U dionice u pet mjeseci uloženo više no u 12 godina

Svijet se danas trži na mrvu više od 37 (slovima: trideset sedam) godišnjih dobiti. Preciznije, na 37 godišnjih dobiti gledano posljednjih deset godina. Uzmemo li samo posljednju godinu, još je i skuplje, PE je 42. Savjet ne tražim niti bih ga dao, no moje je mišljenje, iz podruma, da cijene dionica posljednjih godina rastu prvenstveno, gotovo isključivo zato što je novca više nego, kako se to karikirano kaže, budala. A budala nikad nije falilo. Naročito posljednjih godinu dana, jer je lani navodno naštampana trećina svih ikad “naštampanih” dolara. U praksi je to značilo i da su Amerikanci, dobivši pomoć zbog korone, naprosto lovu koja je pala s neba, to jest iz helikoptera centralne banke, dobrim dijelom ulupali u dionice, pokušavajući se zaštititi od inflacije ili čisto špekulantski u digitalno zlato, bitcoin i druge kriptovalute. Štamparski vjetrovi pušu da lete i krave, a kamoli purani. Tako, čim sam vidio naslov da je u pet mjeseci dionice investirano ili na razini klađenja hazarderski ulupano koliko u prethodnih dvanaest godina, prvo sam otišao pogledati pošto se danas prodaje svijet. Da J. P. Morgan, onaj po kojem je nazvana banka, uskrsne, bojim se da bi - savjet ne tražim niti bih ga dao - iste sekunde odmah umro od infarkta ili bi poludio. On je, naime, nastojao kupovati po sedam ili osam godišnjih dobiti.