Jedino je ključno pitanje kod smjene savjetnika predsednice RH-a Mate Radeljića: je li Kolinda Grabar Kitarović prekršila Ustav RH, zakone ove države i natjerala Službe, prije svega Sigurnosno obavještajnu agenciju, da grubo zanemare zakon kako bi se ona riješila dojučerašnjeg pulena i stratega njezina povezivanja s desnicom? Dakle, u čemu se dakle zrcali ta nezakonitost, koji je točno članak Ustava ili zakona prekršen kada je Radeljiću, u donjegradskoj pašticeriji (šta bi tek napisao da su ga zamolili da dođe u sjedište službe), blizu njegova stana, najavljena smjena…
Osim, prijetnji Radeljiću koje su, notta bene, sa svih razina demantirane i čije je spominjanje u priopćenju bivšeg savjetnika, sudimo, tek dramaturški momenat, nema ničeg uistinu spornog. Nema nezakontosti. Nema zlouporabe. Grabar-Kitarović je u pravu kad kaže da njezine ovlasti omogućuju kadroviranje savjetnika, dakle imenovanja i smjene, pa zašto bi za legitimno i zakonito micanje jednog od njih bilo potrebno prijetiti gaženjem automobilom ili čime već.
Okej, ajmo proigrati nekoliko hipotetskih situacija. Recimo da je KGK zaista nazvala ravantelja SOA-e Daniela Markića i rekla: “Čujte, gospodine Markić, trebao bi netko od vaših reći Radeljiću da ga očekuje smjena. I, dajte, recite mu da se nakon odlaska iz mog ureda drži zakona i bude profesionalan pa da ne manipulira i da ne iznosi povjerljive informacije koje su mu bile dostupne na funkciji savjetnika za unutranju politiku tijekom tri godine mandata u mom Uredu.”
Prvo, Članak 2 Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH kaže da je SOA, između ostalog, dužna provoditi poslove na zahtjev korisnika rezultata svog rada,. Između ostalih, to je i predsjednica Republike. Dakle, ne može biti sporno da je Kolinda Grabar Kitarović ovlaštena izdavati zahtjeve SOA.
Drugo, teško bi bilo reći da je KGK kršila zakonske propise i da je eksplicite tražila od ljudi iz SOA-e da kažu Mati Radeljiću kako će biti smijenjen. Netko će reći da je predsjednica očito izabrala nespretan način u definiranju odnosa prema svojim suradnicima. Mogla je to učiniti na puno drugih načina. Najbolje bi bilo razgovorom u četiri oka. No, nije. Ali ta njezina nespretnost, strah, zaziranje od Radeljića, ma što god bilo, nije isto što i kršenje zakona ili ovlasti.
Treće, od prilične je važnosti zapaziti logičku činjenicu da je Grabar-Kitarović autonomno donijela odluku (za nju očito tešku i kompliciranu) da Radeljić odlazi s Pantovčaka. KGK je 2015. postavila Radeljića pa ga isto tako i smijenjuje. I to prije nego je zatražila od SOA-e da mu to priopći. Iz toga bi bilo jasno da nitko, pa ni SOA-a, nije silio Radeljića da sam objavi svoj odlazak s funkcije. A pogotovo prijetio savjetniku da podnese ostavku jer je taj isti savjetnik od predsjednice već dobio otkaz. Zaista nigdje u svijetu nema zakona koji bi definirao da bilo koji nadređeni krši pravila najavljujući otkaz podređenom. Pa i kada to ide preko posrednika. Istina, Radeljić se može onako intimno zapitati što je toj ženi kada mu, nakon godina suradnje, otkaz uručuje preko treće strane. Ali to je sasvim druga priča i nema veze s Ustavom, zakonima…
U povijesti predsjedničkih mandata u Hrvatskoj često su se koristili posrednici. Evo, bivši šef države Stipe Mesić, koji je sada krenuo napadati KGK zbog otkaza Radeliću, još 2007. poslao je svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Sašu Perkovića na tajnu misiju u Beč. Perković je prenio poruku tadašnjem bjeguncu od hrvatskog pravosuđa, Vladimiru Zagorcu. Perković je Zagorcu, u ime Mesića, ponudio ukidanje optužnica u zamjenu za stanovite informacije. Slučaj je neslavno propao, Bez posljedica za Mesića. Drugi veliki kritičar KGK, također bivši šef države Ivo Josipović, tog je istog Sašu Perkovića ostavio na poziciji savjetnika za nacionalnu sigurnosti i nikada nije problematizirao njegov put u Beč i ponude Zagorcu.
Četvrto, u razigravanju hipotetskih scenarija, ima puno logike da SOA upozori, podsjeti, Matu Radeljića na njegove obveze nakon odlaska s funkcije na kojoj je raspolagao s najvećim državnim tajnama. Predsjednica, ako već sada pišemo o hipotetski, poznavajući Radeljićev karakter nakon tri godine bliske suradnje mogla procijeniti da bi on, u svom nezadovoljstvu smjenom, mogao podleći nekim stanjima i situacijama u kojima bi bila napravljena šteta instituciji predsjednice RH-a, ali i stabilnosti države i njezinih tijela. SOA ima zakonsku obvezu štititi i prevenirati, koliko je god moguće, postupke koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost. A ova smjena Radeljića bi mogla ići u tom smjeru.
