Martina Mlinarević je trenutačno jedna od najpoznatijih autorica iz regije. Rođena u Ljubuškom 1982. godine (istoga dana kad i Franjo Tuđman), u svojem se ne tako dugom životu bavila novinarstvom i društvenim aktivizmom, a objavila je i nekoliko knjiga. Iznimno veliku pozornost i čitanost u cijeloj regiji izazvala je autobiografskom knjigom “Huzur”, u kojoj je dnevnički rastrzanim, iznimno intimnim i na mahove dramatičnim zapisima opisala svoju borbu s rakom dojke, a onda i borbu s tradicionalističkom i poprilično neumoljivom i nefleksibilnom okolinom. Na toj je liniji i Martinin drugi roman slične putanje, knjiga “Bukača”, koja je premijeru imala na posljednjem zagrebačkom Interliberu pred neuobičajeno velikom masom ljubitelja knjige. Knjigu je objavio sarajevsko-zagrebački Buybook pod uredničkom paskom Katarine Ljevak. Martininu neknjiževnu “slavu” dodatno je razbuktao kontroverzni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić, kad ju je početkom 2019. odredio za veleposlanicu BiH u Pragu. Tako je ta netipična (ili možda baš tipična, snažna i energična, stamena) Hercegovka dobila još neprijatelja koji je bez zadrške vrije- đaju ponajviše na internetskim bespu- ćima naslađujući se njezinim iznimno složenim zdravstvenim problemima, ali i osuđujući njezine potpuno legitimne ljubavne i bračne izbore.
