Američki predsjednik Donald Trump kaže da očekuje da će Sjedinjene Države zaraditi milijune dolara mjesečno od nafte u Siriji, dok američke trupe ostanu u toj zemlji.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad odgovorio je optužujući SAD za "krađu nafte" iz njegove zemlje, a Rusija je nazvala to ponašanje "međunarodnim državnim razbojništvom".
Tko trenutno kontrolira proizvodnju nafte u Siriji i tko od nje ima koristi, pita se BBC.
SAD je u listopadu najavio povlačenje svojih snaga sa sjevera Sirije, ali od tada je priopćio da će zadržati oko 500 vojnika za čuvanje naftnih postrojenja, zajedno as silama koje predvode Kurdi, a koji su trenutno glavni korisnici proizvodnje.
Američki ministar obrane Mark Esper izjavio je da su američke trupe tu da stražare nad naftom ne samo protiv boraca Islamske države, već i od ruskih i sirijskih vladinih snaga.
Sa svoje strane, ruske snage pomažu Sirijcima da pokušaju vratiti kontrolu nad proizvodnjom nafte i već gledaju kako će ih zauzeti.
Dvije zemlje potpisale su sporazum o energetskoj suradnji 2018. godine kojim je Assad Moskvi dao ekskluzivna prava na obnovu sirijskog sektora nafte i plina.
Sektor nafte i plina presudno je doprinio prihodima sirijske vlade, iako su njegove rezerve male u usporedbi s rezervama drugih zemalja na Bliskom istoku.
U 2018. Sirija je imala procijenjenih 2,5 milijarde barela nafte, u usporedbi s 297 milijardi Saudijske Arabije, iranskih 155 milijardi i iračkih 147 milijardi barela.
Ali proizvodnja nafte u zemlji je propala od početka sukoba 2011. godine.
U 2008. godini, Sirija je proizvela 406.000 barela dnevno (bpd), prema britanskom naftnom statističkom pregledu svjetske energije za 2019. godinu.
U 2011. godini proizvodnja je pala na 353 000 bdp i pala je na samo 24 000 bdp do 2018. - što predstavlja smanjenje od više od 90%.
Kako je građanski rat eskalirao, sirijska vlada izgubila je kontrolu nad većim naftnim poljima. Sirijski pobunjenici, a kasnije i teroristi Islamske države preuzeli su upravljanje.
Do 2014. IS je uspio zauzeti većinu polja u istočnoj Siriji, uključujući i najveći, al-Omar, u provinciji Deir al-Zour.
Prodaja nafte postala je jedan od najvećih izvora prihoda za terorističku skupinu, donoseći im oko 40 milijuna dolara zarade mjesečno u 2015. godini.
Sirijska naftna polja pretrpjela su znatnu štetu uslijed američkih zračnih napada u nastojanju da poremete jedan od glavnih izvora prihoda grupe.
Militanti ISIL-a također su uništili velik dio naftne infrastrukture kad je postalo očito da će naftna polja pasti kurdskim snagama.
Kurdske Sirijske demokratske snage (SDF) preuzele su 2017. godine od snaga Islamske države kontrolu nad naftnim poljima na sjeveroistoku Sirije i uz rijeku Eufrat.
Otad su uspjeli popraviti dio štete i djelomično oživjeti proizvodnju.
Jonathan Hoffman, pomoćnik američkog ministra obrane, nedavno je rekao da "prihod od [naftnih polja] ne ide u SAD; [ide] u SDF".
"Sirijske demokratske snage i saveznička plemena na istoku Sirije trenutno kontroliraju oko 70% sirijskih nacionalnih naftnih resursa i niza vrijednih plinskih postrojenja", izjavio je Charles Lister, stariji suradnik iz Instituta za Bliski Istok.
"Iako većina ovih pogona djeluje daleko ispod nivoa prije rata", kaže on i dalje su "važan izvor prihoda SDF-a".
Iako je turska ofenziva na sjeveru Sirije dovela do toga da su kurdske snage izgubile značajna područj, većina naftnih polja istočno od Eufrata ostaje pod nadzorom SDF-a.
Najveća hrvatska naftna kompanija INA svojevremeno je upravljala popriličnim rezervama poa Siriji Kako je otkrio ruski novinar Denis Korotkov, a što je i potvrdio u razgovoru za Express prije dvije godine, četvrtina prihoda s naftnih polja oslobođenih u okolici Palmire trebala bi pripasti ruskoj kompaniji Euro polis, povezanoj preko njegova osobnoga kuhara Evgenija Prigožina, sa samim Vladimirom Putinom.
"Za oslobođenje i stalnu zaštitu tih polja davat će 25% prihoda Euro polisu. Posebno će Sirijci plaćati troškove vojnika", ispričao nam je Korotkov.
Riječ je o poljima u vlasništvu sirijske naftne kompanije te Ine, Devon Energyja, Petro-Canade, IPR-a, Tatnefta, HBS-a, DNOS-a i Stratcoa.Upravo ta naftna polja nevjerojatno su bitna za Inu. Jedan stručnjak opisao je to kao obiteljsko blago cijele kompanije budući da su to bila najvrednija polja gdje je Ina imala pravo na eksploataciju.
Nedugo prije podjele plijena uništeno je i jedno od najsuvremenijih postrojenja za preradu nafte i plina, koje je sagrađeno u najgore moguće vrijeme. Ina je u to vrijeme, 2012. godine, trljala ruke zato što su otkrili bogato nalazište nafte i plina i upravo su bili u pogon pustili postrojenje vrijedno nekoliko stotina milijuna eura.
Međutim, samo 57 dana kasnije proglašene su međunarodne sankcije protiv režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i Ina se povukla iz Sirije.
Postrojenje na naftnim poljima u blizini drevne Palmire ostalo je tako napušteno, ali, kako će se kasnije ispostaviti, ne i zapušteno. U godinama nakon Inina povlačenja sirijske su naftne kompanije bez previše problema preuzele upravljanje nad postrojenjem i cijeli Damask grijao se bezbrižno plinom iz Inine sirijske rafinerije.
Sve to je naprasno prekinuto eksplozivom koji su postavili iskusni mineri ISIL-a i javno se pohvalili uspješnim uništenjem postrojenja koje Sirijcima znači život a Ini milijune eura.
Sirijski aktivisti kažu da je nemoguće znati tko je od zapovjednika na terenu naredio uništenje postrojenje.
"Tamo se ne zna tko pije a tko plaća. Cijela zapovjedna struktura im je uništena", ispričali su svojevremeno aktivisti s terena u razgovoru za Express.
Oni malo skloniji teorijama zavjera mogli bi reći kako nije slučajnost da su postrojenja oko Palmire sad uništena. Zašto bi se Islamska država odlučila sad uništiti postrojenje koje je godinama, s manje ili više problema, uredno poslovalo i opskrbljivalo Asada i Sirijce plinom?
Uzevši u obzir da je Abu Sayyaf, nekadašnji šef ISIL-a za naftne poslove, ubijen u akciji američkih specijalaca negdje u svibnju 2015. godine, da je zapovjednik Islamske države oko Homsa ubijen u ožujku 2016 godine i da je šef ISIL-a oko Palmire ubijen oko Badnjaka iste godine, jako je teško znati tko bi imao dovoljno autoriteta za razbijanje dogovora sa sirijskom vojskom.
"Nisam siguran da su uopće imenovali novog zapovjednika otkad su im prošlog ubili", pričaju izvori inače odlično upućeni u događanja na terenu.
U svoj toj halabuci zbog izgubljene arbitraže i izgubljenog postrojenja, a postrojenje je uništeno krajem prošle 2016., neke iznimno bitne informacije malo su stavljene sa strane.
Naime, ta naftna polja bila su i ostala daleko najvrednija Inina imovina. Jedni će reći da se tamo nalazi i do 80 milijuna barela ekvivalenta nafte (MMBOE), što je zajednički naziv za naftu i plin, ali Ina službeno kaže da se tamo nalazi negdje oko 36 milijuna barela.
Istina, to je daleko manji broj, ali nije nimalo zanemariv uzevši u obzir da se ovih dana cijena barela nafte kreće oko 50 dolara. Ukupna vrijednost te nafte je oko milijardu i osamsto milijuna dolara. Naravno, to su sve procjene i dosta grube računice.
Prodajom četvrtine dionica Ine MOL-u, sad već davne 2003. godine, za 505 milijuna dolara, mađarskoj kompaniji upala je sjekira u med. Ni krivi ni dužni uspjeli su se vratiti na bogata sirijska nalazišta, a pripadalo im je i pravo na određenu zaradu od eksploatacije nafte na naftnim poljima Hayan.
Bivši Inini zaposlenici već godinama govore da mnogo toga smrdi u MOL-ovoj kupnji paketa Ininih dionica. Jedan od njih je Stanko Kadija, koji se ne libi otvoreno reći da sumnja na nezakonite radnje.
"Mađari su, dakle, unatoč tome što smo te poslove obavljali vrhunski, dobili kompletne podatke o bušotini Jihar-1, a tako i potvrdu da je sve u projektu više nego dobro i točno predviđeno. Ti su podaci potom, naravno nezakonito, proslijeđeni MOL-u, koji je nakon toga za Inu dao bolju ponudu od OMV-a. Nije ni čudno da je OMV, kad je doznao da je Geoinform vršio završno snimanje na bušotini Jihar-1, bio spreman platiti duplo na neviđeno koliko ponudi MOL", ispričao je Kadija za Slobodnu Dalmaciju.
Svojedobno se i Državno odvjetništvo uplelo u cijeli slučaj i tadašnji šef DORH-a Mladen Bajić mjesecima je istraživao što se sve događalo s preuzimanjem Ine i njenih naftnih polja u Siriji. Kako bi se reklo, tresla se brda, rodio se miš. Nakon mjeseci istraživanja i ispitivanja svjedoka i dokumenata, DORH je u tišini odustao od svega i više se nije ni pokušavala baciti sumnja da se nešto nezakonito odigralo.
Sad, nakon što su ta postrojenja u nekoliko navrata teško oštećivana ili uništavana, čini se da je izblijedjela bilo kakva nada da će Ina ikad povratiti svoje vlasništvo ili ulaganje. Međutim, Korotkov upozorava kako je riječ o tek preliminarnim dogovorima koji se odvijaju maksimalnoj tajnosti. Za oslobađanje tih naftnih polja vjerojatno je zadužena plaćenička kompanija Wagner.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
Pa oni kojima smo držali svijeću trebali su malo podijeliti profit ili dati pristup, sad je kasno, Rusi dolaze istočno od Eufrata i dat će svojim saveznicima i ja vam mogu sa 99,99% reći tko će dobiti dio kolača. Rekli ... prikaži još!i bi Rusi nismo mi zločesti dečki ko Ameri.