Libreto ovog baletnog remek-djela, koji je napisao Ivan Aleksandrovič Vsevoložski, ravnatelj petrogradskih carskih kazališta, u suradnji s glasovitim koreografom Mariusom Petipaom, nadahnula je bajka Charlesa Perraulta, no autori su radnju smjestili u vrijeme vladavine Luja XIV., a Čajkovski je zatim stvorio fantastičnu baletnu simfoniju koja je “Trnoružicu” već na njezinoj praizvedbi 1890. godine u Marijinskom teatru učinila čarobnim, prekrasnim i kompleksnim baletom koji već više od 100 godina oduševljava gledatelje diljem svijeta.
Balet zagrebačkog HNK u novoj će sezoni publici predstaviti novu verziju “Trnoružice”, ovoga puta u koreografiji Paula Adama Chalmera, kanadskog plesača i koreografa, čija je “Trnoružica” premijerno izvedena 2002. godine u Baletu Opere u Rimu.
Iako vjeran izvornoj bajkovitoj atmosferi koja prožima ovaj balet, Paul Chalmer u svojoj je verziji spojio klasičnu eleganciju i moderni senzibilitet te na taj način dao novo ruho ovoj bezvremenskoj bajci.
“Moja produkcija ‘Trnoružice’ rezultat je mojeg sudjelovanja u različitim produkcijama ovog koreografskog remek-djela već više od 50 godina. Produkcijama ‘Trnoružice’ divio sam i u njima sam plesao još od djetinjstva, kada sam prvi put sudjelovao u produkciji Rudolfa Nurejeva za Nacionalni balet Kanade, dok sam se još školovao za plesača u Kanadskoj nacionalnoj baletnoj školi.
Koreograf Paul Adam Chalmer
Naravno, svaki koreograf ili producent koji pokuša ponovno postaviti ovaj balet ostvarit će svoju viziju koreografije Mariusa Petipaa s malo drugačijim pristupom, senzibilitetom ili dramaturškim naglaskom.
Tijekom svoje karijere imao sam veliku sreću raditi s mnogim jedinstvenim i iznimnim umjetnicima koji su utjecali na mene i oblikovali moju viziju ovog baleta.
Njihova strast i njihov entuzijazam u dostojnom prenošenju ove izvanredne baštine na moju generaciju svakako su glavna inspiracija i važna polazišna točka za stvaranje ove nove produkcije u Zagrebu”, rekao nam je koreograf Paul Chalmer.
Zbog svoje čiste plesne forme, ‘Trnoružica’ se često smatra djelom koje je carski klasični akademski stil ruskog baleta s kraja 19. stoljeća dovelo do savršenstva, a mnogi je također smatraju savršenom sintezom glazbe i koreografije. Kako nam je ispričao Paul, riječ je o koreografiji koja točno odražava glazbeno fraziranje te koja od plesača zahtijeva izuzetnu virtuoznost, a sve zajedno stvara savršeni spoj razvijene klasične tehnike, simfonijske glazbe, idealne strukture s jasnom naracijom, vizualne veličine i stilske jasnoće.
“Riječ je o baletu koji prikazuje i učinkovito definira kodificiranu klasičnu akademsku baletnu tehniku uz pomoć simetrije, linija i strukturiranih koreografskih formacija i kombinacija - adagio, allegro, varijacije, coda. Ovi koreografski odlomci od plesača također zahtijevaju izazovnu virtuoznost, osobito od balerine. Aurorin poznati ‘Adagio ruža’ je, na primjer postao mjera kontrole i ravnoteže. Nakon ovog djela, ovi tehnički standardi postali su globalna referentna točka, a Petipa je ovim baletom u potpunosti usavršio i pročistio veliki baletni format koji je kasnije postao standard”, kaže nam Paul.
Za svoju verziju ‘Trnoružice’, koja se pridržava izvornog libreta, no istovremeno sa sobom nosi dozu svježine, ali i izazova za sve plesače, Paul je stvorio i neke nove elemente koreografije, no posebno zadovoljstvo za njega predstavlja upravo prilika da ponovno postavi ovo remek-djelo te njegovo nasljeđe prenese novim generacijama plesača i novoj publici.
“Iako sam stvorio neke nove koreografije za ovu produkciju - za vilu Carabosse i njezin rentinue, za valcer u prvom činu ili za narodni ples u drugom činu - ne mogu preuzeti zasluge za veliki dio koreografije ove produkcije. Umjesto toga, smatram se privilegiranim i počašćenim sam što se mogu ponovno vratiti ovom remek-djelu koje je stvorio genij Mariusa Petipaa. Ogromno mi je zadovoljstvo prenijeti ovu dragocjenu baštinu novoj generaciji plesača i imati priliku ponovno je predstaviti novoj publici.”
’Uloga Aurore poznata je kao jedna od težih i zahtjevnijih uloga u klasičnom baletu. Zahtijeva tehniku, izdržljivost i kontrolu. Ipak, koliko je teška, toliko je i predivna za plesati i uživati u njoj. Prava klasična predstava u kojoj sve treba biti čisto i na svom mjestu, kaže nam Iva Vitić Gameiro suprugom Guilhermom Gameirom Alvesom pleše u ‘Trnoružici’
Na pitanje što publika može očekivati od novog uprizorenja ove klasične baletne bajke, Paul nam odgovara:
“Pokušao sam sačuvati magiju i šarm ovog prošlog doba i stila, a istovremeno sam ga pokušao prilagoditi i dati mu svježu energiju kako bih izazvao duh i dinamiku današnjih darovitih mladih plesača.
Nadam se da će publika ovim bezvremenskim klasikom biti prenesena u neku nježniju, ‘nekadašnju’ dimenziju te da će, makar i na nekoliko sati, moći pobjeći od problema i briga našeg svakodnevnog života u sve kompliciranijem, bržem i težem svijetu.”
Koliko su zahtjevni određeni dijelovi ‘Trnoružice’ jako dobro znaju i plesači pa smo o pripremama za ovogodišnju premijeru razgovarali i s Ivom Vitić Gameiro, nacionalnom prvakinjom baleta koja će ove godine zaplesati u ulozi Aurore.
“Uloga Aurore poznata je kao jedna od težih i zahtjevnijih uloga u klasičnom baletu.
Zahtijeva tehniku, izdržljivost i kontrolu. Ipak, koliko je teška, toliko je i predivna za plesati i uživati u njoj. Prava klasična predstava u kojoj sve treba biti čisto i na svom mjestu”, kaže nam Iva Vitić Gameiro.
Uz samog Paula, baletnom ansamblu u pripremama za ‘Trnoružicu’ pomogao je i asistent koreografa Duilio Ingraffia.
Na pitanje postoji li neki dio baleta koji joj je predstavljao najveći izazov ili neki za koji je posebno uživala pripremati se, Iva nam odgovara:
“Cijeli proces priprema tekao je baš predivno i s užitkom. Jako je divno raditi s koreografom Paulom i njegovim asistentom Duiliom. Jako su mirni, staloženi, jako čisto i jasno pokazuju korake i u takvoj je atmosferi predivno raditi uvijek, a posebno kada je balet tako zahtjevan. Definitivno najteži i najzahtjevniji dio predstave jest prvi čin, kada je Aurora stalno na pozornici. Jako je zahtjevan dio sa četiri princa i varijacija u prvom činu, a dio koji mi je najdraži i onaj u kojem najviše uživam definitivno je Pas de deux u drugom činu, duet koji je jako poseban i stilom drugačiji od ostatka baleta.”
S obzirom na to da je riječ o interpretaciji klasične bajke, posebnu čar ‘Trnoružici’ daju i kostimi te scenografija, kojima se istovremeno naglašava bajkovita dimenzija čitavog djela, ali i odražava duh epohe u kojoj je radnja smještena.
O svemu tome razgovarali smo s kostimografkinjom i scenografkinjom Annom Kontek, koja je ovoj verziji baleta posvetila posebnu pažnju.
“U izradi kostima i scenografije dosta sam surađivala s Paulom jer smo nastojali napraviti našu verziju ‘Trnoružice’. On je, primjerice, htio da prva scena u prologu bude u bijeloj boji jer se tada rađa Aurora, a onda kasnije, kada Aurora ima 16 godina, dominiraju boje ruže, od svijetlih ružičastih nijansi pa do onih tamnijih.
A zatim se, 100 godina kasnije, nalazimo na sjeveru te u tom dijelu dominiraju tamne boje, a scena vjenčanja je pak u zlatu te zapravo od baroknog stila prelazimo na rokoko”, ispričala nam je Anna.
Vizualni aspekt ‘Trnoružice’ tako spaja realistične elemente baroknog stila, ali i elemente nadnaravnog i fantastičnog, koji najviše dolaze do izražaja u kostimima različitih vila koje se u ovoj priči pojavljuju i koje, zahvaljujući različitim bojama i svojim posebno dizajniranim kostimima uistinu djeluju čarobno te tako ponovno podsjećaju publiku da se na pozornici pred njima stvara svijet bajke.
“Vile pokušavam učiniti pomalo eteričnima. Tu su u pitanju različite boje, od lila do zelene, žute, narančaste, plave, a njihovi kostimi pritom nisu ukrašeni tradicionalnim vrpcama, već za njih pripremamo posebne ukrase. To je moja posebna metoda i to ne možete vidjeti kod drugih dizajnera.
Njihova odjeća nije tradicionalna, sve je vrlo lagano i pomalo prozirno te one pomalo nalikuju i na duhove ili na svjetlost koja leti šumom. Dakle, nastojim sve napraviti kako bi to izgledalo magično”, govori nam Anna.
Kostimi se, naravno, razlikuju od lika do lika, a poseban užitak za Annu, uz kreiranje Aurorina kostima koji uključuje ručno rađene krune i tijare, predstavljalo je dizajniranje kostima za zlu vilu Carabosse:
“Carabosse je jedan od likova koji mora imati poseban karakter. Ona je također vila, ali je drugačija i želi svu moć za sebe pa je bio poseban izazov preko kostima prikazati o kakvom je liku riječ. Uvijek nekako želim da ljudi shvate karakter preko kostima, oni moraju publici biti jasni jer oni su ti koji daju informacije o likovima.”
Svi ovi elementi 10. travnja zajedno će zasjati na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta te publici pružiti još jednu priliku za uživanje u ovoj bezvremenskoj bajci. No u čemu zapravo leži ta bezvremenska čarolija i ljepota ‘Trnoružice’? Bilo je to posljednje pitanje koje smo uoči premijere postavili Ivi Vitić Gameiro, koja je u svojem odgovoru opisala sve ono što ‘Trnoružicu’ čini posebnom u odnosu na ostale balete:
“Definitivno je kombinacija predivne muzike, koreografije i priče ljepota u ovom baletu. Sve je to zaista jedna bajka i čarolija kada se dodaju predivni kostimi i scena. Sigurna sam da će publika uživati sa nama i da ćemo ih odvesti u svijet bajke.”
Ovaj veličanstveni balet u Paulovoj verziji ostaje vjeran izvornom estetskom kodu klasičnog baleta te prati tempo, dinamiku i ritam glazbe koju je skladao Čajkovski, no istovremeno donosi i novu dimenziju ovom klasičnom djelu, stvarajući tako na pozornici raskošan, čaroban, nevjerojatno profinjen i izuzetno virtuozan balet koji će zasigurno ponovno očarati i impresionirati publiku te svima otvoriti vrata u čudesan svijet dobro poznate bajke koja već godinama zadivljuje generacije.
