Tvrtke koje se bave zemnim plinom troše milijune eura kako bi utjecale na donošenje europskih zakona kako bi osigurali da kontinent i dalje ovisi o fosilnim gorivima kao izvoru energije narednih desetljeća. Novi izvještaj nevladine organizacije Corporate Europe observatory (CEO) navodi da lobističke skupine koriste svoju financijsku moć kako bi promovirali mit o tome da je plin čist energent, sve kako bi se i dalje mogle izboriti za financijsku i političku podršku Europske komisije za skupe plinovode.
Štoviše, takvi plinovodi i druga infrastruktura velika je mogućnost da će se pokazati i kao sasvim beskorisni; i zbog geopolitičkih razloga i zbog sve većeg energetskog prelaska EU-a na obnovljive izvore energije već danas, a posebno narednih godina. U posljednjih dvije i pol godine predstavnici plinske industrije, točnije najvećih kompanija, susretali su se s europskim povjerenicima za klimatsku i energetsku politiku – čak 464 puta.
U otprilike 80 posto slučajeva bila je riječ o posjetima menadžera Miguelu Ariasu Caneteu, povjereniku za klimatske aktivnosti i energiju, te Marosu Šefčoviču, potpredsjedniku za energetsku uniju, i svi takvi posjeti bili su vezani uz plinsku energetsku industriju. Sveukupno, plinske tvrtke iz svih dijelova distributivnog lanca potrošile su na lobiranje čak 104 milijuna eura samo u 2016. godini. I to preko 1030 lobista. Kako se točno taj novac trošio, u čijim je sve džepovima završavao, zasad je CEO-u bilo nemoguće otkriti.
Istodobno, novac koji su potrošile organizacije koje zagovaraju javni interes kroz korištenje energenata iz obnovljivih izvora energije, na raspolaganju su imale oko 30 puta manje sredstava. Sve to u vremenu u kojem je prije samo nekoliko dana UN izišao s podacima da je prošle godine čovječanstvo stakleničke plinove koji dovode do klimatskih promjena, prvenstvo CO2, ispuštalo više nego ikad u svojoj povijesti, usto i sa stopom rasta većom nego ikada u svojoj povijesti.
Kompanija koja je na lobiranje potrošila najviše bila je CEFIC (European chemical industry council), 12 milijuna eura sa svojih 82 lobista. Za njom slijedi General electric sa 5,75 milijuna eura i Shell koji je potrošio 4,75 milijuna eura. Izvještaj ističe očiti sukob interesa u načinima na koji se plinski projekti odobravaju i kako se izdvaja novac za gradnju infrastrukture za fosilna goriva.
To ide otprilike ovako; takve kompanije Europskoj komisiji šalju svoju listu želja projekata za koje smatraju da bi ih trebalo izvesti tijekom sljedećih 10 godina, i to kroz skupinu European network of transmission system operators for gas (ENTSO-G). Lista se sačinjava na osnovu projekcija o budućoj potražnji za plinom, koju računa sam ENTSO-G. Nezavisni think tank za klimatske promjene E3G navodi da su te projekcije izrazito veće od stvarnih, realnih projekcija.
Potom Europska komisija opet od ENTSO-G traži da analizira troškove i koristi od predloženih projekata, unatoč tome što u više od tri četvrtine slučajeva članovi same te skupine, ENTSO-G, imaju direktnu materijalnu korist od izgradnje takve infrastrukture.
Sljedeću takvu listu organizacija će predložiti nešto prije kraja ove godine, a na kraju projekti s liste, ukoliko ih se odobri, imaju pravo na traženje financiranja od raznih tijela EU-a, pa tako i od nečega što se zove Connecting Europe Facility, "ključnog instrumenta EU-a za promoviranje rasta, poslova i kompetitivnosti kroz infrestrukturne investicije na europskoj razini". Ovo tijelo plinskim projektima ovakve vrste već je odobrilo više od jedne milijarde eura. ENTSO-G tvrdi da ne poseže za lobiranjem.
CEO, međutim, otkriva da je upravo ENTSO-G slao nacrte amandmana europarlamentarcima za aktualnu zakonsku regulaciju buduće opskrbe plinom kako bi sve prošlo kroz Europski parlament na način koji priželjkuje plinska industrija. Na kraju se događaju takve stvari da prijedloge ove organizacije za hitnim plinskim opskrbnim pravcima, posebnim plinovodima, bez problema podrže tri sasvim različite političke stranke na europskoj razini i da ih prihvaća i Europski parlament.
Sljedeći kompromitirajući trenutak je i to što ENTSO-G radi u istoj zgradi i dijeli dio osoblja s organizacijom Gas infrastructure Europe (GEI), trgovačkim udruženjem koje je prošle godine na lobiranje potrošilo 1,5 milijuna eura. CEO otvoreno sumnja da bi stvari lobistički iznosi mogli biti i puno viši jer registri EU-a koji prate takve lobističke pojave to čine na nižim razinama EK i puno toga je čisto voluntarističko.
U registru transparentnosti tako se ne nalazi čak 40 posto aktivnih lobista u EU za koje CEO tvrdi da se time bave, a ostali lobisti koji su u prošlosti prijavljivali svoje aktivnosti, to više ne čine. Tako se u registru nalazi samo 11 članova ENTSO-G. Sva ova otkrića CEO objavljuje uoči klimatske konferencije UN-a koja se ima održati sljedećeg tjedna u Bonnu.
Plinskim kompanijama klimatska konferencija je jako važna zato što promoviraju svoj energent, plin, kao "most za budućnost", za doba u kojem će sunce i vjetar biti glavni energetski izvori kako ne bismo ubili život na planetu i čovječanstvo. Istodobno, činjenica je da je danas plin, ne više nafta ili ugljen, najveći suparnik obnovljivim izvorima energije na tržištu. Problem s plinom je u tome što sadrži jako puno metana, stakleničkog plina koji ima čak 84 puta gori učinak na zagrijavanje atmosfere od CO2.
Usto, na mnogim je plinskim postrojenjima po Europi utvrđeno da lagano cure. Uz postotak curenja od samo 3 posto, što bi bilo zapravo jako malo, plin bi zbog metana koji u atmosferu odlazi prije sagorijevanja postao gori uzročnik klimatskih promjena čak i od ugljena. CEO pritom ističe da mnoga istraživanja pokazuju da plinska industrija prikriva plinska curenja. Istraživanje Američke geofizičke unije pokazalo je da je emisija metana u SAD-u od 2002. do 2014. skočila za čak 30 posto.
