Inflacija je iz ugostitelja i turista izvukla najgore

A jeste li vi ugostitelji koji zaslužuju turiste koji troše, pitao sam ovog ljeta mnoge vlasnike restorana, kafića, apartmana, trgovina, konobare, taksiste... sve koji su mi se požalili na goste.

Kako rekoh prošli tjedan, inflacija je i iz ugostitelja i turista izvukla najgore. Većina koja nešto prodaje u cijene je upekla struju, plin, inflaciju, pa, odoka, puta dva ili tri. Svi kojima je za užitak dovoljna plaža na kojoj nemaš gdje ručnik staviti koliko je pretrpana, ili ovakvi poput mene, koji vole stijene na kojima ti je prvi susjed dvadesetak metara dalje, svi smo mi sa sobom donijeli hranu, vino, pa i kavu. Ovog sam ljeta na Silbu donio toliko hrane da sam torbe s katamarana u apartman nosio u dvije runde. Vjerujem da je hrane bilo dvadesetak kilograma, pun koferić koji smiješ unijeti u avion. Da se na Silbi može voziti auto, draga i ja bismo ponijeli zalihe za cijeli godišnji, kao za tjedan dana Hvara.

Grgo Jelavić/PIXSELL

Nisam ni katastrofičar ni kritičar. Nagledao sam se dan za danom stalno prepunih terasa restorana u kojima jahtaši ne pitaju koliko košta, dvadesetmetarskih redova za kavu ili sladoled, ali i praznih terasa kafića i loših gostionica čiji gosti ne ostavljaju napojnice. Baš je kako kaže Google, fokusiraj se na korisnika i sve će doći samo po sebi. Fokusiraš li se kvalitetom na kupce koji ne pitaju za cijenu, sve dođe samo po sebi. Lokal je pun, hotel je pun. Fokusiraš li se ponudom na goste kojima se rugaš da su paradajz turisti, prije ili kasnije opet sve dođe samo po sebi, oni se narugaju tebi. Ako su lani objede kuhali sami, ali su dolazili na kavu, trošili su bar u kafićima, a ove je godine lošija kava skuplja od neke intuitivne cijene u koju je gost uračunao sve nevolje s plinom koje su te snašle, stvarno je preskupa, dobiješ turiste koji masovnije nego ikad na plažu dolaze s torbama i prijenosnim hladnjacima i ne daju da im s kože ni lipu odereš. Ne kunu nego ni lipu povrh plaćenog smještaja.

Nagledao sam se i lokala na najboljim lokacijama koji nisu radili puno radno vrijeme. Nisu uspjeli pronaći radnike, a kvadratura prevelika da bi vlasnik sam mogao uslužiti sve goste. Za puknuti od muke. I, više nego ikad, svjedočio sam bijesnim stanovnicima koji od turizma imaju samo gužvu, smanjenje kvalitete života, zagađenje, buku... Viši porez za vlasnike apartmana možda nije daleko kako je nekad izgledalo.