Sudbina iznajmljivača može se usporediti s pričom taksista prije i poslije Ubera. Bili su monopolisti. Kako sam novinar, mnogi su mi objašnjavali zašto država ne smije dopustiti da putnike (od točke A do točke B) prevoze obični civili. Bit će nesreća i nezgoda, pa zar ćemo pristati da nas voze ljudi koji nikad nisu čuli za najveće znamenitosti i najpoznatije lokacije gradova, valjda želimo znati da je netko provjerio kome sjedamo u auto... Među problemima koji su ih najviše morili bili su troškovi prije postajanja taksistom. To jest, ljudi su isplanirali povrat na uloženo za X vremena, ali kako sad cijena vožnje više nije velika, bili su bijesni, a mnogi su i paničarili. A narod, koji je nakon godina i godina plaćanja koliko su monopolisti tražili uživao o jeftinoj usluzi novih ponuđača, narod je skoro pa likovao.
Narod i sad skoro pa likuje. U likovanju i čudi i ne čudi izostanak inzistiranja na tome da se smanji porezni pritisak na punjače proračuna. Ljudi su toliko fokusirani na konačno privođenje poreznoj pravdi godinama povlaštenih iznajmljivača da im ne pada na pamet ni zahtijevati bolju uslugu za u proračun uplaćen novac, skidanje s grbače mnogih nepotrebnih zaposlenih, uhljebljenih u javnom sektoru, ne zahtijevaju veće plaće za doktore, policiju, vatrogasce, profesore i nastavnike... No pustimo sad to na stranu.
Godinama sam, kao običan civil, gost, i kao novinar, razgovarao s iznajmljivačima, i da, iritiralo je s koliko su sigurnosti govorili da nema političara koji će se usuditi jače ih oporezovati jer taj sigurno gubi na izborima. Ne mislim na male iznajmljivače, koji si rentanjem dva kreveta malo poprave budžet, na ljude koji tri mjeseca spavaju u garaži da bi djetetu kupili knjige za školu, zamijenili pokvareni hladnjak, otišli kod privatnika na liječnički pregled koji bi u sustavu čekali godinu dana... Mislim na ekipu koja barata ozbiljnim kapitalom, tolikim da za dva ili tri mjeseca ne zaradi samo za cjelogodišnje troškove života nego zaradi toliko da višak reinvestira, najčešće opet u nekretnine, bilo na moru bilo na kontinentu.
Mislim da će biti kao i s taksistima. Taksisti su dobili konkurenciju, život ide dalje. Iznajmljivači će plaćati veće poreze. Život će ići dalje. Ako mase nikad ne shvate da niži porezi mogu značiti i više love u proračunu, život će, opet, ići dalje.
