Zloglasni sicilijanski mafijaški šef koji je stajao iza nekoliko ubojstava umro je u talijanskom zatvoru visoke sigurnosti u Milanu. Benedetto "Nitto" Santapaola, jedan od najmoćnijih vođa Cosa Nostre, preminuo je u dobi od 87 godina. Santapaola, poznat pod dva nadimka, "Il cacciatore" odnosno Lovac te "Il licantropo" u prijevodu Vukodlak, vodio je mafiju u gradu Cataniji na istoku Sicilije od kasnih 1970-ih do ranih 1990-ih. Uhićen je 1993. nakon 11 godina bijega, ali je optužen da je nastavio voditi mafiju iza rešetaka. Osamdesetsedmogodišnjak je služio više doživotnih kazni zatvora za ubojstvo i druge zločine kada je umro.
Dok je vodio Cosa Nostru u Cataniji, Santapaola je proširio utjecaj mafije u kontroli javnih ugovora, iznude i trgovine drogom. Često je spominjan u istragama i suđenjima vezanim uz niz mafijaških masakra koji su harali Italijom '80-ih i '90-ih.
Među njima su bila i ubojstva Giovannija Falconea i Paola Borsellina 1992. godine, dvojice najpoznatijih talijanskih tužitelja za borbu protiv mafije. Santapaola je osuđen kao jedan od poticatelja napada u kojima je ubijeno i nekoliko zaštitara te Falconeova supruga.
Također je osuđen za naručivanje ubojstava novinara Giuseppea Fave 1984. i policijskog inspektora Giovannija Lizzia 1992. godine.
Santapaolina mafijaška "obitelj" bila je upletena u nasilne i krvave sukobe sa suparnicima, poput onih protiv kolege mafijaša Alfija Ferlita tijekom '80-ih i protiv klanova Cursoti, Cappello i Pillera početkom '90-ih godina. Spomenuti mafijaški ratovi rezultirali su s preko 220 ubojstava u gradu Cataniji i široj pokrajini u dvije godine. Santapaolina supruga, Carmela Minniti, bila je uz njega kada je uhićen 1993. godine. Dvije godine kasnije ustrijelio ju je bivši član suparničkog mafijaškog klana, koji je rekao da ju je ubio iz osvete kako bi Santapaola osjetio istu bol koju je i on pretrpio.
Santapaola je rođen je opskurnoj četvrti San Cristoforo u Cataniji, u siromašnoj obitelji zajedno sa svojom braćom Salvatoreom, Antoninom, Nataleom i brojnim rođacima, poput klana Ferrera, klana Ercolano i klana Romeo, koji su kasnije postali redom članovi ili pak suradnici Cosa Nostre i buduća jezgra mafijaške obitelji Santapaola-Ercolano.
U mafijašku obitelj Catania, Santapolu, koji je u to vrijeme imao tek nešto više od 20 godina, početkom '60-ih uveo je njegov rođak Francesco Ferrera, a kriminalna organizacija u to vrijeme bila je pod zapovjedništvom Giuseppea Calderonea. Santapaolina prva osuda bila je 1962. godine zbog krađe i kriminalne zavjere. Osam godina kasnije poslan je u progonstvo, a 1975. godine opet osuđen i to zbog krijumčarenja cigareta. Te iste godine Calderone biva "promaknut" u Regionalnu komisiju Cosa Nostre, a Santapola preuzima ilegalni posao u Cataniji za mafijašku obitelj te time postaje "capo famiglia" klana. Santapaola je upravljao interesima u trgovini heroinom i djelovao kao glavni izvršitelj za vodeće poslovne ljude. Kako bi preuzeo apsolutnu vlast, 1978. ubio je i Calderonea te tako posao vođa mafijaške obitelji Catania.
U mafijaškim ratovima koje je vodio i Santapaola je bio dva puta ranjen početkom '80-ih, a u to vrijeme najžešće sukobe vodio je s frakcijom Alfija Ferlita, koji je bio bliski prijatelj Giuseppea Calderonea. Kada je Ferlito uhićen, Santapaola je isplanirao osvetu i ubio ga iz zasjede dok su ga karabinjeri pratili tijekom transfera između dva zatvora.
Bio je povezan s brojnim političarima i moćnicima iz različitih društvenih krugova koji su mu bili na platnoj listi pa je tako mafija općenito mogla saznati o nalozima za uhićenje prije nego što su izdani, a ponekad su imena prekrižena s popisa. Primjerice, policija je pustila Santapaolu nakon samo nekoliko rutinskih pitanja kada je njegov blindirani automobil pronađen na mjestu žestoke pucnjave u kojoj je ubijeno nekoliko ljudi. Štoviše, nastavili su mu izdavati dozvolu za nošenje oružja, unatoč njegovom dobro poznatom kriminalnom dosjeu.
Posao je naslijedio njegov najstariji sin Vincenzo Santapaola, koji je od 1992. godine pod raznim optužbama i po zatvorima za razna kriminalna djela povezana s pokušajima reorganizacije očeva posla.
