Čim je gradonačelnik Splita Željko Kerum, kupio hotel Marjan, mnogi su komentirali kako će na tome slomiti zube. Hotel je 2005. platio 22 milijuna eura. Iz godine u godinu najavljivao je kako će Marjan biti gotov do iduće sezone. Posljednji put veliko otvaranje najavio je u intervjuu Expressu u rujnu 2011. godine. Rekao je kako će hotel biti gotov kad i Zapadna obala, u svibnju ove iduće godine.
- Hotel je gotov 95 posto. Samo interijer fali, a on je naručen – izjavio je tada. Kada su reporteri Expressa davne 2012. ušli u velebno zdanje, imali su što za vidjeti. Osim vanjskih staklenih stijena i nešto kamena, unutrašnjost “krase” goli zidovi. Na dijelu hotela još su skele. Budućim poslovnim prostorima u prizemlju služili su se radnici koji uređuju Zapadnu obalu – tamo marendaju i drže odjeću te alat. Na mjestu gdje će biti recepcija nema ni znaka finijim radovima, a kroz staklene prozore hotelskog “tornja” gdje će biti sobe, vide se ventilacijske cijevi i otvori. Navodno je već tada bilo uređeno nekoliko soba. Kerum je bio ponudio poslovne prostore u najam, prodavao je imovinu kako bi namaknuo novac.
Međutim, već tada je donio odluku – vrijeme je da odustane od životnog projekta. Navodno je toj odluci kumovala Hypo banka koja je tražila povrat duga od 40 milijuna eura kredita za obnovu. Odbili su reprogramirati dug, pa je Kerum bezuspješno tražio pomoć u drugim bankama. U hotel je uložio 113 milijuna eura.
- Imam već desetak ponuda na stolu. Za kupnju hotela najviše su zainteresirani ulagači s Bliskog istoka te Rusije – hvalio se Kerum.
Ovih dana Kerumovo životno djelo ide na dražbu uz početnu cijenu od 58 milijuna eura i to kao posljedica stečaja tvrtke Adriatic d.d.. Kako piše Večernji list, vjerojatni novi vlasnik rovinjski je Adris nakon što su otkupili sva potraživanja od najvećeg vjerovnika "loše banke" Heta i povezanog društva H-Abduco.
Prijašnji Marjanovi vlasnici tražili su tek 57 milijuna kuna, ali Kerum se "isprsio" i dao višestruko više. 2009. godine potpisan je ugovor o suradnji s Hiltonom koji nikad nije realiziran. U međuvremenu su radovi stali, stečaj je progutao Adriatic, a ni Hypo banka više nije ono što je nekad bila.
Banka kao takva prošla je nacionalizaciju i sada je u vlasništvu Republike Austrije, ogromna teško naplativa potraživanja prebacili su na ranije spomenutu lošu banku, a oni se dalje rješavaju potraživanja kako znaju i umiju. Najbolji primjer toga je Iva Majoli koja je s Hypo bankom imala nekoliko ugovora i aneksa ugovora.
H-ABDUCO je kao predlagatelj stečaja još 2015. godine, kako je to opisala Hina, predložio i imenovanje stečajnog upravitelja ali je i zatražio pokretanje stečajnog postupka u kojem se navodilo da ima ukupne tražbine u iznosu od 59 milijuna kuna, a koje nije u mogućnosti naplatiti budući da je dužnikov račun blokiran.
U tom se prijedlogu navodilo i da H-ABDUCO nije samo osobni vjerovnik već i razlučni vjerovnik dužnika, te da ima legitimaciju podnijeti ovaj prijedlog temeljem odredbi Stečajnog zakona jer ‘postoji vjerojatnost da svoje novčane tražbine neće moći namiriti iz predmeta na koje se odnose njegova razlučna prava’. U prijedlogu se isticalo i da je H-ABDUCO, tvrtka kojoj je osnivač HETA Asset Resolution Hrvatska – bivši Hypo-leasing Kroatien, s Tenis centrom Ive Majoli zaključio nekoliko ugovora o kreditu i aneksa ugovora te je osigurao novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretninama i na poslovnim udjelima svog dužnika i time stekao status razlučnog vjerovnika.
Kasnije su ta potraživanje prebačena na Kermas Energiju Nenada Končara, sina znatno poznatijeg poduzetnika Danka Končara. Ista tvrtka je kasnije trebala pomoći Uljaniku u rješavanju svojih problema. Bezuspješno. A nisu uspjeli ni naplatiti silne milijune potraživanja od Ive Majoli pa sada teniski kompleks i imanje vrijedno 22 milijuna kuna pokušavaju prodati za 17,7 milijuna kuna.
H ABDUCO, tvrtka osnovana 2012. godine uz temeljni kapital od tek 20.000 kuna, pokušava se riješiti svih problematičnih kredita koje su njihovi prethodnici dijelili šakom i kapom. Svojevremeno se baratalo brojkom o čak četiri milijarde kuna kredita danih hrvatskim tvrtkama do šest kuna prihoda u prijašnjoj godini.
Kako su dijeljeni krediti i što su sve prihvaćali kao zalog možda i najbolje oslikava slučaj Nikice Valentića i njegovih tvrtki Niva d.d. i Niva inženjering. Pod zalog su prihvatili tridesetak parkirnih mjesta u zgradi u zagrebačkoj Gradišćanskoj ulici. 2014. i 2015. godine rješavali su se potraživanja prema Drvnoj industriji Geli iz Đakova i propaloj Dina Petrokemiji.
Svih ovih godina rade u što većoj tajnosti, ne istupaju po medijima, a trude se i što bezbolnije zatvoriti sva dugovanja. Prema nekim procjenama iduće će godine završiti s rasprodajom potraživanja, a do tad će se brojati šefovi i upravitelji Hypo banke koji su završili iza rešetaka.
Hans-Jörg Megymorez i Gert Xander iz nadzornog odbora koruškog pokrajinskog holdinga, vlasnika Hypo banke, osuđeni su na trogodišnju, odnosno dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog štete koju su nanijeli holdingu isplatom preuveličanog honorara od 6 milijuna eura klagenfurtskom poreznom savjetniku Dietrichu Birnbacheru za njegove trotjedne usluge na prodaji banke, opisao je Večernji list njihovu sudbinu.
Ne smijemo zaboraviti niti Ivu Sanadera koji je osuđen za ratno profiterstvo jer je primio 3,6 milijuna kuna provizije od Hypo banke tijekom procesa dobivanja kredita za hrvatska veleposlanstva.
Vjerojatno zbog svih ovih slučajeva i Heta i H Abduco samo šute i rade.
