Ravnatelj Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus sletio je u subotu u Buniju, glavni grad pokrajine Ituri, epicentar ozbiljne epidemije ebole koja se širi istočnim dijelom Demokratske Republike Kongo (DR Kongo). Ghebreyesus je u DR Kongo stigao u četvrtak, a u subotu sletio u međunarodnu zračnu luku Buniju, koja je zbog epidemije zatvorena za sve komercijalne letove, prenosi AFP.
"Ovdje smo da bismo se angažirali na problemu u suradnji sa zajednicom, da bismo pokušali shvatiti na koji se način ostvaruje reakcija na epidemiju i da bismo identificirali sve potencijalne probleme kako bismo pružili potporu", rekao je novinarima. Demokratska Republika Kongo (DR Kongo), jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, proglasila je 15. svibnja novu epidemiju ebole koja je pogodila njezin golemi teritorij na kojemu živi više od 100 milijuna stanovnika. WHO je izdao međunarodno zdravstveno upozorenje.
Tedros Adhanom Ghebreyesus
Virus koji uzrokuje ebolu, vrlo zaraznu hemoragijsku groznicu, već je otkriven u trima kongoanskim provincijama, ali i u susjednoj Ugandi, gdje su u petak potvrđena dva nova slučaja, čime je ukupan broj potvrđenih slučajeva u toj istočnoafričkoj zemlji porastao na devet.
U DR Kongu zabilježeno je 246 smrtnih slučajeva od više od 1000 sumnjivih slučajeva, podaci su koje je u četvrtak objavio Afrički CDC, zdravstvena agencija Afričke unije (AU). U pokrajini Ituri je, po podacima WHO-a evidentirana velika većina potvrđenih slučajeva zaraze u DR Kongu.
Državne službe uglavnom su nedostupne i odsutne u ruralnim područjima, a prisutnost naoružanih grupa koje redovito masakriraju civile otežava pristup potencijalno zaraženim stanovnicima. Incidenti usmjereni na centre za liječenje oboljelih od ebole i nepovjerenje prema nekim zajednicama u istočnom DR Kongu "nedavno su postali velik operativni izazov", stoji u objavi WHO-a.
Istodobno su milijuni raseljenih koji su pobjegli pred sukobima smješteni u kampove. Proboj virusa u ta siromašna područja u kojima su prenapučenost i higijenski uvjeti strašni, bio bi katastrofalan. Međunarodne zdravstvene vlasti vjeruju da je puni opseg epidemije još uvijek nepoznat i da su brojevi kojima se zasad barata vjerojatno podcijenjeni, uglavnom zbog ograničenih kapaciteta DR Konga da provede laboratorijska testiranja koja bi omogućila potvrdu slučajeva prijenosa.
"Nikada prije nije bilo toliko slučajeva zaraze ebolom u prvih nekoliko dana nakon proglašenja bolesti", rekao je AFP-u u subotu Alan Gonzalez, zamjenik direktora operacija Liječnika bez granica (MSF).
"Broj stručnih medicinskih organizacija raspoređenih na terenu i dalje je premalen, a razina potpore koja se trenutačno pruža stanovništvu, uključujući i našu, daleko je manja od one kakva je potrebna", dodao je.
"No premda je situacija vrlo složena, mislim da ovo možemo zaustaviti", rekao je u četvrtak navečer dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Dr. Richard Lokudu, medicinski ravnatelj Opće bolnice Mongbwalu, proživljavao je noćnu moru. U nedjelju navečer, dok se sumrak spuštao nad pokrajinom Ituri, skupina gnjevnih mladića ponovno je jurnula na njegovu bolnicu. Zrakom su odjekivali pucnjevi. Medicinsko osoblje, već iscrpljeno borbom protiv smrtonosnog virusa, panično je pokušavalo evakuirati pacijente i osoblje na sigurno. Bio je to treći napad na zdravstvenu ustanovu u samo tjedan dana.
Napadači su, prema riječima dr. Lokudua, zahtijevali da im se predaju tijela dvoje preminulih rođaka. Tijekom kaosa, teško bolesni pacijent s hemoragijom preminuo je pokušavajući pobjeći iz svog kreveta, dok je sedam drugih pacijenata uspjelo pobjeći. Samo dan ranije, u subotu, ista je bolnica bila meta napada kada su neidentificirani pojedinci zapalili šator koji su Liječnici bez granica postavili za izolaciju pacijenata. Tada je pobjeglo 18 osoba za koje se sumnjalo da su zaražene ebolom.
- Imamo jedan potvrđeni slučaj ebole koji sada slobodno cirkulira u zajednici i izbjegava odgovor na epidemiju - rekao je dr. Lokudu, potvrđujući da je jedan od pobjeglih pacijenata kasnije bio pozitivan na testu.
Sličan scenarij odigrao se nekoliko dana ranije u gradu Rwampara. Centar za liječenje ebole spaljen je do temelja nakon što je obitelji preminulog mladića, za kojeg se sumnjalo da je umro od ebole, zabranjeno preuzimanje tijela za tradicionalni pokop. Svjedoci su rekli da je gomila optuživala strane humanitarne organizacije da lažu o postojanju bolesti. Ovi napadi odražavaju opasnu mješavinu poricanja bolesti, dubokog nepovjerenja i bijesa, komplicirajući napore za suzbijanje epidemije do točke pucanja.
Ovo nasilje stvorilo je jednu od najvećih humanitarnih katastrofa na svijetu. Samo u pokrajini Ituri, gotovo milijun ljudi je raseljeno iz svojih domova, živeći u prenapučenim kampovima koji su idealno tlo za širenje zaraznih bolesti. Ljudi su godinama svjedočili neuspjehu vlastite vlade i međunarodnih mirovnih snaga da ih zaštite. Stoga, kada se iznenada pojavi masivan priljev stranog novca i osoblja zbog virusa, to rađa sumnju i skepticizam.
Dodatni izvor gnjeva su strogi protokoli za pokop žrtava ebole. Tijela preminulih su izuzetno zarazna, a tradicionalni obredi koji uključuju pranje i dodirivanje tijela ključni su pokretači širenja virusa. Zbog toga su vlasti, gdje god je to moguće, preuzele odgovornost za pokope, što obitelji doživljavaju kao duboko nepoštovanje. Zabrana pogrebnih bdijenja i okupljanja više od 50 ljudi samo je dolila ulje na vatru. U takvoj atmosferi, dezinformacije cvjetaju, a zdravstveni radnici postaju mete.
Povrh kaosa i nasilja, zdravstveni radnici suočavaju se s protivnikom za kojeg nemaju ni cjepiva ni lijeka. Epidemiju uzrokuje rijedak soj ebole, Bundibugyo ebolavirus (BDBV), koji ima stopu smrtnosti između 25 i 50 posto. Postojeći tretmani i cjepiva razvijeni su za češći, Zairski soj, i njihova učinkovitost protiv Bundibugyo soja nije dokazana. Kašnjenje u identifikaciji virusa dodatno je zakompliciralo situaciju. Prvi uzorci bili su negativni jer su korišteni testovi dizajnirani samo za Zairski soj, što je omogućilo virusu da se tjednima neotkriveno širi.
Situaciju pogoršavaju i prošlogodišnja rezanja međunarodne pomoći od strane Sjedinjenih Država i drugih bogatih zemalja, koja su devastirala zdravstveni sustav u istočnom Kongu. Humanitarne organizacije na terenu rade s minimalnim resursima.
- Podnijeli smo zahtjeve različitim partnerima, ali još uvijek nismo dobili gotovo ništa - izjavila je Julienne Lusenge, predsjednica lokalne udruge koja vodi malu bolnicu u blizini Bunije.
- Imamo samo dezinficijens za ruke i nekoliko maski za medicinske sestre.
Nedostaju zaštitna odijela, pribor za testiranje i vreće za tijela. U regiji s uništenom infrastrukturom i lošim cestama, dostava pomoći je logistička noćna mora, čak i kada je dostupna. Praćenje kontakata zaraženih, ključna mjera za suzbijanje epidemije, gotovo je nemoguće u okruženju gdje su populacije stalno u pokretu zbog sukoba, a zdravstveni radnici ne mogu sigurno pristupiti mnogim područjima.
*uz korištenje AI-ja
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kaos