Danas kad je dječja pornografija postala globalna industrija koja eksploatira više od milijun djece u svijetu i kad, samo registriranih, pedofila u svakoj zemlji ima na stotine, društvo je izuzetno osjetljivo na ovu temu te sve što je s istom povezano izaziva podozrivost. Tako i same umjetničke fotografije, crteži ili slike koji prikazuju razgolićenu djecu djeluju uznemirujuće. U tom je kontekstu pitanje što je običan crtež, fotografija ili slika itekako aktualno te su sumnjivi postali i umjetnici čija djela predstavljaju "pedofilske sadržaje", odnosno koji na svojim djelima prikazuju osobe mlađe od 18 godina u seksualno izazovnoj pozi.
Prije nekoliko godina je u Velikoj Britaniji uzbunu izazvala izložba fotografija na kojoj je bila izložena fotografija dviju golih djevojčica američke umjetnice Nane Goldin. Javnost se usprotivila izlaganju dotične fotografije pa je posla imala i policija. Koliko je incident bio ozbiljan govori podatak da je spomenutu fotografiju policija skinula sa zida Baltic Modern Art galerije uz objašnjenje "da vjerojatno nije u skladu s britanskim zakonima o dječjoj pornografiji". Upravo zbog navedenog uvijek mi je iznova zanimljivo vidjeti kakvu će reakciju publike (javnosti) izazvati djela, meni dragog slikara, Balthasara Klossowskog de Role. Za one koji njegov opus ne poznaju važno je reći kako su tema njegovih radova većinom nage djevojčice, adolescentice.
A baš se te djevojčice mogu vidjeti u bečkome Kunstforumu gdje već neko vrijeme traje izložba slavnog slikara Balthasara Klossowskog de Role, poznatijeg pod pseudonimom Balthus. Gotovo sve što je highlights izdvojeno je iz golemog opusu koji je ovaj samozatajni slikar stvarao punih osamdeset godina. Taj je izuzetan talent prvi primijetio pjesnik Reiner Maria Rilke, pišući predgovor slikovnici koju je Balthus naslikao s 11 godina, a bila je posvećena mački, njegovoj obožavanoj životinji. Bila je to priča o tajnovitoj, zavodljivoj mački Mitsou, koja se pojavljivala niotkuda i nestajala iznenada baš poput samog Balthusa, koji je svoj život uvijek nastojao obaviti velom tajanstvenosti skrivajući biografske podatke i ne davajući intervjue, zbog čega su novinari bili očajni.
Upravo zbog te tajanstvenosti, kao i činjenice da je kod slikara sve bilo potpuno drugačije od drugih, uz Balthusovo se ime neprekidno lijepila etiketa kontroverznosti. Potonje potkrepljuje činjenica da je on u trenutku kad su njegovi suvremenici bili u apstrakciji i nadrealizmu, nastavio slikati figurativno bez obzira na to što to više nije bilo moderno. Stoga su u toliko u krivome oni koji su ga svrstavali među nadrealiste jer je "bezvremenski realizam", stil koji je izmislio sam slikar, termin koji tom slikarskom izričaju doista najbolje odgovara. No ono što je kod slikara izazivalo definitivno najveću kontro -verzu su već spomenute teme njegovih slika zbog kojih su, oni njemu neskloni, često postavljali pitanje što je umjetnički crtež ili slika, a što pornografija?
Zato se ne bih čudila kad bi nekoga iz naše današnje, europske "naprednosti" slikareve nimfe prekrasnih udova, gole ljepotice koje se lijeno protežu na salonskim kanapeima i provokativno senzualne Lolite zaogrnute u mekane, prozirne bluze iziritirale do te mjere da zatraži zabranu izlaganja. Iako mi je, naravno, nezamislivo da se tako nešto može dogoditi 2016., kad je riječ o Balthusu i neočekivano moguće postane očekivano! Njegove su slike, naime, na premijernom izlaganju 1934. u pariškoj galeriji "Pierri" izazvale opću konsternaciju jer im onovremeno ćudoređe Europe nije bilo sklono zbog lažnog morala i malograđanske neupućenosti.
Iako je ćudoređe u međuvremenu donekle evoluiralo, ipak će danas mnogi, kad vide slike ovakve tematike, upitati se je li Balthus takva djela stvarao samo zbog toga, kako je govorio, "da šokom uzdrma malograđansko društvo u njegovu prividnom životu" ili su djevojčice uzdignutih suknji koje tek spolno dozrijevaju samome slikaru značile ipak više od običnog modela? Budući da je u svakom umjetničkom izražavanju prisutna osobna umjetnikova senzibilnost, a i u svakom umjetničkome djelu određena je doza umjetnikove autobiografičnosti, sasvim je moguće, odnosno, nije nemoguće da je slavni slikar imao sklonosti spram mlađahnih djevojčica.
Je li to bilo tako ili ne teško ćemo ikad pouzdano znati, no da je i ovakva njegova opredijeljenost bila moguća, moguće je pretpostaviti zbog činje nice što je slikar odrastao u vrlo slobodoumnoj sredini koja nije poznavala skrupule. Balthus je stasao u kozmopolitskoj sredini okružen sofisticiranim intelektima, počevši od samih roditeljaoca uglednog povjesničara umjetnosti i slikara te majke slikarice koja nije ostala upamćena po svojim umjetničkim uradcima, nego po ljubavnim pismima kućnom prijatelju, pjesniku Raineru Mariji Rilkeudo slavnih prijatelja pisaca Jeana Cocteaua, André Gidea i Klausa Manna, kao i slikara Maurice Denisa te Pierre Bonnarda. Bilo je to nadasve liberalno društvo s izuzetno naprednim idejama i stavovima, od kojih je većina za ono vrijeme bila neprihvatljiva.
Bez sumnje, Balthusovo je okruženje umnogome utjecalo na formiranje njegove ličnosti tako da slikareva eventualna "naklonost" dje -vojčicama, upravo zbog toga, ne bi trebala previše čuditi. Činjenica jest da je Balthus cijeli svoj opus posvetio provokativnome erotizmu jer se vrlo kratko, tek nekoliko godina na samome početku karijere (1923.-1930.), posvećivao slikanju pejzaža, mrtvih priroda i portreta, da bi već od 30-ih godina prošloga stoljeća glavnom preokupacijom njegova slikarstva postalo prikazivanje erotiziranih djevojčica i mladih djevojaka. Erotizam ovih djela pojedini su kritičari komentirali kao pršteću seksualnost, s čime se ne bih složila. Rekla bih kako je slikanju djevojčica u krajnje opuštenim pozama slikar prilazio distancirano, bez uzavrelih osjećaja. Upravo zato teško je reći je li Balthusovo slikarstvo samo erotizirani rafirman ili nešto više...
