Čitajući taj drevni papirus, lako si je dočarati da bi Petar mogao pomisliti da je njihov učitelj, Spasitelj, možda izgubio razum. Iščitavajući sva četiri kanonska evanđelja, vidi se da su Isusovi učenici često kad bi od njega po prvi put čuli nešto novo, bili zatečeni njegovim riječima. Ili postupcima. Ili svime. A onda bi ih on poučio. Tako i u ovoj prilici.
"Je li on to o nama s jednom ženom pričao u tajnosti?", mogao je reći Petar drugim učenicima.
"Ja ne vjerujem da je Spasitelj to rekao", prvi se otvorio Andrija.
Ali, opet, ako sve upućuje na to da je Isus ipak postupio na određeni način, Petar to nije mogao ignorirati: "Mi svi bismo trebali slušati nju?" A to onda nije moglo značiti ništa drugo nego da on, odnosno "On", nju poštuje više nego njih.
Onoga dana kada je Isus Krist pogubljen na način čija se brutalnost može razumjeti isključivo ako se prouče povijesni zapisi detalja rimskog razapinjanja na križ, kao i medicinska istraživanja iste teme, Petar i ostali apostoli navodno su doznali da je Isus prije smrti Mariji Magdaleni prenio posljednju, tajnu poruku. Jednoj ženi za koju je bilo jedva prihvatljivo već i to što ju je Isus poveo skupa s učenicima. Zar bi ih ona sada trebala nastaviti voditi umjesto njega!?
Egipatski muzej u Berlinu čuva čudesa iz antičkog doba; skoro savršeno očuvane granitne sarkofage, zatim svjetski čuvenu obojenu kamenu statuu s prikazom predivne kraljice Nefertiti, mnoštvo papirusa, a među njima bez premca najeksplozivniji artefakt - onaj sa zapisom "Evanđelja po Mariji" na tri lista. Jasno je zašto se masovni mediji ovim dokumentom počinju baviti tek u 21. stoljeću, iako je ovo apokrifno evanđelje pronađeno još u 19. stoljeću kod jednog egipatskog trgovca drevnih rukopisa.
Jednim od najistaknutijih likova iz Novog zavjeta posljednjih su se godina bavili mnogi. Objavljena je knjiga "Marija Magdalena – prvi papa" iz 2017. Michaela Hearnsa, koji je o tome pisao i na svom blogu. Objavljeno je istraživanje Karen L. King, vodeće stručnjakinje za rano kršćanstvo s Harvarda, kao i ono Elizabeth Schrader, doktorandice sa Sveučilišta Duke koja je prije nekoliko mjeseci za Express potvrdila sve iz svog znanstvenog rada.
Najspektakularnije u svemu tome je to što svi ti znanstvenici i istraživači opisuju isti ili barem vrlo sličan lik Mariju iz Magdale, ali svaki sa svojih polaznih osnova, a papirus koji sada navodi Spiegel u svojoj reportaži, potpuno je odvojeni dokument, jedan od najranijih kršćanskih zapisa. Dokument apsolutno nije vijest od jučer, ali se njime sada u Berlinu, osim povjesničara i arheologa, počinju baviti i teolozi u sklopu projekta njemačkog DFG-a.
Ovo apokrifno evanđelje tvrdi da je Marija Magdalena bila ona kojoj je Isus uoči smrti predao da vodi apostole. Ovaj dokument antički zapisničar zabilježio je na papirusu između 4. i 5. stoljeća, što je činjenica. Činjenica je i to da je prijepis izveden s ranijeg dokumenta čiji originalni zapis datira iz doba koje se procjenjuje između prve i druge polovice 2. stoljeća. Pa ako se uzme nekakva srednja vrijednost, da originalni zapis potječe iz oko 150. godine Nove ere, dolazi se do možda istog doba u kojem je nastalo Evanđelje po Ivanu.
Činjenica je također i to da je sve do 382. godine, kada je papa Damaz I sazvao Sinod u Rimu, gdje je odlučeno da evanđelja po Luki, Marku, Ivanu i Mateju imaju biti službena, Evanđelje po Mariji bilo neusporedivo raširenije među najranijim kršćanima od nekih tekstova koji su ušli u Novi zavjet, čak i od evanđelja po Marku, .
No, s tim sinodom iz 4. stoljeća Evanđelje po Mariji nije dobilo zeleno svjetlo, nije ušlo u kanon, a kako su tih stoljeća različite najranije struje kršćanskih teoloških učenjaka međusovna neslaganja znala rješavati vrlo ozbiljno, teškim svađama, u nekim pprilikama - lako moguće - čak i na šake, Evanđelje po Mariji vrlo brzo je palo u povijesni zaborav. I tamo je tavorilo oko 1500 godina.
I to na takav način da se izgradio lik kao da je bila riječ o prostitutki koja je u susretu s Isusom radikalno promijenila svoj životni put, što sve brojniji povjesničari i teolozi sve češće osporavaju kao krivotvorinu.
Papirus danas više nije opasan po život za proučavati ga, a zbog zuba vremena nije niti cjelovit, nedostaje mu početak. Ono što je ostalo, opisuje posljednje trenutke Isusovog života i njegove posljednje poruke direktno svojim učenicima, apostolima, nakon uskrsnuća.
Iz drugih evanđelja, onih priznatih od Katoličke crkve, poznato je da je Marija iz Magdale prva svjedokinja Isusovog uskrsnuća. Elizabeth Schrader sa Sveučilišta Duke za Express je pojašnjavala svoje dokaze da su Marija i njena sestra Marta zapravo ista osoba, a razlozi zašto je lik Marije iz Magdale prije puno stoljeća nepoznati krivotvoritelj razdvojio u dvije, zasebna je spektakularna znanstvena, povijesna i teološka priča.
Tu je i onaj vrlo nezgodni detalj s papirusa "Evanđelja po Filipu":
Nastavak na sljedećoj stranici...
