Pokušati udahnuti novi život mitu o Drakuli u 2025. godini hrabar je, gotovo drzak pothvat. Nakon što su lik besmrtnog grofa definirale ikone poput Bele Lugosija i Garyja Oldmana, svaki novi pokušaj osuđen je na nemilosrdne usporedbe. Upravo se u taj ring odvažio proslavljeni francuski redatelj Luc Besson. Njegov film, nazvan jednostavno "Dracula: A Love Tale", obećava mračnu romantičnu epopeju, poetski i psihološki pogled na legendu. Tko očekuje krvavi horor, bolje da preskoči ovaj film.
Ako postoji segment u kojem Bessonov "Drakula" uspijeva, to je njegova estetika. Film koji je reinterpretacija gotičkog mita Brama Stokera neosporno je vizualni spektakl. Od snijegom zametenih Karpata do raskošnih, svijećama osvijetljenih dvorana i pariških ulica s kraja 19. stoljeća, svaki kadar odiše grandioznošću. Scenografija Huguesa Tissandiera i više od 2000 kostima koje potpisuje Corinne Bruand stvaraju sanjivu, gotičku atmosferu koja gledatelja uvlači u Drakulin ukleti svijet. Bessonov prepoznatljivi stil, s naglaskom na bogate teksture i odvažne kontraste boja, daje vampirskom mitu svjež, gotovo slikarski sjaj.
Ipak, ta vizualna raskoš često djeluje kao kompenzacija za poneke nedostatke. Kritičari su stil filma opisali kao "ljubić ukršten s reklamom za Cartier". Problem, kako navode, leži u drastičnim i neobjašnjivim promjenama tona. U jednom trenutku film teži ozbiljnoj, melankoličnoj drami, da bi već u sljedećem prešao u gotovo dječju fantaziju sa simpatičnim CGI gargojlima koji podsjećaju na Disneyjeve animirane filmove.
U središtu filma je Caleb Landry Jones kao Drakula. Fizički transformiran teškom šminkom i ekstravagantnim kostimima, Jones pruža izvedbu koja je na trenutke hipnotizirajuća. Njegov Drakula je ranjivi esteta, ukleti pjesnik rastrgan između vječne ljubavi i beskrajne samoće, s reptilskim pokretima i dubokim, otegnutim glasom. Neki su kritičari njegovu izvedbu nazvali dostojnom Oscara, a ističu da je uspio prikazati unutarnju patnju lika. Drakula je ovdje prikazan možda i najemotivnije i najljudskije u svim dosadašnjim ekranizacijama.
Nažalost, scenarij mu ne čini uslugu. Umjesto da bude utjelovljenje grijeha, požude i demonske sile, ovaj Drakula veći dio filma provodi "cvileći poput Anakina Skywalkera svaki put kad izgubi Padmé". Njegov lik nema ni trunke opasnosti ili karizme koja je potrebna za vladara noći. On je više mrzovoljan nego prijeteći, pasivan lik lišen svake zlokobne aure.
Priča započinje u 15. stoljeću, gdje knez Vlad II., shrvan brutalnom smrću svoje voljene supruge, u očaju odbacuje Boga. Taj čin duhovne pobune proklinje ga vječnim životom i pretvara u besmrtno biće Drakulu. No, umjesto da prigrli svoju vampirsku prirodu, Bessonov protagonist osuđen je na stoljetno lutanje, progonjen ne toliko žeđu za krvlju koliko sjećanjem na izgubljenu ljubav.
Christoph Waltz tumači ulogu svećenika i lovca na vampire i unosi u priču ironičnu ozbiljnost. Iako su neke kritike njegovu izvedbu opisale kao nedovoljno iskorištenu, njegovo konačno sučeljavanje s Jonesom predstavlja majstorski izveden vrhunac filma. Matilda De Angelis kao vampirica Maria donosi grozničavu energiju, dok mlada Zoë Bleu u dvostrukoj ulozi Drakuline izgubljene supruge i njezine reinkarnacije Mine uspijeva utjeloviti složenu mješavinu nevinosti i naivnosti.
Ključan element u stvaranju ove atmosfere je glazba legendarnog skladatelja Dannyja Elfmana. Njegova partitura, opisana kao jedna od najboljih u posljednje vrijeme, prožima film tragičnom melankolijom i uzdiže ga na razinu gotičke simfonije. Elfman, poznat po suradnji s Timom Burtonom, ovdje pronalazi savršen materijal, stvarajući glazbenu kulisu koja je istovremeno veličanstvena i duboko potresna.
Na koncu, "Drakula: Priča o ljubavi" film je koji svakako izaziva reakcije. Za neke, to je vizualno zapanjujuće i hrabro autorsko djelo, dok ga drugi opisuju kao "umorni klišej" s površnim scenarijem.
Odbacivanjem horora u korist gotičke romanse, Besson je vampira pretvorio u simbol vječne ljubavi, koliko veličanstvene, toliko i nemoguće. Ovo nije horor već drama u kojoj žalujemo s najpoznatijim čudovištem na svijetu i, barem na dva sata, povjerujemo da je ljubav doista jača od smrti.
