Često sam bio na strani pravde, a ne propisa i zakona

Kolekciju slika nikad nije izložio niti to planira, a malo tko je uopće imao priliku vidjeti kakve sve tajne skriva njegov gusto naseljeni atelje. I ne, nimalo ne griješimo ako napišemo da je kreativni prostor profesora Pere Dragičevića naseljen jer on to zaista i jest. Brački Splićanin ili splitski Bračanin i sam je slikar i kaže otvoreno da on u ateljeu stvara okružen prijateljima, a ne njihovim slikama koje, primjećujemo, zauzimaju svaki slobodni centimetar i zida i stropa i poda. U trenutku kad nam je odškrinuo vrata svog kreativnog prostora, otvorio je vrata nekog drugog svijeta, svog svijeta, onog sasvim intimnog, iako nas je gotovo uspio zavarati deficitom ushita u tonu glasa. Profesor Dragičević završio je Pedagošku i Umjetničku akademiju u Splitu i on nije kolekcionar zato da bi se time hvalio, on je jedan od onih kojima je umjetnost hrana za dušu, dio njihova bića. On je i fotograf i profesor, a tijekom radnog vijeka likovnoj kulturi učio je brojne generacije u splitskim osnovnim i srednjim školama. Tijekom mladosti na Braču je radio i kao DJ, a nedavno je postao i fotomodel Robertu Barilli na fotografijama koje na duhoviti način problematiziraju aktualne, ali i događaje iz prošlosti Brača. Profesorova kolekcija umjetnina počela se rađati još tijekom školovanja, kad je poželio imati slike svojih profesora. Danas ta zbirka broji na stotine djela etabliranih umjetnika poput Matka Trebotića, Vaska Lipovca, Josipa Botterija, Đure Pulitike, Ljube Ivančića, Ante Kaštelančića, Vasilija Jordana... Samo tri slike je prodao, a objašnjava nam i zašto.