Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić opet je povukao kontroverzan potez kad je odlučio da će barem na jedan dan uhititi Gorana Đulića iz Možemo!, čelnika upravnog vijeća zagrebačke Ustanove za upravljanje sportskim objektima, i privremenu ravnateljicu Jagodu Bončinu Franjković. Terete ih da su zlorabili svoj položaj i trgovali utjecajem jer su prije uhićenog direktora Kostu Kostanjevića htjeli zaposliti na više platno mjesto, a maknuti čovjeka koji je na njemu radio, te su degradirali nižim radnim mjestom baš one koji su svjedočili o izvlačenju novca i nisu o tome sudjelovali. A podsjetimo, riječ je o istrazi u kojoj ravnatelja Kostanjevića terete da je oštetio Ustanovu za 1,8 milijuna eura plaćajući lažne zaštitarske usluge.
Dio pravnika tvrdi da se nema što Uskok miješati i uhićivati šefove jer su nekoga spustili na niže radno mjesto nego je to isključivo radni spor, te je zbog toga uhićenje čisto pokazivanje mišića. Drugi tvrde da Uskok treba zaštititi svoje svjedoke, ali isto se pitaju jesu li bila potrebna uhićenja. Činjenica je da Uskok do sada nije uhićivao za takve stvari. Ali što je alternativa? Nagledali smo se toga u ranijim slučajevima zviždača. Oni su isto bili smijenjeni ili dobili otkaz, šefovi su tvrdili da to nije bila odmazda nego nova sistematizacija, jednako kao u USO-u. Ti ljudi koji su otkrili kriminal ili o njemu svjedočili i pomogli tužiteljima bili su prepušteni sami sebi. Boriti se za status zviždača, godinama voditi radne sporove, dok su šefovi sa zaštitom politike zadržavali svoje funkcije, pa čak i dok im traju suđenja. Često su se razboljeli, raspao im se brak... Gledajući s te, ljudske, strane, trebalo ih je zaštititi. Loše je što im šefovi nisu dobili zabranu prilaska, ali su dobili poruku.
