Investitora koji od ulaganja živi pitao sam zna li, osim neefikasnosti tržišta, ikoji razlog zašto je povlaštena dionica Adrisa toliko jeftinija od redovne. Savjet ne tražim niti bih ga dao, ali zanima me što ima reći o razlici kakvu valjda nikad nisam vidio, 54 naspram 79 ili 80. “Ne znam, ne pratim. Ali ne bi trebala biti”, odgovorio je. Koliko znam, on u Hrvatskoj uglavnom ne igra, to mu je tržište preplitko. S njim su se složila, razlika ne bi trebala biti tako velika, i druga dvojica s kojima sam razgovarao.
Adris je među malim ulagačima i cijenjen i “ozloglašen”. Cijenjen jer je firma stvarno dobra, napreduje, razvija se, a “ozloglašen” jer je škrt na dividendi. S obzirom na to da Adris sjedi na brdu love, mali su ulagači čak pisali Anti Vlahoviću, vlasniku 18 posto firme, apelirali da pojača dividendu.
Nije ih doživio. No na cijeni po kojoj sam, s uračunatom provizijom brokeru, kupio, 55 eura, gledamo li posljednju isplaćenu dividendu, prinos bi bio 4,27 posto. Nije neko ludilo, nije da se osladim kao sa Zagrebačkom i Novom ljubljanskom bankom, ali prvi uvjet za kupnju bio je tu.
Na MojeDionice.net pogledao sam fundamente. PE ispod 15. Nije žuđenih sedam ili osam, nije ni 12, ali hajde, u redu je. Nije mi preskupo kupiti na 15 godišnjih dobiti. Pogotovo jer dividenda s godinama, koliko god Adris bio škrt, raste. Naravno, znam, to nije nikakvo jamstvo da će tako biti i u budućnosti. No - savjet ne tražim niti bih ga dao - P/EBITDA 4,97. Za moj ukus, više nego jeftino. Novac po dionici, 20,29. Sjajno. Knjigovodstvena vrijednost dionice, 75,25 eura.
Sve u svemu - savjet ne tražim niti bih ga dao - mislim da sam Adris kupio po kriteriju slavnog profesora i autora bestsellera o investiranju Joela Greenblatta: “Investiranje je zapravo jednostavno. Cilj je procijeniti koliko kompanija vrijedi i platiti značajno manje”. Što se procjenjivanja tiče, više sam nego svjestan, ma ne vlastitih, svjestan sam ograničenja ljudi koji znaju tisuću puta više od mene. No koliko se iz podruma može, procijenio sam.
Kaže se da ne bi trebalo kupovati udjele u firmama koje, da imamo toliko love, ne bismo htjeli kupiti cijele. Pa, da imam toliko love, po cijeni po kojoj sam kupio, volio bih da je cijeli Adris moj.
