Bio je to 7. siječnja 2006. godine, dan koji će u crnoj kronici Zadra i cijele Hrvatske ostati upisan kao datum jednog od najbešćutnijih zločina. U svom stanu na zadarskoj Puntamici, s tri hica u glavu, likvidirana je 56-godišnja Slavica Medanić. Njezino tijelo pronađeno je tek tri dana kasnije, a klupko stravičnog zločina počelo se odmotavati, otkrivajući priču o nezamislivoj bratskoj izdaji, pohlepi i hladnokrvnom planiranju.
Naručitelj ubojstva bio je njezin brat, Šime Medanić, čovjek koji je za imovinu vrijednu više od milijun eura bio spreman organizirati vlastitoj sestri smaknuće, a potom na njezinu sprovodu na otoku Ižu liti krokodilske suze.
Gotovo dva desetljeća kasnije, ovaj slučaj i dalje izaziva jezu, ne samo zbog svoje okrutnosti, već i zbog nevjerojatne drskosti osuđenog ubojice koji iz zatvorske ćelije i dalje nastavlja voditi pravne bitke za imovinu zbog koje je i počinio zločin.
Slavica Medanić preselila se u Zadar iz Vrsara tek godinu dana prije smrti, nakon što je prodala restoran "La Rosa" i otišla u mirovinu. Živjela je sama, a upravo tu činjenicu iskoristili su njezini krvnici. Plaćeni ubojice, Perica Majstorović i Nikola Grbić, upali su u njezin stan na Trgu Alojzija Stepinca, položili je na trosjed, omotali joj glavu dekom kako bi prigušili pucnjeve i ispalili tri hica iz pištolja. Policija je, nakon dojave, njezino beživotno tijelo pronašla 10. siječnja.
Opsežna kriminalistička istraga, koja se protezala na području čak sedam policijskih uprava, rezultirala je uhićenjem trojice osumnjičenika u studenom iste godine. Istraga je uključivala stotine obavijesnih razgovora, pretrage desetaka stanova i poligrafska testiranja. Ključni dokazi bili su telekomunikacijsko vještačenje i iskazi zaštićenih svjedoka. Vještačenjem je utvrđena zastrašujuća činjenica: plaćenici su, po nalogu Šime Medanića, gotovo dvije godine, od početka 2004. do dana ubojstva, nadzirali Slavičin stan.
Mozak operacije: Brat s dugom kriminalnom poviješću
Šime Medanić, kojeg su mediji kasnije prozvali "mozgom likvidacije", u trenutku naručivanja sestrinog ubojstva već je bio dobro poznat policiji i pravosuđu. Godine 1997. osuđen je na 15 godina zatvora zbog poticanja na ubojstvo prvog hrvatskog ministra turizma, Antuna Marčela Popovića. Vrhovni sud kaznu mu je smanjio na 12 godina, a upravo je tijekom izdržavanja te kazne u Valturi i Lepoglavi skovao pakleni plan.
S cimerom iz ćelije, Nikolom Grbićem, dogovorio je likvidaciju sestre za nagradu od 40 tisuća eura. Motiv je bila isključivo pohlepa. Slavica je nakon prodaje restorana raspolagala imovinom vrijednom više od milijun eura, a Šime se želio domoći tog bogatstva. Nakon što je u svibnju 2006. pušten na uvjetni otpust, plan je krenuo u realizaciju. Grbić je za izvršenje angažirao Pericu Majstorovića, još jednog recidivista s podebljim dosjeom, i isplatio mu 20 tisuća eura predujma.
Na suđenju na Županijskom sudu u Zadru, sud nije pronašao nijednu olakotnu okolnost. Šime Medanić i Perica Majstorović osuđeni su na maksimalne kazne od 40 godina zatvora, najduže ikad izrečene na tom sudu. Njihov suradnik, Nikola Grbić, pravdu nikada nije dočekao.
U srpnju 2006., samo nekoliko mjeseci nakon što je sudjelovao u ubojstvu Slavice Medanić, Nikola Grbić pronađen je likvidiran s četiri hica u blizini Pule. Sumnjalo se da je njegovo ubojstvo naručio upravo Šime Medanić kako bi se riješio nezgodnog svjedoka, no za to je djelo kasnije oslobođen zbog nedostatka dokaza. Drugi izvršitelj, Perica Majstorović, presudio je sam sebi. Objesio se u ćeliji bjelovarskog zatvora 15. lipnja 2010. godine.
Ključnu ulogu u osuđujućoj presudi imala je svjedokinja Ljerka Damaška. Iako je isprva imala status zaštićene svjedokinje, nakon stalnih prijetnji koje je dobivala od Medanića i Majstorovića, odlučila je svjedočiti pod punim imenom i prezimenom. Pred sudom je ispričala kako joj je Majstorović priznao da je "sredio sestru" za Medanića i kako ga planira ucjenjivati za još novca.
- Ma znaš, ja sam ti njemu riješio problem sa sestrom, čovjek je platio, ali sam skužio da frajer ima puno više love nego što sam mislio, pa ćemo ga sada ucjenjivati - prepričala je Damaška Majstorovićeve riječi. Sud je njezin iskaz ocijenio istinitim i ključnim za presudu.
Pravne bitke iz Lepoglave
Ni maksimalna zatvorska kazna nije zaustavila Šimu Medanića. Iz kaznionice u Lepoglavi, gdje služi 40-godišnju kaznu, nastavio je voditi pravne bitke. Prvo je pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom pokušavajući se domoći dijela nekretnina u Vrsaru koje su nekoć pripadale njegovoj obitelji, a time i ubijenoj sestri. Sud je njegovu tužbu odbio, utvrdivši da su niži sudovi donijeli ispravne odluke.
U bizarnom obratu, Medanić je potom odlučio kazneno progoniti ključnu svjedokinju Ljerku Damašku zbog davanja lažnog iskaza. Koristio je činjenicu da je ona, godinama kasnije, kod javnog bilježnika ovjerila izjavu da je njezin iskaz bio lažan, vjerojatno pod pritiskom ili prijetnjama. Ipak, zadarski sud je na kraju odbacio njegovu privatnu tužbu, navodeći da je postupak po istoj osnovi već pravomoćno obustavljen na sudu u Pazinu zbog nedostatka dokaza.
