Predsjednica Republike zaklela se Velimiru Bujancu i publici njegove emisije da nikad neće potpisati tzv. Marakešku konvenciju. 'Budite sigurni' - prenio je poruku iz Ureda predsjednice Bujanec - 'da neću potpisati Marakeški sporazum!' To je Kolindino 'odlučno NE'.
Predsjednici možemo vjerovati; ona to doista nikad neće učiniti, ali to bi bilo isto kao da autor ovog teksta prisegne da nikad neće primiti Pulitzerovu nagradu ili oženiti Jennifer Lopez. Neće - jer nikad neće ni doći u tu priliku.
Kakva je sad to zagonetka? Što je to 'Marakeška konvencija?' To je dokument kojega je u svibnju ove godine donijelo i potpisalo 60 država - među kojima je i Hrvatska. On regulira rješavanje problema legalnih migranata, ne nameće niti jednoj državi nikakvu obvezu, i uopće nema veze s onim migrantima koji ovih dana cirkuliraju između Kladuše i Gorskog Kotara, tražeći put do Italije, premda uz nju ide i akcijski plan prema kojemu se od država traži 'pristup zasnovan na ljudskim pravima, zaštiti migranata u ranjivom položaju' i 'razvoju kontakata u cilju borbe protiv ksenofobije, rasizma i diskriminacije'. No to se odnosi na migrante koji legalnim putem traže zaštitu.
Ured predsjednice to, dakako, zna, što je sasvim logično - jer je upravo Kolinda Grabar Kitarović sudjelovala na sjednici UN o toj temi, govoreći o Konvenciji - tada - više nego entuzijastično.
- Vjerujemo kako nas ovaj katalog ciljanih mjera i najboljih praksi može voditi u traženju najboljih rješenja na koordiniraniji način i uz bolji ishod. Radujem se našem sastanku u Marakešu u prosincu i pozdravljam sve napore Posebne predstavnice UN-a Louise Arbour, rekla je Kolinda Grabar-Kitarović u UN-u. Sve se to vidi i iz relativno opširne poruke Bujici, no poruke malo tko čita - bitan je naslov.
- Apsolutno je razumljiva - poručila je ovoga puta Predsjednica Bujancu - vaša zabrinutost vezano uz ilegalne migracije i Marakeški sporazum, međutim, u ovom slučaju nije riječ ni o kakvom prihvatu ilegalnih migranata, niti je Ured predsjednice u bilo kojem obliku uključen u pregovore o Deklaraciji te vas u smislu pojedinosti možemo uputiti na resorno Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje je nositelj svih aktivnosti, stoji u odgovoru emisiji Bujica.
Novost je, dakle, jedino to da je predsjednica odustala od putovanja u Maroko, koje ju je do ovih dana 'radovalo'. Zašto?
Čini se da je predsjednica - nakon kraćeg primirja - još jednom, na vrlo perfidan način, nasapunala dasku Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi. Pokušaji desnice da kao vođu antiplenkovićevske oporbe proguraju Ivana Penavu, Brkića, Stiera ili Kovača, propali su, pa je predsjednica ostala jedini suvisao izbor na tom dijelu scene i ona je na tu igru opet pristala - ili je morala pristati, to nije posve jasno.
Način interpretacije problema jasno ukazuje na to da bi Marakeška konvencija trebala poslužiti kao novo oružje sijanja panike, nakon što to nije uspjelo s Istanbulskom konvencijom. Cilj je da se Andreja Plenkovića prokaže kao zaštitnika migranata (neke vrste Svetog Ivana Zlatoustog, koji je bio svetac zaštitnik prognanika), a onda krene u novi ciklus njegova rušenja. Ima li nedavni sastanak Tomislava Karamarka, Hrvoja Zekanovića i Ladislava Ilčića, o kojemu je na svom Twitter profilu izvijestio novinar N1 Hrvoje Krešić neke veze s tim?
Nema dokaza, ali stvar zvuči dosta logično: Bujica je relej ove političke skupine i odskočna daska za napade na postojeću Vladu i njena lidera kojega na tom dijelu spektra doživljavaju kao 'Trojanskog konja' i 'jugokomunističkog gojenca'. On vodi borbu protiv njih, oni se bore protiv njega. Tu je na djelu formula 'tko će koga', a Plenkovićeve se karte čine jače.
Narednih dana možemo dakle očekivati širenje histerije oko Marakeške konvencije i napade na Vladu, Plenkovića i njegovu ministricu vanjskih poslova. No, predsjednica bi morala objasniti zašto je tako naglo, radikalno, promijenila mišljenje? Je li ju netko na to natjerao? Kako? Zašto? Kad ju je put u Marakeš prestao radovati? A tako mu se silno veselila.
Prvi otvoreniji sukob predsjednice i premijera dogodio se tijekom velikih požara u Dalmaciji prošlog ljeta. Predsjednica je radi sporosti reakcije na požare napala Vladu i posebno ministra Krstičevića te rekla da je "vojska trebala biti odaslana puno ranije". Kritizirala je i Dragana Lozančića i njegovu Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, a cijela priča je skoro završilo Krstičevićevom ostavkom. Kasnije su se pojavile teorije da je Kolindina meta bio zapravo Lozančić, jedna od ključnih osoba u aferi kada je iscurila priča da joj je Zdravko Mamić organizirao rođendansku proslavu, što Kolinda navodno Lozančiću nikada nije oprostila.
"Istina je da gospođa Kitarović ima jedan osnovni problem koji se uvijek pojavljuje kad su predsjednik/ca države i predsjednik/ca vlade iz istog političkog spektra. Dva središta moći ideološki i svjetonazorski se često preklapaju. Onda, uvjetno kazano, slabija strana (predsjedničine ovlasti su definirane Ustavom i opsegom su uže od onih koje imaju Vlada i premijer) prolazi kroz različita iskušenja kako bi se snažnije pozicionirala na političkoj sceni", rekao je na ljeto 2017. upućeni član HDZ-a za Express.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
