Mađarski premijer Viktor Orban svojedobno je njegov problem s hrvatskim pravosuđem usporedio s “trnom ispod nokta”. “Kad taj trn izvadimo, bit će sve u redu”, kazao je Orban prije godinu dana u Zagrebu. Riječ je, naravno, o slučaju Zsolta Hernadija, dugogodišnjeg šefa MOL-a, najprofitabilnije mađarske kompanije. “Trn ispod nokta” do danas ne samo da nije izvađen nego je ovih dana, nakon što je hrvatski sud Hernadija zbog davanja mita Ivi Sanaderu, u odsutnosti osudio na dvije godine zatvora, postao još bolniji. 

Tko je zapravo Zsolt Hernadi, bjegunac od hrvatskog pravosuđa? Rođen je 1960. godine u Tarjanu, selu u zapadnom dijelu Mađarske. Nakon što je diplomirao ekonomiju na Korvinovu sveučilištu u Budimpešti, karijeru počinje u bankarskom sektoru, a u MOL dolazi 1999. godine. U srpnju 2000. izabran je za predsjednika upravnog odbora, a 2001. postaje prvi čovjek kompanije. 

Brdo novca Ina u riječku rafineriju ulaže četiri milijarde kuna. Zašto?

Hernadijev poslovni uspon koincidira s Orbanovim političkim uspjehom. Orban prvi put dolazi na vlast 1998., i to nakon što je svoju stranku, Fidesz, transformirao iz liberalne i prodemokratske u nacionalističku i desničarsku. Već tad je Orban krenuo smjerom kojim će snažno nastaviti nakon osvajanja drugog premijerskog mandata 2010.: velikom čistkom u javnim i državnim institucijama, centralizacijom vlasti u vlastitim rukama, kontrolom nad medijima i državnim kompanijama, među kojima je, naravno, i MOL. Upravo pod Hernadijevim vodstvom MOL doživljava regionalnu ekspanziju. 

Od lokalne naftne kompanije MOL nakon akvizicija u Hrvatskoj i Slovačkoj ubrzo postaje važan akter u industriji nafte i plina u ovom dijelu Europe. Zarada tvrtke u Hernadijevu je mandatu porasla za sedam puta, s 2,1 na 15,1 milijardu dolara. Hernadi je odigrao ključnu ulogu i u obrani MOL-a od pokušaja neprijateljskog preuzimanja od strane austrijskog OMV-a krajem prošlog desetljeća. 

U Hrvatsku MOL stiže 2003., u mandatu Ivice Račana, kad Mađari kupuju 25 posto Ine, koja je po ukupnom prihodu u tom trenutku bila tek upola manja od MOL-a. MOL je za četvrtinu Ine ponudio 505 milijuna dolara, izbacivši iz igre OMV, koji je ponudio 420 milijuna dolara. Iznos od 505 milijuna dolara Hernadiju je, kako je sam jednom ispričao, pao na pamet tijekom jutarnjeg tuširanja. 

Hernadi je, naime, bio oduševljen Kraševim bombonima “505”, a vozeći se na potpisivanje ugovora u Zagreb, MOL-ova delegacija zaustavila se na jednoj benzinskoj postaji prije Zagreba, gdje je Hernadi kupio cijelu zalihu bombona “505”, koje su Mađari kasnije podijelili svim sudionicima ceremonije potpisivanja. Nekoliko godina kasnije MOL u mandatu Ive Sanadera stječe vlasništvo nad ukupno 49,10 posto Ine. 

Sve u svemu, Mađari su s Inom napravili odličan posao jer su za samo 1,5 milijardi dolara dobili monopol na hrvatskom tržištu naftnih derivata i hrvatske rezerve ugljikovodika, koje su bile veće od mađarskih. Dolaskom MOL-a počela je borba za prevlast u Ini. Odlučujući trenutak dogodio se u jesen 2010. u zagrebačkom restoranu Marcellino, gdje se moćni šef MOL-a Hernadi sastao s odlazećim premijerom Sanaderom. 

Sama snimka, koja je dobila rašomonski karakter, malo bi značila da hrvatski istražitelji nisu precizno utvrdili trag novca. Deset milijuna eura preko MOL-ovih off-shore tvrtki na Cipru uplaćeno je na račune u Švicarskoj: pet milijuna eura na račun tvrtke Roberta Ježića Xenoplast & Shipping, a drugih pet milijuna na račun Sanaderova brata. 

Kradu se milijuni Vučić i Orban: Kako jedan drugom namještaju poslove

Ježić je Uskokovim istražiteljima ispričao kako su se Sanader i Hernadi uoči Sanaderova odlaska iz Banskih dvora dogovorili da dvije MOL-ove off-shore tvrtke s Cipra s Ježićevim Xenoplast & Shippingom sklope ugovore o savjetodavnim i drugim uslugama. 

Ježić je novac trebao čuvati na računu svoje tvrtke i isplatiti ga Sanaderu kad ovaj to zatraži. Naš sugovornik blizak Hernadijevoj obrani odbacuje zaključke hrvatskih istražitelja objašnjavajući kako cijeli predmet počiva isključivo na iskazu jednog svjedoka, Ježića. Riječ je, kako kaže, o lažnim optužbama protiv Hernadija, kojima je Ježić isposlovao odustajanje od vlastitoga kaznenog progona. 

Uvjeren je da će u nastavku procesa osuđujuća presuda biti ukinuta zbog nevjerojatnog broja procesnih pogrešaka i kršenja standarda pravičnog suđenja, što su u ovom predmetu kao promatrači utvrdili i međunarodni pravni stručnjaci, među kojima je i profesor Kai Ambos, nekadašnji član haške obrane generala Ante Gotovine. Naš je izvor zato uvjeren da će na kraju biti dokazana Hernadijeva nedužnost, upozoravajući kako cijeli slučaj ima izrazitu političku dimenziju, koju je moguće riješiti samo politički. Hrvatska strana ipak od početka ustrajava na pravosudnom putu. 

Nakon otkrića misteriozne uplate hrvatski istražitelji mole Mađare da dopuste ispitivanje Hernadija ili da ga barem ispitaju mađarski istražitelji. Mađari, međutim, ubrzo objavljuju da se istraga, u kojoj je Hernadi bio ispitan samo kao svjedok, obustavlja. No Hrvatska ne odustaje. Situacija se mijenja hrvatskim ulaskom u EU 2013. godine. Županijski sud u Zagrebu određuje istražni zatvor i raspisuje tjeralicu za Hernadijem, a ubrzo i europski uhidbeni nalog, no Mađarska ga odbija predati tvrdeći da tako brani “nacionalne interese”. 

Naš sugovornik, koji dobro poznaje Hernadija, za kojega kaže da je iznimno ugodna i skromna osoba, uvjerava kako je Hernadi takav razvoj situacije prihvatio “staloženo”, premda priznaje da mu to predstavlja ozbiljan problem u svakodnevnom poslu. Tek nakon izdavanja uhidbenog naloga doznali smo koliko je, zapravo, Hernadi važan Orbanu. Nepopustljivo štiteći Hernadija, koji je za hrvatsko pravosuđe ostao nedohvatljiv, Orban je žrtvovao odnose s Hrvatskom, koji se naglo pogoršavaju. 

Mađarska je bila jedna od najbliskijih saveznica Hrvatske u vrijeme rata, kao i ustrajna zagovornica ulaska Hrvatske u EU, a Mađarsku smo voljeli isticati kao jedinu susjednu zemlju s kojom nemamo otvorenih pitanja. Nakon izbijanja slučaja Hernadi, međutim, to više ne vrijedi. Slučaj Hernadi postaje primjer bez presedana i u europskim okvirima. 

U međuvremenu je Sanader osuđen na sedam i pol godina zbog uzimanja mita od MOL-a, a Mađari ignoriraju sve zahtjeve za Hernadijevim izručenjem, tvrdeći da je mađarska istraga pokazala kako nije bilo elemenata kaznenog djela. Vrhovni sud ubrzo potvrđuje presudu Sanaderu, koju Ustavni sud ukida i suđenje vraća na početak. Usprkos tjeralici, Hernadi nekoliko puta boravi u inozemstvu, u Austriji i Njemačkoj, bez ikakvih posljedica. 

"viša sila" Svi se bogate od sirijske nafte - osim Ine

Doduše, Hernadi je u jednom trenutku prije nekoliko godina bio nakratko lišen slobode, ali radilo se o loše smišljenom igrokazu, u kojem je Mađarska tobože provela postupak protiv Hernadija kako bi mogla odbiti hrvatski zahtjev za izručenje. 

Hernadija je na sud prepratila policija, bez kamera i novinara, no Hernadi je ubrzo napustio sudnicu kao slobodan čovjek. Zahvaljujući snimci koju je prije nekoliko godina objavio poljski tjednik Wprost, doznali smo i pozadinu ove pravosudne farse. Na snimci šef poljske naftne kompanije PKN Orlen Jacek Krawiec tadašnjem poljskome ministru financija Wlodzimierzu Karpinskom prepričava svoj razgovor s Hernadijem što ga je ranije vodio u Budimpešti, “jer Hernadi ne smije putovati”. 

Hernadi je Krawiecu objasnio da je njegov progon zatražila bivša MOL-ova službenica Ilona Banhegyi kao privatna tužiteljica, optužujući ga da je podmićivanjem Sanadera nanio štetu MOL-u. Međutim, tužiteljica Banhegyi zapravo je supruga Hernadijeva pravnog savjetnika Abela Galacza, koji je također prisustvovao sastanku Hernadija i Krawieca. 

Ishod tog postupka bio je unaprijed poznat. MOL, dakako, nije želio komentirati ovaj slučaj. Neugodna vijest za Hrvatsku stiže iz Švicarske potkraj 2017. godine. Hrvatska gubi arbitražu kojom je pokušala dokazati da su Mađari stekli kontrolu nad Inom koruptivnim putem, dok arbitraža koju su pokrenuli Mađari zbog izdvajanja plinskog biznisa u Washingtonu još traje. 

Mađari se nadaju da će to ubrzati rješenje slučaja Hernadi. Nakon gubitka arbitraže u Švicarskoj Plenković najavljuje otkup MOL-ova paketa u Ini, no sve je ostalo samo na obećanju. Mađarska je u jednom trenutku odustala od blokade hrvatskog ulaska u OECD očekujući da će Hrvatska odustati od tjeralice za Hernadijem, no to se nije dogodilo, što je, navodno, razjarilo Orbana. 

U ljeto pretprošle godine Europski sud u Luksemburgu ohrabruje hrvatsku stranu odlukom prema kojoj Mađarska nije smjela ignorirati europski uhidbeni nalog Hrvatske pozivajući se na istragu u kojoj je Hernadi ispitan samo u svojstvu svjedoka. Međutim, ni nakon odluke Europskog suda Hernadi nije izručen Hrvatskoj, a europski uhidbeni nalog nije ignorirala samo Mađarska nego i neke druge europske zemlje, poput Austrije i Njemačke, u koje je Hernadi slobodno putovao unatoč uhidbenom nalogu. 

Hrvatska je tražila pomoć EU u ovom slučaju, inzistirajući na Hernadijevu izručenju, no Mađarska nekažnjeno prkosi europskom uhidbenom nalogu, što zorno svjedoči o današnjem stanju Unije, koja se očito nije u stanju nositi s partikularnim nacionalnim i korporativnim interesima, pa ni onda kad su ti interesi u očitoj suprotnosti s europskim pravnim poretkom i vladavinom prava.