Brod Galeb, kulturno dobro RH, ima dugu povijest, a preuređenje u muzej bit će njegova četvrta namjena. Od prosinca 2019. nalazi se u kraljevačkom brodogradilištu Delmont, na njemu su dosad izvršeni mnogi radovi, uključujući i farbanje u impozantnu crvenu boju. Također, provedena je Javna nabava za II. grupu radova, tj. restauraciju uređenja interijera, a u tijeku su pregled i ocjena ponuda, kao i izrada izvedbenog projekta muzejskog postava, kojim će upravljati Muzej grada Rijeke. Brod će biti bez pogona, a njegovo opremanje gotovo do kraja travnja 2021. Podsjetimo, Titov mezimac, koji je izazvao brojne prijepore, ali i golemi interes, bez obzira na to kakva zanimljiva ličnost i protagonist 20. stoljeća Tito bio, projektom “EPK - Rijeka 2020.” iskoristio je priliku za upravljanje kulturnom baštinom riječkog industrijskog nasljeđa kao sastavni dio projekta “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine”. Za koji je Grad Rijeka dobio 68,9 milijuna kuna bespovratnih EU sredstava kako bi ga preuredio u brod muzej. Da se radi o svojevrsnom dragulju tadašnje brodogradnje svjedoče i radnici brodogradilišta Kraljevica, koji vrijedno rade na restauraciji i tvrde kako se tajna dugovječnosti Galeba krije upravo u načinu na koji su brodovi građeni prije 80-ak godina. 

- Tadašnjoj kvaliteti gradnje i materijala, zapravo, najbolje svjedoči činjenica da brod, više od osamdeset godina nakon porinuća, još postoji. Nama brodograditeljima ovaj brod ima izuzetno lijepu liniju, pogotovo u podvodnom dijelu. Puno se o njemu pričalo, u političkim i javnim krugovima, ali mi se ne bavimo time. Za nas je ovaj brod veliki izazov, jer većina nas nije nikad dosad imala prilike raditi na ovako starim brodovima, na kojima su limovi spajani zakovicama, uz brojne druge specifičnosti tadašnje gradnje. Sve svjedoči o znanju tadašnjih projektanata i inženjera, kao i o vještinama majstora koji su brod gradili. Nas fascinira taj dio i zaista je za sve nas izazov kako obnoviti i sačuvati rad tadašnjih brodograditelja - kažu vrijedni majstori. Nakon odvoza opreme i stvari s broda, do sada su demontirane zidne i stropne drvene obloge i stubišta te obavljena demontaža tikove palube i betonske podloge. Završeni su radovi na izmjeni čeličnog lima, vađenju i sanaciji azbesta, odstranjivanju taloga iz tankova broda i radovi na antikorozivnoj zaštiti podvodnog dijela trupa te nadvodnog dijela broda s vanjske i unutarnje strane. Dovršeni su radovi na sustavima sivih i crnih voda, pitke vode, kaljuže i drenaže te radovi na remontu sidra, ograde, rukohvata, čeličnih vrata i prozora. Riječ je o radovima koji su se odvijali izvan samoga broda, u radionicama. Dovršena je izrada i montaža pojedinih stubišta te izrada i ugradnja sustava morske vode za gašenje požara. No osim rekonstrukcijskih radova, pozornost privlači i restauracija interijera za koju je, kao suradnik u projektu, zadužen Muzej Grada Rijeke u suradnji s riječkim Konzervatorskim odjelom, koji od 2018. u fazama provodi restauraciju odmjerenih, elegantnih i, uzevši u obzir naručitelja, skromnih komada u cijelosti sačuvanog namještaja, koji će, po završetku obnove, u svojoj izvornosti, biti vraćen na brod. Time će se dočarati prostor, saloni i palube nekadašnje Titove ploveće rezidencije na kojoj je ugostio mnoge svjetske znanstvenike, visokopozicionirane vojne dužnosnike, glumce i poznate ličnosti iz društvenog života, predsjednike poput Haila Selasija, Muammara al-Gaddafija, Indire Gandhi, Leonida Brežnjeva, Nikite Hruščova..., koji su upravo na ovom brodu vodili svjetsku politiku Hladnog rata.

- Muzejski će se postav protezati na pet paluba, nudeći posjetiteljima različite sadržaje: od obilaska rezidencijalnih prostora u kojima je Josip Broz Tito ugošćivao brojne svjetske državnike do razgleda kormilarnice, brodskih kabina ili strojarnice u kojoj se nalaze originalni Fiatovi brodski motori iz 1938. godine. Originalnim predmetima, fotografijama i multimedijalnim sadržajima prikazat će se različite teme stalnog postava - pojašnjava kustosica Kristina Pavec. Restauracija se odnosi na interijer sa Šetne palube, na kojoj su bile najreprezentativnije, najudobnije i najbolje prostorije, uključujući Titov i Jovankin apartman. Tu su i kabine za goste, koji su bili članovi delegacija na državničkim putovanjima, te veliki salon i blagovaonice, gdje su se održavala primanja i svečane večere. Također je planirana restauracija namještaja s Palube čamaca, gdje se nalaze prostorije namijenjene zapovjedniku broda.

Galeb u dizajnu Zorka Laha

Sama restauracija na neki način svojevrsni je homage renomiranom riječkom inženjeru i stručnjaku za projektiranje brodske opreme Zorku Lahu, koji je bio zadužen za originalni namještaj. Budući dizajn zadržat će čiste linije i jednostavnu formu s naglašenom funkcionalnošću, kao što priliči namještaju brodskog interijera.

- Zorko Lah je jedan od naših zaboravljenih sugrađana koji je u Brodoprojektu radio od početka, nakon 2. svjetskog rata do svoje penzije. Projektirao je unutrašnju dekoraciju gomile brodova, cijelu seriju Gradova i Pjesnika (putnički brodovi Jadrolinije) te u dva navrata Galeba. Ono što se s ovim projektom, između ostalog, želi jest neka vrst valorizacije njegova rada kroz predstavljanje originalnog namještaja 60-ih godina 20. stoljeća, koji je, zahvaljujući Lahu, u Rijeci bio na svjetskoj razini. Kad pogledate taj namještaj, to je i danas poželjno i moderno - kaže konzervator Nenad Labus. Namještaj je izrađen po mjeri, u duhu vremena, a tkanina uvezena iz Italije. Primarni materijal u izradi bilo je drvo, a korišteni su i staklo i metal. Izvedeni radovi odnose se na restauraciju drva, tapeciranje, popravak brava i okova. Također, s posebnom pažnjom, kako bi se sačuvala njihova autentičnost. Restaurirane su i keramičke spomen-pločice, koje su se nalazile na vanjskom dijelu Gornje palube broda, koje sadrže podatke o državničkim i školskim putovanjima broda te će po završetku remonta biti vraćene na originalne pozicije.

 

Nevjerojatan životopis broda

Brod Galeb izgrađen je i porinut 1938. u brodogradilištu Ansaldo, talijanskoj Genovi, kao 3. od 4 broda blizanca, s prvotnim imenom “Ramb III”, namijenjen prijevozu banana i linijskoj plovidbi od Italije do Crvenog mora. Početkom Drugog svjetskog rata pretvoren je u ratni brod, prvo kao prateća krstarica i prijevoznik mesa za talijansku vojsku u Libiji, a nakon kapitulacije Italije 1943., kad ga preuzimaju Nijemci i preimenuju u “Kiebitz”, on se prenamjenjuje u minopolagača, koji je tijekom 1944. postavio više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu, da bi ga iste godine, u riječkoj luci, potopilo savezničko ratno zrakoplovstvo. Tri godine kasnije, nakon šestomjesečnih napora, na morsku površinu, iz mrtvih, izvukli su ga ronioci Brodospasa. Od nekadašnjeg broda ostaju samo trup i Fiatov motor iz 1938. Djelomično rastavljen i rekonstruiran u pulskom brodogradilištu te vrlo luksuzno i moderno uređen, predan je Jugoslavenskoj ratnoj mornarici kao školski brod Galeb, koji je 37 godina plovio kao učionica za potrebe JRM-a. Na brodu je vladala stroga vojna hijerarhija, a kad je služio kao rezidencija predsjednika, tijekom državničkih putovanja u zemlje Afrike i Azije, velikom su broju članova posade mladih mornara bila jedinstvena prilika za upoznavanje s drukčijim, egzotičnim kulturama i običajima.

Godine 1952. odlučeno je da će brod služiti Titu te upravo s njim, u ožujku iduće godine, plovi na svoje prvo inozemno putovanje u London, na susret s Winstonom Churchillom. To je putovanje bilo znak političkog okretanja Jugoslavije Zapadu, nakon udaljavanja od Staljina i Istočnog bloka. Tito je zadnji put plovio Galebom 1979. godine, a nakon njegove smrti su prostorije tzv. Maršalove palube otvorene za posjete raznih organizacija, škola i sl. Početkom rata 1991., u doba raspada Jugoslavije, brod se iz Pule povlači u crnogorsku Boku Kotorsku, gdje ostaje vezan do kraja ‘90-ih, kad ga kupuje grčki brodovlasnik s namjerom da ga uobliči u luksuznu jahtu, no zbog bankrota vlasnika ta želja ostaje neispunjena. Ministarstvo kulture proglasila je Galeb kulturnim dobrom Republike Hrvatske 2006. godine, a Grad Rijeka ga je 2009., s namjerom da ga preuredi u muzej, na javnoj dražbi izlicitirao za 150 tisuća USD. Razloga je tim odlukama Ministarstva i Grada više - prema mišljenju stručnjaka za baštinu, brod Galeb vrijedan je primjer brodograđevne industrijske baštine iz tridesetih godina 20. stoljeća. Različite uloge koje su mu različiti vlasnici davali tijekom života (teretne, vojne, školske i političke) dale su mu dodatnu povijesnu važnost. Kako je planirano projektom preuređenja Galeba u brod-muzej, on će po saniranju i obnovi biti obogaćen muzejskim postavom koji će upoznati posjetitelja broda s njegovim nevjerojatnim životopisom.