Čitajući taj drevni papirus, lako si je dočarati da bi Petar mogao pomisliti da je njihov učitelj, Spasitelj, možda izgubio razum. Iščitavajući sva četiri kanonska evanđelja, vidi se da su Isusovi učenici često kad bi od njega po prvi put čuli nešto novo, bili zatečeni njegovim riječima. Ili postupcima. Ili svime. A onda bi ih on poučio. Tako i u ovoj prilici.

Marija Magdalena Nije bila kurva, već svjedok Isusove smrti

"Je li on to o nama s jednom ženom pričao u tajnosti?", mogao je reći Petar drugim učenicima.

"Ja ne vjerujem da je Spasitelj to rekao", prvi se otvorio Andrija.

Ali, opet, ako sve upućuje na to da je Isus ipak postupio na određeni način, Petar to nije mogao ignorirati: "Mi svi bismo trebali slušati nju?" A to onda nije moglo značiti ništa drugo nego da on, odnosno "On", nju poštuje više nego njih.

Onoga dana kada je Isus Krist pogubljen na način čija se brutalnost može razumjeti isključivo ako se prouče povijesni zapisi detalja rimskog razapinjanja na križ, kao i medicinska istraživanja iste teme, Petar i ostali apostoli navodno su doznali da je Isus prije smrti Mariji Magdaleni prenio posljednju, tajnu poruku. Jednoj ženi za koju je bilo jedva prihvatljivo već i to što ju je Isus poveo skupa s učenicima. Zar bi ih ona sada trebala nastaviti voditi umjesto njega!?

Egipatski muzej u Berlinu čuva čudesa iz antičkog doba; skoro savršeno očuvane granitne sarkofage, zatim svjetski čuvenu obojenu kamenu statuu s prikazom predivne kraljice Nefertiti, mnoštvo papirusa, a među njima bez premca najeksplozivniji artefakt - onaj sa zapisom "Evanđelja po Mariji" na tri lista. Jasno je zašto se masovni mediji ovim dokumentom počinju baviti tek u 21. stoljeću, iako je ovo apokrifno evanđelje pronađeno još u 19. stoljeću kod jednog egipatskog trgovca drevnih rukopisa.

Jednim od najistaknutijih likova iz Novog zavjeta posljednjih su se godina bavili mnogi. Objavljena je knjiga "Marija Magdalena – prvi papa" iz 2017. Michaela Hearnsa, koji je o tome pisao i na svom blogu. Objavljeno je istraživanje Karen L. King, vodeće stručnjakinje za rano kršćanstvo s Harvarda, kao i ono Elizabeth Schrader, doktorandice sa Sveučilišta Duke koja je prije nekoliko mjeseci za Express potvrdila sve iz svog znanstvenog rada.

Najspektakularnije u svemu tome je to što svi ti znanstvenici i istraživači opisuju isti ili barem vrlo sličan lik Mariju iz Magdale, ali svaki sa svojih polaznih osnova, a papirus koji sada navodi Spiegel u svojoj reportaži, potpuno je odvojeni dokument, jedan od najranijih kršćanskih zapisa. Dokument apsolutno nije vijest od jučer, ali se njime sada u Berlinu, osim povjesničara i arheologa, počinju baviti i teolozi u sklopu projekta njemačkog DFG-a.

Grijesi Crkve Dokazali urotu protiv Marije Magdalene - nije bila grešnica

Ovo apokrifno evanđelje tvrdi da je Marija Magdalena bila ona kojoj je Isus uoči smrti predao da vodi apostole. Ovaj dokument antički zapisničar zabilježio je na papirusu između 4. i 5. stoljeća, što je činjenica. Činjenica je i to da je prijepis izveden s ranijeg dokumenta čiji originalni zapis datira iz doba koje se procjenjuje između prve i druge polovice 2. stoljeća. Pa ako se uzme nekakva srednja vrijednost, da originalni zapis potječe iz oko 150. godine Nove ere, dolazi se do možda istog doba u kojem je nastalo Evanđelje po Ivanu.

Činjenica je također i to da je sve do 382. godine, kada je papa Damaz I sazvao Sinod u Rimu, gdje je odlučeno da evanđelja po Luki, Marku, Ivanu i Mateju imaju biti službena, Evanđelje po Mariji bilo neusporedivo raširenije među najranijim kršćanima od nekih tekstova koji su ušli u Novi zavjet, čak i od evanđelja po Marku, .

No, s tim sinodom iz 4. stoljeća Evanđelje po Mariji nije dobilo zeleno svjetlo, nije ušlo u kanon, a kako su tih stoljeća različite najranije struje kršćanskih teoloških učenjaka međusovna neslaganja znala rješavati vrlo ozbiljno, teškim svađama, u nekim pprilikama - lako moguće - čak i na šake, Evanđelje po Mariji vrlo brzo je palo u povijesni zaborav. I tamo je tavorilo oko 1500 godina.

I to na takav način da se izgradio lik kao da je bila riječ o prostitutki koja je u susretu s Isusom radikalno promijenila svoj životni put, što sve brojniji povjesničari i teolozi sve češće osporavaju kao krivotvorinu.

Papirus danas više nije opasan po život za proučavati ga, a zbog zuba vremena nije niti cjelovit, nedostaje mu početak. Ono što je ostalo, opisuje posljednje trenutke Isusovog života i njegove posljednje poruke direktno svojim učenicima, apostolima, nakon uskrsnuća.

Iz drugih evanđelja, onih priznatih od Katoličke crkve, poznato je da je Marija iz Magdale prva svjedokinja Isusovog uskrsnuća. Elizabeth Schrader sa Sveučilišta Duke za Express je pojašnjavala svoje dokaze da su Marija i njena sestra Marta zapravo ista osoba, a razlozi zašto je lik Marije iz Magdale prije puno stoljeća nepoznati krivotvoritelj razdvojio u dvije, zasebna je spektakularna znanstvena, povijesna i teološka priča.

Tu je i onaj vrlo nezgodni detalj s papirusa "Evanđelja po Filipu":

Nastavak na sljedećoj stranici...

Tamo se Mariju Magdalenu naziva "majkom anđela" i "Isusovim suputnikom", što se na starogrčkom moglo tumačiti kao duhovna, ali i kao seksualna bliskost. Pojedini komadići papirusa nedostaju, ali ono što jest opstalo kaže ovako: "Volio ju je više nego ostale učenike i često ju je ljubio u..." To je materijalni dokaz, a je li ju Isus ljubio u obraz, ruku ili usta, pri čemu je ovo posljednje najzastupljenija teorija, ostalo je otvoreno.

Tzv. Evanđelje po Mariji u puno se stvari preklapa s mnogim dijelovima kanonskih i apokrifnih evanđelja. Usto je i vrlo logično. Nakon Isusovog posljednjeg opraštanja, Marija je izašla i tješila druge učenike, stoji na papirusu, i zatim im je prenijela što je to Učitelj rekao samo njoj.

Povijest Ove dokaze da je Isus živio konzervativci ne podnose

Bila je riječ o uskrsnuću ljudske duše u nebo, o daljnjem putu njih učenika, odnosno apostola i o sedam "sila gnjeva" što ih čovjek mora prevladati kako bi oslobodio svoju dušu: tama, želja, neznanje, žudnja za smrću, dominacija tijela, budalasta mudrost i razdražljiva mudrost. Tim njenim riječima Isusovi učenici ostali su zbunjeni ili još i gore od toga. Isprva su odbili povjerovati onoj koja je prva vidjela uskrslog Krista zato što je žena ta koja im to objavljuje.

Povijesna je činjenica da je u prvim stoljećima po nastanku kršćanstva postojala danas mnogima teško zamisliva i prihvatljiva raznolikost tumačenja Isusa Krista, i kao povijesne i kao vjerske ličnosti. Također je činjenica i to da su pri kompletiranju tekstova koji su ušli u Novi zavjet, logično, ulazili oni tekstovi iz cijelog mnoštva njih iza kojih su stajali najsnažniji lobiji koji su ih zastupali. To je primijenjeno i na izbor evanđelja. Evanđelje po Mariji, vidi se po ishodu, nije imalo dovoljno snažan lobi.

U Evanđelju po Mariji učenici joj na kraju ipak pristaju vjerovati. Spominje se i učenik Levi, vjerojatno onaj isti kao i u Evanđelju po Marku koji je bio carinik prije nego što je pošao za Isusom, kako u jednom trenutku kori Petra: "Ako je Spasitelj odabrao nju, tko si ti onda da je odbacuješ? Sigurno ju je Spasitelj savršeno poznavao i zato ju je i više volio nego što je volio nas."

Nakon njegovih riječi učenici se s njime slože, pomiruju se i opet postaju jedno, ovaj put kao sljedbenici Isusovog nauka, ali i Sv. Marije Magdalene kao one koja ih vodi.

Ovakav rasplet nakon Isusove smrti značio bi to da je Marija iz Magdale bila prvi papa, a posljedično i to da su svi priznati pape kroz povijest, sve do Ivana Pavla II, Benedikta XVI i Franje njeni nasljednici na čelu Crkve. Barem one katoličke. A tu još nije kraj.

Osim tragova o izrazitom značaju Marije iz Magdale u Isusovom životu i u vodstvu prvih kršćana, do zaključka da je Marija Magdalena, a ne Petar, bila prva koja je vodila kršćane nakon Isusove smrti, mnogi istraživači, autori i teolozi dolaze i čisto povijesno-teološkim tumačenjem evanđelja iz Novog zavjeta i tradicije judaizma kojem su prvi kršćani Isusovi suvremenici izvorno pripadali.

U Evanđelju po Ivanu stoji da je Marija, kao prva, vidjela dva anđela kako sjede u praznom grobu u kojem su ostavili Isusa, dok Petar ugleda samo jednog. Novi dokazi ukazuju na to da je autor tog evanđelja koristio sliku Mojsijevog Šatora sastanka kako bi objasnio sliku uskrsnuća na takav način da je čitatelji tog određenog doba i iz te određene kulture mogu razumjeti.

U Evanđelju po Mateju također se koristi motiv Šatora sastanka, kada se navodi da se zastor u Hramu poderao popola u trenutku kada je Isus umro na križu. Evo o čemu je riječ u toj teoriji.

Šator sastanka Židovima je bio pokretni hram. Sastojao se od dvije prostorije, od kojih je ona u kojoj se nalazio Kovčeg saveza predstavljala samo nebo. Ulaz su čuvala dva kerubina, to je bio prostor rezerviran za samog Boga, a visoki svećenik unutra je smio ulaziti samo jednom godišnje. Hearns je utvrdio da mjere šatora navedene u Starom zavjetu, odgovaraju određenim astronomskim odnosima, što je bio slučaj oduvijek i u skoro svim religijama, na ovaj ili onaj način.

Neugodna istina Čudesna priča o Isusovoj supruzi: Prvi dokazi nisu krivotvorina

Uostalom, zašto da u sebi ne nosi mjere i odnose preslikane s neba, ako već predstavlja vezu s tim istim nebom? Što se tiče događaja iz Evanđelja po Ivanu, gdje Marija Magdalena nailazi na dva kerubina i ugleda Isusa osobno, dok Petar ugleda samo njegove povoje, Marija Magdalena se postavlja u položaj glavnog svećenika koji su se suočava s onim istim elementima kao i glavni svećenik pri ulazu u prostoriju u Šatoru sastanka u kojem se nalazi Zavjetni kovčeg.

Danas možemo samo zamisliti kako bi izgledala Crkva, kršćanstvo, kako bi izgledao uopće cijeli svijet da je žena, Marija, Isusova učenica, bila priznata kao prvi papa tijekom 2000 godina.

Čak i u ovakvoj Crkvi, unatoč užasnom tumačenju položaja žene kroz Srednji vijek i poslije, Marija Magdalena teolozima je bila vrlo intrigantan lik. Ivan Zlatousti, danas svetac Katoličke, Pravoslavne i Koptske crkve koji je živio u 5. stoljeću, tvrdio je u svoje doba da je Marija Magdalena bila "časna žena", prijateljica Isusove majke i da je "cijeli život bila djevica". Muškarcima je ovaj posljednji element kroz stoljeća očito često bio jako važan.

Konačno, u srpnju 2016. papa Franjo proglasio je 22. srpnja, njen liturgijski spomendan, u rangu datuma apostola kojih se Crkva spominje. Onih apostola za koje papirus s tekstom iz oko 150. godine, koji se sad nalazi u muzeju u Berlinu, tvrdi da ih je ona zapravo vodila, jer je tako zapovjedio osobno Isus Krist.