Zašto Kolinda ratuje protiv Plenkija zbog - migranata?
Predsjednica Republike zaklela se Velimiru Bujancu i publici njegove emisije da nikad neće potpisati tzv. Marakešku konvenciju. 'Budite sigurni' - prenio je poruku iz Ureda predsjednice Bujanec - 'da neću potpisati Marakeški sporazum!' To je Kolindino 'odlučno NE'.
Predsjednici možemo vjerovati; ona to doista nikad neće učiniti, ali to bi bilo isto kao da autor ovog teksta prisegne da nikad neće primiti Pulitzerovu nagradu ili oženiti Jennifer Lopez. Neće - jer nikad neće ni doći u tu priliku.
Kakva je sad to zagonetka? Što je to 'Marakeška konvencija?' To je dokument kojega je u svibnju ove godine donijelo i potpisalo 60 država - među kojima je i Hrvatska. On regulira rješavanje problema legalnih migranata, ne nameće niti jednoj državi nikakvu obvezu, i uopće nema veze s onim migrantima koji ovih dana cirkuliraju između Kladuše i Gorskog Kotara, tražeći put do Italije, premda uz nju ide i akcijski plan prema kojemu se od država traži 'pristup zasnovan na ljudskim pravima, zaštiti migranata u ranjivom položaju' i 'razvoju kontakata u cilju borbe protiv ksenofobije, rasizma i diskriminacije'. No to se odnosi na migrante koji legalnim putem traže zaštitu.
Ured predsjednice to, dakako, zna, što je sasvim logično - jer je upravo Kolinda Grabar Kitarović sudjelovala na sjednici UN o toj temi, govoreći o Konvenciji - tada - više nego entuzijastično.
- Vjerujemo kako nas ovaj katalog ciljanih mjera i najboljih praksi može voditi u traženju najboljih rješenja na koordiniraniji način i uz bolji ishod. Radujem se našem sastanku u Marakešu u prosincu i pozdravljam sve napore Posebne predstavnice UN-a Louise Arbour, rekla je Kolinda Grabar-Kitarović u UN-u. Sve se to vidi i iz relativno opširne poruke Bujici, no poruke malo tko čita - bitan je naslov.
- Apsolutno je razumljiva - poručila je ovoga puta Predsjednica Bujancu - vaša zabrinutost vezano uz ilegalne migracije i Marakeški sporazum, međutim, u ovom slučaju nije riječ ni o kakvom prihvatu ilegalnih migranata, niti je Ured predsjednice u bilo kojem obliku uključen u pregovore o Deklaraciji te vas u smislu pojedinosti možemo uputiti na resorno Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje je nositelj svih aktivnosti, stoji u odgovoru emisiji Bujica.
Novost je, dakle, jedino to da je predsjednica odustala od putovanja u Maroko, koje ju je do ovih dana 'radovalo'. Zašto?
Čini se da je predsjednica - nakon kraćeg primirja - još jednom, na vrlo perfidan način, nasapunala dasku Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi. Pokušaji desnice da kao vođu antiplenkovićevske oporbe proguraju Ivana Penavu, Brkića, Stiera ili Kovača, propali su, pa je predsjednica ostala jedini suvisao izbor na tom dijelu scene i ona je na tu igru opet pristala - ili je morala pristati, to nije posve jasno.
Način interpretacije problema jasno ukazuje na to da bi Marakeška konvencija trebala poslužiti kao novo oružje sijanja panike, nakon što to nije uspjelo s Istanbulskom konvencijom. Cilj je da se Andreja Plenkovića prokaže kao zaštitnika migranata (neke vrste Svetog Ivana Zlatoustog, koji je bio svetac zaštitnik prognanika), a onda krene u novi ciklus njegova rušenja. Ima li nedavni sastanak Tomislava Karamarka, Hrvoja Zekanovića i Ladislava Ilčića, o kojemu je na svom Twitter profilu izvijestio novinar N1 Hrvoje Krešić neke veze s tim?
Nema dokaza, ali stvar zvuči dosta logično: Bujica je relej ove političke skupine i odskočna daska za napade na postojeću Vladu i njena lidera kojega na tom dijelu spektra doživljavaju kao 'Trojanskog konja' i 'jugokomunističkog gojenca'. On vodi borbu protiv njih, oni se bore protiv njega. Tu je na djelu formula 'tko će koga', a Plenkovićeve se karte čine jače.
Narednih dana možemo dakle očekivati širenje histerije oko Marakeške konvencije i napade na Vladu, Plenkovića i njegovu ministricu vanjskih poslova. No, predsjednica bi morala objasniti zašto je tako naglo, radikalno, promijenila mišljenje? Je li ju netko na to natjerao? Kako? Zašto? Kad ju je put u Marakeš prestao radovati? A tako mu se silno veselila.
Prvi otvoreniji sukob predsjednice i premijera dogodio se tijekom velikih požara u Dalmaciji prošlog ljeta. Predsjednica je radi sporosti reakcije na požare napala Vladu i posebno ministra Krstičevića te rekla da je "vojska trebala biti odaslana puno ranije". Kritizirala je i Dragana Lozančića i njegovu Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, a cijela priča je skoro završilo Krstičevićevom ostavkom. Kasnije su se pojavile teorije da je Kolindina meta bio zapravo Lozančić, jedna od ključnih osoba u aferi kada je iscurila priča da joj je Zdravko Mamić organizirao rođendansku proslavu, što Kolinda navodno Lozančiću nikada nije oprostila.
"Istina je da gospođa Kitarović ima jedan osnovni problem koji se uvijek pojavljuje kad su predsjednik/ca države i predsjednik/ca vlade iz istog političkog spektra. Dva središta moći ideološki i svjetonazorski se često preklapaju. Onda, uvjetno kazano, slabija strana (predsjedničine ovlasti su definirane Ustavom i opsegom su uže od onih koje imaju Vlada i premijer) prolazi kroz različita iskušenja kako bi se snažnije pozicionirala na političkoj sceni", rekao je na ljeto 2017. upućeni član HDZ-a za Express.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Svađe između Plenkovića i Grabar Kitarović idu i dalje. Sukobili su se oko Agrokora, a predsjednica je otvoreno spočitnula i sporost u provođenju reformi, kao i egzodusu Hrvata u inozemstvo.
"Plaće polako rastu, ali i dalje zaostajemo, i to debelo za bivšim tranzicijskim zemljama. Što se tiče gospodarskog rasta u zadnjih šest godina, ne trebamo ni pričati. Ostale tranzicijske zemlje, od Estonije pa do Mađarske, rasle su po stopama od 25 do 12 posto, a mi smo pali jedan posto! Upravo o takvom stanju je, za neke pomalo iznenađujuće", rekla je 2017. Grabar Kitarović i nadodala kako "predugo stojimo, a drugi nas prestižu ili nam sve više odmiču.
Naši rezultati dobivaju pravu vrijednost kad se uspoređujemo s pravom konkurencijom. Slijedom takvog pristupa možemo zaključiti kako slika nije blistava niti nam daje razloga za zadovoljstvo, nego naprotiv, za nemir i tjeskobu. Za osjećaj potrebe za žurnim djelovanjem" - rekla je predsjednica o stanju, posebno ekonomskom, u državi.
Predsjednica je tada isticala isključivo negativne stvari, a kao da namjerno nije spominjala pokazatelje prema kojima smo čak i rasli. Jasno je rekla kako "mladi odlaze zbog sporosti reformi". Plenković se niti oko toga nije pretjerano izjašnjavao rekavši samo da se 'predano radi'.
HDZ se formalno i neformalno već dugo okreće od Kolinde Grabar Kitarović, ali nema sumnje da svojoj stranci za to nije dala razloga.
Primjerice, prošlog ljeta na Markovu trgu su, kažu upućeni izvori, bili neugodno iznenađeni predsjedničinim navaljivanjem da i ona putuje na zasjedanje Opće skupštine UN-a u New York jer je ove godine bio red na premijera, ali su popustili, očito u namjeri da izbjegnu još jednu javnu svađu.
U pozadini priče jest i Plenkovićevo nepodržavanje predsjedničinih vanjskopolitičkih inicijativa poput one "Tri mora", a nije oduševljen niti "Višegradskom skupinom" - sve inicijativama i idejama koje jasno i glasno gura Grabar Kitarović. Treba podsjetiti da su prema Ustavu predsjednica i premijer sukreatori vanjske politike, a koliko su u tome složni vidjelo se na primjeru Borisa Blažekovića, nesuđenog HNS-ovog kandidata za konzula u New Yorku koji nije imao završen fakultet, a i engleski zapravo - natuca.
Nakon pritiska medija i iščuđavanja javnosti s takvim kandidatom iz predsjedničinog je ureda kratko rečeno kako ona neće staviti potpis na njegovo imenovanje, iako je prije toga pristala na sve predložene kandidate za konzule i veleposlanike, uključujući i Blažekovića.
U medijima se pisalo i kako Andrej Plenković sabotira predsjedničin sastanak s Vladimirom Putinom, jer dok on, barem formalno, naginje liberalnim zemljama zapadne Europe, presjednica, uz iznimku Trumpovog SAD-a, voli konzervativne zemlje.
Predsjednica je i po pitanju problematike fraze "za dom spremni" Plenkoviću podmetala nogu gdje je god to bilo moguće. Dok je on pokušavao nježno pokazati kako je riječ o neprihvatljivom pozdravu, a bez da razgnjevi sve Karamarkovce oko sebe, Grabar Kitarović je usred te gungule mrtva hladna izjavila kako je riječ o "starom hrvatskom pozdravu".
Potpuno su se drugačije postavili i prema posjetu Aleksandra Vučića Zagrebu, iako su tu sukobima mnogo više kumovali neki drugi članovi HDZ-a. Usprkos tome s Markovog trga i Pantovčaka dolazile su vrlo neusklađene poruke.
Upravo se na sličan način nisu podnosili niti politički bliski Ivo Josipović te Zoran Milanović, a pitanje je hoće li predsjednica smiriti strasti kako ne bi završila kao Josipović, ili će upravo zato nastaviti 'talasati vodu' i trljati sol na rane - kako bi bila vidljiva, pokazala da je aktivna te da ima mišljenje o svemu.
Predsjednica je i indirektno napala ministricu Nadu Murganić rekavši da s obzirom na situaciju bi trebalo osnovati ministarstvo demografije, na što je Plenković reagirao rekavši da se tim poslom bavi Nada Murganić. Posvađao ih je i ovršni zakon. Grabar Kitarović je pisala Vladi da čim prije pristupi problemu Ovršnog zakona, a HDZ-ovci su kasnije glasali protiv svih prijedloga koji su došli od predsjednice.
Kolinda Grabar-Kitarović pozvala je početkom svibnja, u jeku krize s parlamentarnom većinom u Saboru, predsjednike stranaka na razgovor kako bi se utvrdilo postoji li 77 glasova za izbor novih ministara. U Vladi su takav potez ocijenili preuranjenim, rizičnim i - nepotrebnim - pisala je Slobodna Dalmacija nakon smjene mostovaca.
"Oni nikad nisu bili u sukobu, ali nikad između njih nije bilo ni “kemije”. Vrlo su bliski po sustavu vrijednosti, no različiti su po temperamentu i po profilu. Dva jaka ega koja nikad nisu kliknula, ali sada u interesu države moraju početi bolje komunicirati",- objavio je Večernji list,no interesi države evidentno nisu bili dovoljno važni da se komunikacija poboljša.
Ega, razilaženje u mišljenju ili pravo na neslaganje, jedno je sigurno - premijer i predsjednica svojim, ponekada sitničavim i potpuno neproduktivnim sukobima, usporavaju ionako slab razvoj zemlje.