Kada su deseci policajaca sa psima tragačima u utorak ujutro upali u San Telmo, staru četvrt Buenos Airesa poznatu po kamenim ulicama, trgovinama antikviteta i kolonijalnim zgradama, stanovnici su pomislili da se dogodilo nešto strašno. Policajci su pretraživali dvorišta, prolaze i krovove, a jednoj prodavačici u trgovini slatkiša rekli su da tragaju za bombom. Tek kasnije otkrila je da policija zapravo lovi bjegunca. Pomislila je da je riječ o talijanskom mafijašu. No, čovjek kojeg su tražili ima 74 godine, osuđeni je pripadnik talijanske terorističke organizacije Crvene brigade i upravo je pobjegao iz kućnog pritvora. Ime mu je Leonardo Bertulazzi. Gotovo pola stoljeća nakon sudjelovanja u jednoj od najnasilnijih ekstremističkih organizacija u europskoj povijesti, još jednom je uspio izmaknuti talijanskom pravosuđu. Ovoga puta nije se poslužio lažnim identitetom ili bijegom preko granice, nego svinjskom mašću, grijaćim jastučićem, užetom i penjačkom opremom. Iz stana na petom katu u središtu argentinske prijestolnice spustio se niz zgradu, prešao preko susjednih terasa i dvorišta, preskočio ogradu i nestao.
Bertulazzi je posljednje dvije godine proveo u kućnom pritvoru čekajući izručenje Italiji, gdje ga je čekala kazna od 27 godina zatvora zbog terorističkih kaznenih djela. Na nozi je nosio elektroničku narukvicu koja je policiji trebala omogućiti praćenje njegova kretanja. Međutim, u utorak, 10. studenoga, oko šest sati ujutro, odlučio je izvesti plan koji je očito dugo pripremao. Prema istražiteljima, uklonio je narukvicu i smjestio je u improviziranu napravu sa svinjskom mašću i izvorom topline. Cilj je bio zavarati senzore koji nadziru temperaturu i pritisak, kako bi sustav što dulje ostao uvjeren da uređaj i dalje nosi na tijelu. Za to vrijeme velik dio argentinskih sigurnosnih snaga bio je usredotočen na osiguravanje posjeta pape Argentini, što je bjeguncu dodatno išlo u prilog. Nakon što je uklonio narukvicu, Bertulazzi je navukao penjački pojas i počeo se spuštati s balkona svojega stana. Koristeći uže, spustio se na terasu susjedne zgrade, zatim na nižu razinu, prešao preko praznog zemljišta i popeo se preko metalne ograde na ulicu. Ondje mu se gubi svaki trag.
Policija je naknadno otkrila da je sustav elektroničkog nadzora već dva tjedna prije bijega signalizirao moguću manipulaciju narukvicom. Unatoč upozorenju, Bertulazzi je ostao u kućnom pritvoru. Kada je sustav u utorak prestao slati podatke o kretanju, policajci su otišli provjeriti što se događa. Zatekli su prazan stan i neobičnu napravu. Budući da je izgledala kao moguća eksplozivna naprava, pozvani su i stručnjaci za deaktiviranje bombi. Tek nakon pregleda ustanovljeno je da je riječ o sredstvu kojim je bjegunac pokušao prevariti elektronički nadzor. Policija je potom pokrenula opsežnu potragu.
Posebno je nevjerojatno što je Bertulazzi, prema tvrdnjama svojeg odvjetnika Rodolfa Yanzona, bio teško narušena zdravlja. Tijekom pritvora navodno je pretrpio tri moždana udara i imao ozbiljne poteškoće s hodanjem. Upravo je njegovo zdravstveno stanje bilo jedan od glavnih argumenata kojima je obrana pokušavala spriječiti izručenje Italiji. Tvrdili su da ne može podnijeti dug let i da mu je potrebna medicinska skrb. A onda je taj isti čovjek, u 75. godini života, izveo složen bijeg niz pročelje višekatnice. Njegova kći Claudia otkrila je kako je nekoć bio planinar i znao se služiti penjačkom opremom.
Tko je čovjek koji je pobjegao talijanskoj pravdi?
Bertulazzijeva priča počinje u Italiji sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vremenu poznatom kao Anni di piombo, odnosno Olovne godine. Bila je to jedna od najmračnijih epoha talijanske poslijeratne povijesti, obilježena političkim nasiljem, atentatima, otmicama, bombaškim napadima i sukobima ekstremističkih skupina s državom. S jedne strane djelovale su neofašističke organizacije, a s druge radikalne ljevičarske skupine koje su vjerovale da se kapitalistički sustav može srušiti oružanom revolucijom. Među njima su najpoznatije bile Crvene brigade, marksističko-lenjinistička teroristička organizacija koja je godinama napadala političare, industrijalce, suce, policajce i predstavnike talijanske države.
Bertulazzi je pripadao genovskom ogranku Crvenih brigada i imao važnu organizacijsku ulogu. Osuđen je zbog sudjelovanja u otmici genovskog brodovlasnika Pietra Coste 1977. godine. Otmica nije bila samo čin političkog zastrašivanja, nego i operacija kojom je organizacija željela doći do velikog novca. Za Costino oslobađanje plaćena je otkupnina koja je, prema istraživanjima i sudskim navodima, poslužila za financiranje terorističkih aktivnosti. Dio novca navodno je iskorišten i za kupnju stana u Rimu u kojem će kasnije biti zatočen jedan od najpoznatijih talijanskih političara, Aldo Moro. Upravo je otmica i ubojstvo Alda Mora 1978. godine postalo najpoznatijim zločinom Crvenih brigada. Moro, bivši talijanski premijer i jedan od najutjecajnijih političara Kršćanske demokracije, otet je 16. ožujka u Rimu. Tijekom napada ubijeno je pet članova njegove pratnje. Teroristi su ga držali zatočenog 55 dana, zahtijevajući oslobađanje svojih zatvorenih pripadnika. Vlada nije pristala na njihove zahtjeve, a 9. svibnja 1978. njegovo tijelo pronađeno je u prtljažniku automobila u središtu Rima. Morovo ubojstvo duboko je potreslo Italiju i postalo simbol razdoblja u kojem je političko nasilje prijetilo samim temeljima demokratskog poretka.
Argentinske su vlasti ranije navodile da je Bertulazzi sudjelovao u logistici povezanoj s Morovom otmicom. Međutim, njegova konkretna kaznena odgovornost utvrđena je prije svega zbog sudjelovanja u Crvenim brigadama i otmici Pietra Coste. U Italiji je osuđen u odsutnosti na ukupno 27 godina zatvora. Prije nego što je morao izdržati kaznu, pobjegao je iz zemlje i započeo dug život u inozemstvu.
Četiri desetljeća skrivanja u Argentini
Bertulazzi je Italiju napustio 1980. godine, a utočište je pronašao u Argentini, zemlji u kojoj su tijekom desetljeća živjeli brojni europski politički emigranti i bjegunci pred pravosuđem. Gotovo dvadeset godina uspijevao je izbjeći izručenje. Prvi put argentinska ga je policija uhitila u Buenos Airesu u studenome 2002., na temelju međunarodne potjernice i suradnje s Interpolom. Italija je zatražila njegovo izručenje, ali argentinski sud 2003. odbio je zahtjev jer je Bertulazzi u domovini bio osuđen u odsutnosti, a tadašnje talijansko zakonodavstvo nije jamčilo automatsko novo suđenje nakon izručenja. Osam mjeseci nakon uhićenja ponovno je bio na slobodi.
Godine 2004. Argentina mu je priznala status političkog izbjeglice, što mu je omogućilo da godinama ostane u zemlji unatoč talijanskoj presudi. Tako je nekadašnji pripadnik Crvenih brigada, kojeg je Italija pokušavala vratiti pred svoje pravosuđe, gotovo dva desetljeća živio relativno mirnim životom u Buenos Airesu. Situacija se promijenila dolaskom na vlast argentinskog predsjednika Javiera Mileija. Njegova administracija 2024. ukinula je Bertulazzijev izbjeglički status, a u kolovozu iste godine policija ga je ponovno uhitila. Talijanska premijerka Giorgia Meloni pozdravila je uhićenje kao uspjeh suradnje dviju država. Argentinski Vrhovni sud odobrio je izručenje 2025., no obrana je nastavila pravnu bitku. Odvjetnici su tvrdili da je Bertulazzi teško bolestan i da bi transport u Italiju mogao ugroziti njegovo zdravlje. Posljednji veliki udarac stigao je 3. studenoga 2026., kada je argentinski sud odbio njegov zahtjev za zadržavanje izbjegličkog statusa. Prema riječima njegova odvjetnika, Bertulazzi je nekoliko dana poslije doznao da sud neće odobriti dodatne medicinske pretrage koje je tražio. Bio je to, smatra obrana, trenutak kada je odlučio pobjeći.
Leonardo Bertulazzi uhićen je 2006.
Njegova kći Claudia, koja je razgovarala s novinarima talijanske La Repubblice, tvrdi da otac nije imao drugog izbora. Bojao se da će, bude li izručen Italiji, ostatak života provesti iza rešetaka. Prema njezinim riječima, nije se protivio mogućnosti novog suđenja jer vjeruje da bi prema današnjim zakonima ostala samo optužba za pripadnost oružanoj organizaciji, što nikada nije poricao. Claudia je rekla da se s ocem posljednji put čula dva dana prije bijega, a da je za njegov nestanak doznala iz medija.
Policija uhitila dvoje mogućih pomagača
Bijeg je izazvao veliko nezadovoljstvo u Italiji, gdje su vlasti očekivale da će nakon desetljeća pravne borbe Bertulazzi napokon biti izručen. Wanda Ferro, državna podtajnica u talijanskom Ministarstvu unutarnjih poslova, upozorila je da su argentinske vlasti bile odgovorne za njegov nadzor i predaju talijanskoj policiji. Argentinsko Ministarstvo sigurnosti raspisalo je nagradu od 20 milijuna pesosa, odnosno približno 13.000 dolara, za informacije koje bi dovele do njegova pronalaska.
Potraga je već donijela prve rezultate. Prema informacijama koje je 13. studenoga objavila talijanska La Repubblica, argentinska policija uhitila je dvije osobe za koje sumnja da su pomogle u organizaciji bijega. Riječ je o državljaninu Urugvaja i ženi iz Salvadora. Istražitelji su analizom Bertulazzijevih elektroničkih uređaja otkrili komunikacijsku grupu s ukupno 19 sudionika, među kojima je bio i bjegunac, koji se koristio drugim identitetom. Uhićeni se zasad tretiraju kao mogući pomagači, a njihova odgovornost još nije utvrđena. Sam Bertulazzi i dalje je u bijegu, prema posljednjim dostupnim informacijama. Argentinska policija pokušava rekonstruirati njegove kontakte, kretanje nakon izlaska iz zgrade i mogućnost da je imao unaprijed pripremljeno skrovište. Istražitelji vjeruju da čovjek s toliko iskustva u ilegalnom djelovanju i logistici teško može tako organiziran bijeg izvesti bez pripreme.
