Ovih dana dogodilo se nezamislivo. Jedan The New York Times objavio je pismo jednog od najviših šefova talibana, Siradžudina Hakanija. Onog istog koji je naredio napad na vozilo Hrvatske vojske u Kabulu gdje je poginuo Josip Briški. 

U pismu koje je poslao izrazio je želju za mirom uz nekoliko zahtjeva. Pregovori s Amerikom započeli su još 2018., ali, kako kaže u pismu, tad nije vjerovao da će pregovori ikad uroditi plodom, a sad smatra kako je to konačno moguće.

“Više od 40 godina dragocjeni životi Afganistanaca gašeni su svakog dana. Svi su izgubili nekog koga su voljeli. Svi su umorni od rata. Uvjeren sam da ubijanje mora prestati”, rekao je Hakani. Glavni zahtjev je povlačenje svih vojnika trenutačno raspoređenih u Afganistanu. Talibanski pregovarački tim vode mula Abdul Gani Baradar i Šer Mohamed Abas Stanekzai. 

Krvnik Hrvata Josipovo ubojstvo naredio je šef talibana Siradžudin

Javnosti malo poznati, no u pregovaračkim krugovima talibana su godinama. Hakani dalje u pismu navodi kako će Afganistanci sami putem konsenzusa izabrati vlast kakvu žele nakon što se sve strane vojne sile povuku. 

“Nakon što se oslobodimo dominacije stranaca, uvjeren sam da ćemo zajedno pronaći način kako izgraditi islamski sustav u kojem svaki Afganistanac ima jednaka prava, gdje žena ima prava koja su joj zagarantirana islamom te gdje su prava na obrazovanje i rad zaštićena”, pojasnio je Hakani svoje viđenje države. 

Svjestan je da međunarodna zajednica ne gleda dobronamjerno, no isto tako je svjestan da mu je potrebna podrška svijeta kako bi tranzicija prema miru, nakon što se sve strane sile povuku iz Afganistana, prošla u najboljem redu. 

“Kao što ni Sjedinjene Američke Države ne vjeruju u potpunosti nama, tako smo i mi daleko od toga da im u potpunosti vjerujemo”, kaže Siradžudin u pismu. 

No mali pomaci su već viđeni u prosincu 2019., kad je Amerika pustila tri talibanska taoca u zamjenu za jednog Australca i Amerikanca. Radilo se o Timothyju Weeksu i Kevinu Kingu. U zamjenu za njih puštena su tri talibana uključujući Anasa Hakanija, mlađeg Siradžudinova brata. Također, Trumpova administracija najavljuje smanjenje broja vojnika u Afganistanu. 

Trenutačno ih je oko 12.000, no ta brojka bi se uskoro trebala gotovo prepoloviti, ako su određena šuškanja koja izlaze iz Bijele kuće istinita. Naime, ministar obrane Mark Esper nedavno je izjavio kako mu ne bi smetalo da je američka vojna prisutnost manja. Ipak, američki predsjednik je oprezan i zna kako potpuno povlačenje vojnika neće biti moguće u skorije vrijeme. 

“Uskoro ćemo potpisati dogovor s Amerikom i u potpunosti smo predani tome da ispunimo sve zahtjeve, a isto to očekujemo i od Sjedinjenih Američkih Država. Samo tad možemo imati potpuno povjerenje i postaviti temelje za dobru suradnju - ili čak partnerstvo - u budućnosti”, naveo je optimistično u pismu Hakani.

službeno je Rat u Afganistanu bio je greška stoljeća - objavili su dokaze

Zasad američki vojnici nisu dobili ni jednu jasnu naredbu u kojoj se traži smanjivanje njihova broja, a o smanjivanju ne razmišljaju ni predsjednik Zoran Milanović ni premijer Andrej Plenković. Oni su dogovorili da u Afganistan u mirovnu misiju “Odlučna potpora” ide idući kontingent Hrvatske vojske. 

“Prema nadležnostima i propisima, tu odluku u konačnici potpisuje predsjednik Republike. Kako smo se danas dogovorili, to će on potpisati, nakon toga ćemo razgovarati o daljnjoj prisutnosti Hrvatske vojske u toj misiji”, rekao je Plenković. 

Samo nekoliko dana ranije spominjalo se u medijima moguće povlačenje Hrvatske vojske u sklopu mirovnih pregovora koje uz pokroviteljstvo SAD-a vodi afganistanska vlada s talibanima. 

“Razgovarao sam s potpredsjednikom Vlade Krstičevićem koji je bio na sastanku ministara obrane NATO-a. Pitao sam ga je li uopće bilo riječi o tome. Nikakvih riječi o tome nije bilo, tako da o tom, potom”, rekao je Plenković odgovarajući na novinarski upit o povlačenju Hrvatske iz misije. 

Kao što je vidljivo iz Hakanijeva pisma, talibani najviše žele da se strana vojska povuče, jer smatraju da će nakon toga u Afganistanu početi novo doba. 

Ipak, to nije tako lako, a iako se govori o smanjenju broja vojnika, to se još nije dogodilo, dapače misija “Odlučna potpora” djeluje jednakim intenzitetom. Osim zahtjeva za povlačenjem vojske, talibani nemaju drugih većih želja, a istodobno prijete da bi, barem s njihove strane, svi pregovori i želja za mirom mogli nestati. 

A najvažnije pitanje svakih pregovora je kako vjerovati svojem neprijatelju. Talibani su godinama ratovali protiv središnjih vlasti Afganistana, a prije toga su vladali državom. 

Pa svejedno nije vladao mir. Amerikanci su razbuktavali rat dok su vodili svoj Hladni, a od prijelaza milenija pokušavaju ovladati Afganistanom. O Hakaniju treba navesti nekoliko činjenica. O njemu se tako malo zna da čak i FBI procjenjuje kako je Siradžudin rođen negdje između 1973. i 1980. godine, a već dulje se nalazi na popisu najtraženijih terorista današnjice. 

Amerikanci nude deset milijuna dolara za informacije koje će dovesti do njegova hvatanja, ali da bismo bolje razumjeli Hakanijev način djelovanja, treba se vratiti malo u prošlost. Na Hladni rat. Hakanijevu mrežu (eng. Haqqani Network) osnovao je Siradžudinov otac Džalaludin, i to za borbu protiv sekularnog afganistanskog vođe Davuda Kana, a nakon sovjetske intervencije samo su nastavili s borbom. 

U to vrijeme im je čak i CIA pomagala na sve načine, od obuke do dostava oružja i druge opreme. Svoje utočište desetljećima su imali u plemenskim područjima Pakistana i tamošnjim obavještajnim službama. Pakistancima je odgovarala destabilizacija starog rivala, odgovarala im je i borba protiv Sovjeta, nisu im smetali ni talibani, pa ni borba protiv američkih snaga od prijelaza milenija. 

Džalaludin je čak imao i ministarsku fotelju u devedesetim godinama prošlog stoljeća dok su Afganistanom vladali talibani. Toliko je bila bliska i dobra njihova suradnja. 

Međutim, godinama su zapadne obavještajne službe govorile da su Hakanijevi ljudi zapravo odvojeni od talibana i da ih ne treba svrstavati u isti koš. 

Pakistanci su išli tako daleko da su ih zvali za pregovarački stol govoreći da su oni umjereni, iako su upravo Hakanijevi pripadnici uveli bombaše samoubojice u ratni arsenal afganistanskih i pakistanskih ekstremista. 

Trojica Hakanijevih izaslanika sudjelovala su na prošlogodišnjim pregovorima o mogućem mirnom rješenju rata u Afganistanu. Sve to unatoč činjenici da su upravo oni organizirali seriju napada na afganistanske snage sigurnosti krajem 2017. godine u kojima su ubili više od 150 policajaca, vojnika i novaka u samo tjedan dana. Obećavaju potpisivanje mirovnog sporazuma do kraja mjeseca, a kao znak dobrih namjera uveli su smanjenje broja napada. 

Tamošnji mediji pišu da je do toga i došlo. Koliko god nama bilo nezamislivo da se potpisuje mir s tako okrutnim borcima, ostaje činjenica da je za dogovor potrebno dvoje. Kakvi god oni drugi bili.