U moru stranačkih i drugih delegacija, izaslanstava i raznih kolektiva, grob dr. Franje Tuđmana jučer je na Mirogoju obišao, sam samcat, jedan čudan svat. Tomislav Horvatinčić (77), pravomoćno osuđen na četiri godine i 10 mjeseci zatvora zbog ubojstva talijanskog bračnog para gliserom, doljuljao se do golemog spomenika i šutke mu se poklonio. Horvatinčić je nakon odsluženja sedam osmina kazne pušten na uvjetnu slobodu. Njegova je visoka figura na grobu prvog hrvatskog predsjednika izazvala čuđenje. Motivi nisu poznati, ali s obzirom na njegovu reputaciju, vjerojatno nije učinio uslugu renomeu utemeljitelja HDZ-a.
Horvatinčić je krenuo u život iz više nego skromnih uvjeta. Obitelj se doselila iz okolice Samobora, iz Rakova Potoka, u Gradac kod Pleternice davnih 60-ih godina prošlog stoljeća. Kupili su kuću na imanju Jakobovića uz cestu Pleterenica – Kutjevo.
- Bila je to neobična kuća ukopana u zemlju. U prizemlju je bila staja i bunar u njoj, a dugim drvenim stepenicama izlazilo se gore gdje su bile drvom obložene dvije manje prostorije - ispričala je svojedobno za Express bivša susjeda Horvatinčićevih, čitateljica 24sata koja je u Gradecu pohađala istu osnovnu školu kao i Horvatinčić.
- To je sve što su imali Horvatinčići. Otac mu je radio u ljevaonici u Požegi, a majka je bila domaćica. Sjećam se Tome kao izrazito mršavog dječaka, čak neuglednog. Išli smo u istu osnovnu školu i koliko znam, nije ju završio. Radio je kojekakve ludorije, bavio se svim i svačim, školu nije volio. Otac mu je kupio harmoniku pa je svirao u raznim prigodama. Nije to bila neka glazba, više zafrkancija kojoj su se svi smijali. Počeo je preprodavati voće i povrće pa su nekako skupili novac i kupili manju kuću na ulasku u Požegu kod groblja Sv. Ilije. Viđala sam ga u Požegi, znam da je prao autobuse u APP-u, u kojemu se poslije zaposlio kao kondukter. Nakon toga se izgubio i sve do njegova ulaska u svijet građevinarstva, što me zapanjilo, za njega nisam čula - ispričala je tada čitateljica.
Kao dječak ostao je bez dva brata i sestre. Sestra i jedan brat preminuli su zbog bolesti, a drugog brata je Tomislav izgubio kad je imao devet godina.
U igri na sijenu udario je glavom o kamen.
"Sjećam se, umro je uoči Božića. Nisam to mogao preboljeti...", ispričao je svojedobno.
No, u godinama što će slijediti teške nedaće pratit će Horvatinčića. Kad je njegov restoran Babylon, koji je otvorio u Samoboru nakon povratka iz Njemačke početkom 1970.-ih, bio na vrhuncu i postao kultno mjesto u Zagrebu, 1991. godine, potresla ga je vijest da ima rak kostiju. Primijetio je crvenilo na nozi i obratio se liječnicima. Uslijedio je dug oporavak. Najviše ga je pogodilo što to mora reći mami koja je već izgubila troje djece. Zloćudnu bolest pobijedio je nakon operacije i 182 dana kemoterapije. Izmožden, izgubio je kosu i 30 kilograma.
Od tada, tvrdio je, dijeli život na vrijeme prije i poslije bolesti. Veliki ožiljak ostavile su tri prometne nesreće u kojima je sudjelovao. Krvavi niz nesreća u kojima su smrtno stradali ljudi započeo je Horvatinčić još 1980., kada je naletio na ženu (75) i njezinu kćer koje su prelazile cestu. Majka je podlegla ozljedama, a kći je teško stradala. Pobjegao je s mjesta nesreće i nije pozvao pomoć, pisao je tad Večernji.
"To je velika tragedija za koju nisam kriv". izjavit će godinama kasnije.
Prije nekoliko godina je pak Večernjem rekao da je tada pobjegao jer se bojao krvi. Ali, mnogima je nepoznato da je i devet godina poslije, opet na zagrebačkoj Aleji Bologne, skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginula žena. Tko ga je tada štitio od kaznenog progona, ostat će zauvijek tajna.
Horvatinčić je, unatoč silnom otporu javnosti, uspješno razvijao svoj građevinski biznis. U građevinu se ubacio krajem devedesetih. Gradio je poslovne tornjeve, restaurirao stare zgrade, a činilo se da je zapao u probleme gradeći stambeno naselje HOTO Ville i trgovačko-poslovni HOTO Centar u Svetoj Nedelji.
No, sve je to bila sitnica prema medijskoj pompi i kontroverzijama koje su pratile njegov kompleks Cvjetni usred Zagreba. Zbog projekta su ga Zagrepčani prozvali rušiteljem, a sam Horvatinčić odupro se građanima koji su zbog njegove građevine izašli na ulice. Nisu ga smeli višemjesečni prosvjedi, a ni prijave nevladinih udruga. Horvatinčić je jednom priznao kako bi volio da bar jedan njegov projekt dobije pravu podršku javnosti.
U međuvremenu se znao novinarima i prijateljima pohvaliti da mu je jedan dan na moru dovoljan za punjenje baterija. Jedan takav dan u ljeto 2011. godine bio je koban za talijanski bračni par Salpietro, na čiji je brod u vodama pred Primoštenom naletjela jahta Tomislava Horvatinčića.
Talijani su poginuli, a uslijedile su duge godine suđenja u kojima je Horvatinčić prvo bio oslobođen zbog famozne sinkope, ali je na koncu ipak osuđen na zatvorsku kaznu. No zbog bolesti češće je vrijeme provodio na slobodi, nego iza rešetaka. Na uvjetnu je slobodu pušten u ljeto ove godine.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Hrvatski James Bond. Čovjek s dozvolom za ubojstvo.
Nije se baš rodio pod sretnom zvijezdom ni za sebe ni za ljude koje je pobijo.