Andrej Plenković se jednim manevrom riješio dvojice protivnika - Mate Radeljića i Kolinde Grabar Kitarović, koju je pacificirao do neprepoznatljivosti - pa se onda, prema običaju, napravio blesav rekavši da “stvari treba dedramatizirati” jer neki “od muhe rade slona”. Kao usput je dodao da su odnosi s Uredom predsjednice, u koji je upravo kooptirao Mirjanu Hrgu, izvrsni. Izričući te poruke mira i ljubavi blistao je kao mladi mjesec. To njegovo ležerno osmjehivanje i odmahivanje rukom krunski je dokaz njegova trijumfa.

Predsjednica je, očito, bila stisnuta u zamku iz koje nije bilo izlaza pa je, nakon Radeljićeve eksplozivne demisije, rekla da joj nikad nije padalo preuzimati vlast u državi, sudjelovati u pučističkim aktivnostima i sl. Raspetljavanje istrage vezane za slučaj Franje Varge, s kojim je njezin savjetnik Vlado Galić bio toksično povezan, uz brojne hipoteke koje ima Mate Radeljić, i bijes Andreja Plenkovića, koji bi rezultirao pasiviziranjem stranke na predsjedničkim izborima, vodili su je prema gubitničkoj poziciji.

Pantovčak Četiri pitanja za razmišljanje o smjeni Mate Radeljića

Zato se na kraju ipak odlučila za Plenkovićevu izbornu podršku, pa i po (visoku) cijenu nogiranja Radeljića i Galića. To je odmah rezultiralo eksplozijom bijesa na desnici, koja je unisono graknula: “Kolinda, izdala si nas!”. Velimir Bujanec je iste večeri rekao da Kolinda Grabar Kitarović više nema njegov glas, a to znači da će desnica imati drugog kandidata.

Čini se da time zauvijek ad acta ide i plan da ona preuzme HDZ, a da wannabe potpredsjednik Vlade, Mate Radeljić - to je otkriće objavio Nacional - iz polusjene vlada zemljom. Radeljić je te tvrdnje demantirao, no ne osobito uvjerljivo. On je, prema našim izvorima, već dosad ionako bio znatno više od savjetnika, konobarskim žargonom rečeno bio je nadsavjetnik, štoviše, neka vrsta reinkarnacije Ivića Pašalića na Pantovčaku. Pašalić je u Tuđmanovo vrijeme vedrio i oblačio državom, a nije zaostajao ni Radeljić.

On je odigrao ključnu ulogu u smjenjivanju Dragana Lozančića s čelnog mjesta u SOA-i. Lozančić je, unatoč neprijepornih zasluga za zemlju, stradao u spletki jer je smetao Karamarku i dijelu obavještajne zajednice tako da su Kolindi - koja je imala pravo supotpisa za imenovanje i razrješenje šefa SOA-e, koje Karamarko nije imao - predočeni neki “dokazi” koji su je razjarili, a ona ni do danas nije rekla o čemu je riječ. Sve je ostalo na tome da je Lozančić izgubio njezino povjerenje.

Radeljić je utjecao i na uređivanje dijela medija do kojih je Kolindi bilo stalo. Express je još prije nekoliko mjeseci imao informaciju prema kojoj bi se Kolinda riješila Radeljića. ali se “plaši Bujančeve osvete”, kako nam je rečeno. Radeljić je u uskom krugu osoba iz Ureda predsjednika za koje se sumnja da su imale veze s curenjem nekih bitnih informacija s Pantovčaka. Primjerice, kad je onaj Tepeš iz HSP-a, usred TV emisije “Otvoreno”, otkrio kako SOA surađuje s Iranom, državom pod embargom.

Nakon čega mu je zapanjeni Peđa Grbin rekao kako je očito imao uvida u klasificirane spise ili ga je pak brifirao netko tko je imao uvida u njih. Nije to bilo nimalo bezazleno jer je operacija bila suradnja američkih službi, CIA-e i SOA-e oko postizanja nuklearnog sporazuma s Iranom. Radeljić je, dodajmo ovom leksikonu moći, bio čovjek koji je dominantno određivao Kolindin odnosa prema najvažnijim granama izvršne vlasti, od premijera do pojedinih resora.

Spin majstor Uvrijeđenom Radeljiću svi krivi zbog otkaza

Žestok kritični ton koji je, u dogovoru s predsjednicom, nametnuo zadnjih godinu dana trebao je posve delegitimirati Plenkovića kako bi uvjeti za njegov odlazak bili što zreliji, a njegova zamjena nekim desnijim kandidatom što jednostavnija - trebalo mu je, ukratko, “prirediti pakao”. Osim na njega, izvršeni su napadi na njegove najvažnije suradnike i suflere, od Šeksa do Lovre Kuščevića, koje je trebalo odstraniti kako bi se Plenković našao obezglavljen u teškoj spletkarskoj igri, ali ti planovi nisu dali ploda.

Desnica ili krug ljudi koji se kolokvijalno tako nazivaju imali su jedan nesavladiv problem - nisu nikako mogli naći lidera za taj posao, frontmena koji bi naslijedio Plenkovića. U krugu ljudi koji si utvaraju da to mogu, neki ne govore jezike, neki nemaju školu, neki nemaju karizmu - pa je jedina osoba koliko toliko podobna za taj posao bila predsjednica, koja je dugo i ne posve tajno očijukala s tom idejom. Kolinda je prošlog tjedna negirala svaku umiješanost u zavjeru.

“Predsjednica Republike Hrvatske najodlučnije odbacuje bilo kakve konstrukcije o njezinoj navodnoj umiješanosti u navodno rušenje vlade Andreja Plenkovića. Predsjednica smatra da je sama ta konstrukcija, na temelju izjava čiju vjerodostojnost ni istinitost nisu potvrdile nadležne institucije, izravan politički udar na državne institucije Republike Hrvatske, a posebice na instituciju predsjednice Republike Hrvatske”, rekla je pompozno napadajući “neprovjerene informacije objavljene u određenim medijima”.

No prije nešto više od mjesec dana njezine su tvrdnje zvučale drugačije.

“U ovom trenutku ne razmišljam o preuzimanju HDZ-a, nego sam koncentrirana da predsjednički mandat privedem kraju”, rekla je za naš list.

Afera SMS Odlazak Galića: Kolindu napustio Karamarkov špijun

Svu energiju, rekao nam je tad i jedan sugovornik blizak predsjednici, ulaže u to da mandat privede kraju, da završi započeto. “Predsjednica još nije javno rekla ni hoće li ići u utrku za drugi mandat, a kamoli da se sad bavi zakulisnim igrama i zavjerama da preuzme stranku. Ona zaista sad ne razmišlja o kandidaturi za predsjednicu HDZ-a.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Također želi suradnju, a ne sukobe s premijerom Plenkovićem”, rekao je izvor blizak predsjednici, pri čemu je u obje izjave ključna riječ bila “sad” - ona “sad” ne razmišlja, ona “u ovom trenutku” nije sklona tome, što ne znači da jednom neće biti. Institucija predsjednice Republike nije tad, dakle, otklonila mogućnost da jednog dana preraste u instituciju predsjednice vlade. Svi koji poznaju predsjednicu, dobro znaju da njezine ambicije premašuju poziciju protokolarne figure, fikusa.

Ona doista želi realnu moć, pa je bez oklijevanja iskoristila i prvu priliku koja joj se u tom smislu pojavila. Kad Milanović i Karamarko svojedobno nisu mogli formirati većinu dovoljnu za sastav vlade, ona je formirala privremeni kabinet - podijelila je resore, imenovala (ne javno, naravno) premijera (menadžera Adrisa i Croatia osiguranja Damira Vanđelića), pri čemu je pokazala začuđujuću širinu (kulturu je trebala voditi Milana Vuković Runjić, a obrazovanje Boris Jokić).

Čini se da joj se ljepota te operacije još dugo motala po glavi. Express je još ljetos objavio ključne konture plana o smjeni vlasti. Na pitanje kako bi Kolinda mogla preuzeti vladu, jedan naš izvor s desnice, odlično obaviješten o političkoj dinamici na tzv. domoljubnom krilu hrvatske politike, tad nam je rekao:

"Mehanizam tranzicije bi bio sljedeći: Kolinda bi morala dati ostavku na mjesto predsjednice, a potom, uz pomoć Brkića, koji po novom statutu šest mjeseci nakon eventualnog Plenkovićeva odstupa vodi stranku, preuzeti HDZ i onda vladu. U toj ‘quid pro quo’ trampi Plenković bi dobio priliku otići u Bruxelles na poziciju komesara, nešto poput Nevena Mimice."

Naš sugovornik još dodaje:

"Poteškoća je što je u ovoj jednadžbi previše nepoznanica, toliko da je rizik, jednostavno, prevelik. Kolinda bi ispustila vrapca iz ruke radi goluba na grani. Nitko, pa ni Milijan Brkić koji je tad bio puno moćniji nego danas, ne bi joj mogao jamčiti da će dobiti izbore u HDZ-u. A ako bi joj to i uspjelo, upitno je koja bi većina podržala njezinu vladu. Ako bi morali na izbore, nitko nema jamstva da bi Kolindin HDZ te izbore i dobio, naročito ako SDP makne neperspektivnog Bernardića i na njegovo mjesto dovede osobu koja izgleda zamislivo na mjestu premijera Hrvatske. Bila je tu još jedna nepredviđena poteškoća. Plenkoviću se plan o vlastitom luksuznom samoumirovljenju u Bruxellesu očito nije ni najmanje dopao. On je cijelo vrijeme radio na jačanju svoje vlasti u stranci, što se odvija uglavnom po jednom kolosijeku - micanju kadrova iz tuđih jasala. Plan smjene Plenkovića i njegova torpediranja u Bruxelles cijelo je vrijeme bio na snazi, no premijerova je snaga - pomalo neočekivano - vremenom rasla, dok je snaga njegovih protivnika opadala."

Ljute reakcije Desnica na aparatima: Kolinda, zašto si nas izdala?!

Istraga afere SMS pomela je Vladu Galića, na repu te afere očito je došlo i do smjene Mate Radeljića - čovjeka iza čijeg su delegiranja na Pantovčak stajali Jozo Petrović, Tomislav Karamarko i Željko Biloš (poduzetnik iz Osijeka), a ljulja se, i to snažno, i sam Milijan Brkić, zadnji Plenkovićev protivnik na putu “dekaramarkizacije” HDZ-a i potpunog ovladavanja strankom koju je pretvorio u neviđenog vladara Hrvatske.

Zato jer je SDP mrtav, a Bero je tragedija. Ured predsjednice je primiren, ostaje još pitanje Brkića i otvoreno pitanje daljnjeg Radeljićeva ponašanja. Ljudi koji ga dobro poznaju bez ikakvih dvojbi tvrde da će biti diskretan i da neće iznositi tajne iz života predsjednice, jer je dosad promijenio pet-šest šefova, ali nikad nije bio Zorro osvetnik.