Tjednik Express, kao i njegov mjesečni književni prilog Bestbook, za mene su, prije svega, podsjetnik na nagradu Fric koju sam dobio za roman “Vošicki”. Vjerujem da bi svakome bili, jer nagrada Fric u samo je nekoliko godina izrasla u jednu od najrespektabilnijih nagrada koju, vjerujem, priželjkuje dobiti svaki prozaik. Razlog sigurno dijelom leži u činjenici da je s iznosom od 75.000 kuna to jedna od najizdašnijih nagrada, ali ipak ne samo u tome. Važnost nagradi daju i njeni dobitnici, ali za to je potrebno vrijeme, tako da trojica dobitnika prije mene - Damir Karakaš, Jurica Pavičić i Darko Cvijetić - nisu bili ti zbog kojih je nagrada tako brzo zaživjela, a živi i danas, obilježivši pet godina postojanja. Lista dobitnika, a nakon mene nagradu je dobio još Damir Uzunović, tek će dakle u budućnosti biti činjenica koja će nagradi dodatno davati na značaju, kao što je daje dugoživotnim svjetskim i domaćim nagradama, poput francuskoga Goncourta, engeskog Bookera (čija je struktura žirija bila nit vodilja i u strukturiranju povjerenstva za Frica) ili hrvatskog Gjalskog, koji se dodjeljuje od 1981.
109
prikaza
Express i Bestbook podsjećaju me na Frica
1/2
Mislim da je nagrada tako brzo postala važna upravo zbog medija koji su stajali iza nje, a to su, uz 24 sata, bili (i jesu) Express i Bestbook
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
