Jeziva priča o takozvanom "sarajevskom safariju", monstruoznom obliku ratnog turizma tijekom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, dobila je svoj prvi konkretan sudski epilog. Tužiteljstvo u Milanu pokrenulo je postupak protiv 80-godišnjeg talijanskog državljanina, bivšeg vozača kamiona, kojeg se sumnjiči da je plaćao kako bi s položaja Vojske Republike Srpske snajperom ubijao civile. On je prva osoba formalno optužena u istrazi koja prijeti razotkriti mračnu mrežu bogatih stranaca koji su svoju morbidnu zabavu pronalazili u oduzimanju života nenaoružanih žena, staraca i djece.
Vijest je prvi objavio talijanski list Il Giorno, navodeći kako je poziv za saslušanje, zakazano za ponedjeljak 9. veljače, uručen muškarcu iz pokrajine Pordenone na sjeveroistoku Italije. Ovaj korak, koji je poduzeo tim tužitelja Alessandra Robbisa, predstavlja prekretnicu u slučaju koji je godinama bio obavijen velom tajne i o kojem se uglavnom šaputalo u kuloarima. Sada, tri desetljeća nakon rata, klupko se počelo odmotavati, a detalji koji izlaze na vidjelo lede krv u žilama.
Iza suhoparnog opisa osumnjičenog - 80-godišnji umirovljenik, bivši vozač kamiona zaposlen u metalskoj tvrtki - krije se, prema navodima tužiteljstva, profil čovjeka mračne prošlosti. Istražitelji su do njega došli zahvaljujući iskazima svjedoka koji su potvrdili da se godinama u svom okruženju hvalio kako je tijekom rata u devedesetima odlazio u Sarajevo u "lov na ljude". Ta bolesna hvalisanja sada su postala ključni dokaz u optužnici.
U srijedu, kada mu je uručen poziv, pripadnici specijalne jedinice karabinjera (ROS) pretražili su njegov dom. Pronašli su pravi mali arsenal: sedam komada vatrenog oružja, uključujući dva pištolja, jedan karabin i četiri puške. Premda je za oružje imao uredne dozvole, sama činjenica da je ljubitelj oružja uklapa se u profil koji su istražitelji sklopili. Tužiteljstvo u Milanu, pod vodstvom glavnog tužitelja Marcella Viole, tereti ga za "višestruko teško ubojstvo s predumišljajem, počinjeno iz niskih i gnjusnih pobuda". U optužnici stoji da je "u dosluhu s drugim, zasad nepoznatim osobama, u provedbi istog zločinačkog plana prouzročio smrt nenaoružanih civila, uključujući žene, starije osobe i djecu, pucajući iz snajperskih pušaka s brda koja okružuju grad Sarajevo između 1992. i 1995. godine."
Jezivi cjenik smrti
Fenomen poznat kao "Sarajevo safari" bio je jedan od najužasnijih aspekata opsade. Bogati stranci, pretežno sa Zapada, navodno su plaćali goleme iznose vojsci bosanskih Srba kako bi im omogućili da s njihovih položaja, poput onih na Grbavici, pucaju po gradu. Radilo se o organiziranim turama smrti. Ruta je, prema dosadašnjim saznanjima, najčešće vodila iz Trsta, odakle bi "turisti" letjeli za Beograd, a zatim su ih cestom ili helikopterima prebacivali na Pale i okolna brda s kojih se pružao smrtonosan pogled na sarajevske ulice.
Talijanski pisac i aktivist Adriano Sofri, koji je tijekom rata izvještavao iz Sarajeva, tvrdi kako je ova praksa bila "općepoznata". U svojim je zapisima iz 1995. godine zabilježio kako su u ovom morbidnom lovu sudjelovali i Grci te čak jedan Japanac koji je za srpsku televiziju izjavio da je došao pucati "zbog slomljenog srca". Istraga sugerira postojanje svojevrsnog cjenika, prema kojem je najviše vrijedio život djeteta, dok su starije osobe navodno bile "besplatna" meta.
Slučaj ima i širu međunarodnu dimenziju. Kako pišu talijanski mediji, slične mjere poduzimaju i Francuska, Švicarska te Belgija, jer "snajperisti" nisu bili isključivo Talijani. Grad Sarajevo službeno se pridružio kaznenom postupku kao oštećena strana, dajući cijelom slučaju dodatnu težinu.
Istraga potaknuta filmom
Aktualna istraga u Milanu pokrenuta je u studenom 2025. godine, a ključnu ulogu u tome odigrao je milanski pisac i novinar Ezio Gavazzeni. Potaknut dokumentarnim filmom "Sarajevo Safari" slovenskog redatelja Mirana Zupaniča iz 2022., Gavazzeni je prikupio dokaze i podnio kaznenu prijavu. Angažirao je i dvojicu uglednih odvjetnika, Nicolu Brigidu i Guida Salvinija, čija imena jamče ozbiljnost pristupa. Brigida je, naime, radio na slučajevima nestalih Talijana tijekom diktatura u Čileu i Argentini, dok je Salvini kao bivši sudac istraživao talijanski neofašistički terorizam i tajnu vojnu mrežu Gladio.
U prijavi se Gavazzeni poziva i na izjave Edina Subašića, bivšeg agenta bosanskih sigurnosnih službi. Subašić tvrdi da su bosanske službe još početkom 1994. obavijestile svoje talijanske kolege iz tajne službe SISMI da "turistički strijelci" iz Trsta sudjeluju u ovim safarijima. Prema njegovim riječima, Talijani su tada navodno "prekinuli te užasne safarije", no postavlja se pitanje zašto nitko od sudionika nikada nije kazneno gonjen. Jedan od zahtjeva milanskom tužiteljstvu upravo je provjera postoji li u talijanskim državnim arhivima dokumentacija o tim saznanjima.
Pravda za ovakve zločine, prema talijanskom zakonu, ne poznaje zastaru. Radi se o djelima koja se mogu kazniti doživotnim zatvorom. Kako je pojasnio odvjetnik Brigida, talijansko pravosuđe ima nadležnost čak i ako je završna faza zločina počinjena u drugoj državi, jer bi se u suprotnom "građanin mogao vratiti u Italiju i potražiti utočište u nekažnjivosti".
