Antarktika sadrži najveću količinu leda na Zemlji na jednom mjestu i, uz Grenland, predstavlja apsolutnu točku preživljavanja ili umiranja našeg planeta i života na njemu uslijed klimatskih promjena koje je svojom industrijom pokrenuo i pothranjuje moderni čovjek.

Prošlogodišnje veliko istraživanje klimatologa, glaciologa i drugih stručnjaka, objavljeno u Natureu, donosi užasan zaključak da su klimatske promjene na Antarktici dovele dotle da se godišnje s tog zaleđenog kontinenta otopi nešto više od 200 milijardi tona leda, a najgore od svega je to što je doslovno izmjereno sve brže i brže otapanje.

Čudesna karta Ovako Grenland izgleda ispod tri kilometra leda

Ovakvi rezultati vrlo su loša vijest za mediteransku zemlju na skoro pa drugom kraju svijeta, za Hrvatsku, i to ne samo zbog jadranske obale. Tako je izmjereno da je otapanje Antarktike tijekom posljednjih pet godina bilo triput brže nego prije 10 godina, da je u odnosu na 1997. sada pet puta brže. Dosadašnji doprinos podizanju razine mora uslijed izlijevanja vode s otapajućih antarktičkih ledenjaka od 1992. iznosi 8 milimetara.

To u ukupnom rastu mora u proteklih četvrt stoljeća nipošto nije puno. Problem je u tome što je 40 posto tog leda otopilo, posljedično i porasla razina mora isključivo uslijed zagrijavanja i kolapsa Antarktike, tijekom posljednjih pet godina.

Logika stvari i elementarna matematika ukazuju na to da će stvari s Antarktikom biti sve gore i da se slobodno može računati da će, kao i do sada, promatranja klimatskih promjena u prirodi dokazivati sve katastrofičnija predviđanja, a opovrgavati sva ona umjerenija predviđanja stope potapanja gradova uz obale mora, suša, oluja, izumiranja vrsta, izbijanja bolesti, gladi, ratova, masovnih seljenja stotina milijuna klimatskih izbjeglica.

Danas se u kontekstu posljedica klimatskih promjena u pravilu govori o scenarijima u slučaju zagrijavanja do 1,5°C, 2°C, 3°C i 4°C do 2100. Kako sada stvari stoje, a stoje tako da ne samo da nismo zaustavili stopu zagađenja atmosfere stakleničkim plinovima, u prvom redu s CO2, nego sve više povećavamo industrijsko zagađenje, na putu smo da do kraja stoljeća ubijemo i sebe i planet zagrijavanjem od 4°C, otprilike.

Pariški klimatski sporazum, iz kojega je Donald Trump istupio, a mnogi najveći zagađivači na svijetu koji jesu ostali u njemu neće mu stići niti udovoljiti sa svojim ciljevima, navodi cilj najvećeg zagrijavanja od ne više od 2°C, nadajući se da bi to bilo dovoljno da se klima jednom uspije popraviti, nakon tko zna koliko desetljeća. Tek kao želja, na koju isključivo zbog profita svojih nacionalnih ekonomija malo koja država svijeta ozbiljno računa, navodi se cilj od 1,5°C.

Svijet bi, dakle, bio neopisivo sretan ako bi uspio dosegnuti onaj prvi cilj, a van sebe od sreće ako bi dosegnuo onaj drugi. Tih pola stupnja Celzija razlike za otočne državice poput Tuvalua, Malediva i niza drugih, odnosno za zemlje poput Bangladeša ili Nizozemske značio bi razliku između nestanka i opstanka. Samo pola stupnja više ili manje značit će i za našu zemlju. A na to nećemo morati čekati do 2100. godine, nego puno, čak i zastrašujuće ranije.

Kataklizma Na Arktiku 'kuha' kao u Dalmaciji, životinje umiru

Express je već pisao o analizama o Hrvatskoj kao prekrasnoj, resursima bogatoj zemlji, ali ujedno i jednoj od najranjivijih u svijetu na klimatske promjene. U scenariju zagrijavanja svijeta od 1,5°C Hrvatsku bi tukli klimatski ekstremi (suše, oluje, ispadi razornih valova vrućina i hladnoća), ali bi uspjela održati svoje glavne prirodne značajke. Čak i porast razine mora uslijed otapanja leda značio da bi se skoro cijela jadranska obala uspjela održati bez posebnih šteta.

U tom slučaju dvije trećine područja u svijetu kojima klimatske promjene prijete da ih pretvore u pustinje, u pustinje se ipak ne bi pretvorila. Ali, samo pola stupnja više i sve to će se dogoditi. U Hrvatskoj bi tako Slavonija i Baranja postale pustinje u pravom smislu riječi, i to već za nekoliko desetljeća, nepogodne i za uzgoj hrane i za život, dok bi Dalmacija, Kvarner i Istra u nekim dijelovima postale kamene pustinje, u nekim drugima polupustinje, otprilike kao što je to izgledalo u nekim dijelovima Maroka ili Španjolske prije galopirajućih klimatskih promjena.

Od turizma uz more u Hrvatskoj više ne bi bilo ništa jer bi užasno nedostajalo vode, a i bilo bi ili će biti naprosto previše vruće da bi odmor na takvom mjestu ikome bio ugodan. Sve to odnosi se na scenarij od samo 2°C zagrijavanja u odnosu na prosjeke svjetske klime do 1990. godine, odnosno, samo pola stupnja više ili manje našoj zemlji znači kataklizmu ili opstanak. A stvarnost je danas takva da se velika većina klimatologa svijeta slaže oko toga da današnjim ponašanjem jurimo prema scenarijima od ili 3°C ili 4°C.

Najnoviji podaci o šokantnom ubrzavanju otapanja Antarktika novi su dokaz da klima koju je industrijsko zagađenje svijeta izbacilo iz ravnoteže nema niti najmanje milosti ni prema čovjeku ni prema prirodi, idu u prilog najgorim realnim scenarijima rasta razine mora po svijetu, a opovrgavaju ona umjerena predviđanja. Tek 2014. UN-ov IPCC donijelo je prognozu o rastu mora do 2100. između 28 i 98 centimetara.

Što se Hrvatske i najvećeg dijela svijeta tiče, to bi još bilo granično podnošljivo, samo je problem u tome što se u tom smislu računa na puno niže zatopljenje atmosfere, kao i to što ovo predviđanje ne uzima u obzir niti kolaps ledenog pokrivača na Arktiku, koji je ne samo površinski manji, nego je i tanji, što je još opasnije; ne uzima u obzir suludi ritam otapanja Grenlanda, a sada čak i Antarktike.

Znanstvenici iz Bouldera oko Stevea Nerema kažu da njihova opažanja svjedoče o najmanje 65 centimetara u odnosu na more iz 2005., te navode već itekako uočljiv rast razine mora u obalnim područjima diljem svijeta. Pažljivim promatranjem to se može već uočiti i po hrvatskim gradovima uz Jadran.

Klimatske promjene More će rasti do 10 metara, pogledajte Jadran 2100.

Bivšeg NASA-in glavnog klimatologa Jamesa Hansena uprava NASA-e i državne vlasti godinama su proganjale, čak su mu cenzurirali javne istupe i pregledavali mu poštu, zbog predviđanja koja su se tada tumačila kao "neznanstvena" i "histerična", da bi se sada pokazivala čak i kao umjerena.

On je 2016. predvidio da će već do polovice stoljeća more porasti za jedan metar. Da bi samo godinu i pol poslije toga ne bilo tko nego Proceedings of the National Academy of Sciences of the USA objavio da će zagrijavanje od 3°C značiti rast razine mora između 4,4 i 9,9 metara. Express je na osnovu toga izradio karte hrvatskih gradova uz Jadransko more.

Ispalo je da će to značiti da će Pula biti razbijena na nekoliko otočića, praktično uništena, da će Rijeka biti potopljena sve do razine Trsatske gradine, da će sasvim nestati Nin, najveći dio Zadra, da će postojati još samo Biograd pod morem, da će nestati pola Šibenika, Solina, Kaštela i Splita, cijeli Trogir, kompletna gradska jezgra Dubrovnika, te da će delta Neretve, skupa s Pločama i Metkovićem, nestati pod morem, a da će na tom mjestu zjapiti zaljev do duboko u BiH, zapravo do pola puta do Mostara.

Ono što je problem s posljednjim vijestima s Antarktike je, prvo, to što je odavno izmjereno da bi otapanje svog leda diljem svijeta, a i to dolazi u obzir, značilo podizanje razine mora diljem svijeta za nešto više od 60 metara, drugo, to što se Antarktiku do sada smatralo uglavnom stabilnom akumulacijom leda bez obzira na klimatske promjene i, treće, to što se posebno istočnu Antarktiku smatralo jedva osjetljivom na otapanje.

Čak su se stotine puta lobisti naftnih, plinskih i industrija ugljena, kao i automobilske industrije, ne jednom razbacivali podacima o tome da je u istočnoj Antarktici zabilježen rast ledenjaka. Samo, sada je izmjereno – znači nije riječ o predviđanjima, nego o činjenično sto posto sigurno utvrđenom stanju – da se galopirajući otapa zapadna Antarktika, a da je istok kontinenta pokazao da se otapati počeo i on, te da se može računati da i tamošnje otapanje hvata zalet.

Najveći dio leda koji se trenutno otapa na Antarktici odnosi se na dva velika ledenjaka – Pine Island i Thwaites. Otapanje njih dva oslobađa skoro polovicu cjelokupnog antarktičkog otapanja. Utvrđeno je i to da se tamošnje otapanje posebno brzo odvija zbog "potkopavanja" ledenjaka u moru uslijed morskih struja koje su sve toplije.

Dan planeta Godišnje troše 104 milijuna eura kako bi vam ubili klimu

Već sada se strahuje, vrlo utemeljeno, da će Antarktika uskoro, umjesto dva velika ledena štita, imati dva velika mora. A onda će stvari krenuti još gore. Sav taj led znači sve više vode u oceane, a to onda znači i sve gore podizanje razine, između ostalog, i našeg Jadrana i potapanja povijesne baštine i prirode uz koje su naši preci živjeli tisućama godina.