U Eseju u mračnim vremenima, uvodnom i meni možda najdražem iz redom druge esejističke zbirke Jonathana Franzena na čije sam zaključke oduševljeno kimala pogotovo što me zatekao u odgovarajućem raspoloženju, naime, u čitanju sjajne Hemonove autobiografske proze (Moji roditelji: uvod, Buybook, 2019) i u ponovnom propitkivanju fenomena Knausgaard čija je fikcionalna književnost, rezonira Franzen, prije esej nego maštanje ili izmišljanje što su, nastavlja u šaljivoj maniri, ionako zastarjeli postupci pa Knausgaard tako metodu osviještenog svjedočenja iz prve ruke dovodi na novu razinu, a radikalniji pobornici te metode mogli bi ustvrditi da je uživljavanje u lik različit od autora čin prisvajanja, čak kolonijalizma, pa će još ispasti da je jedini autentični i politički obranjiv način pripovijedanja – autobiografija.
208
prikaza
Franzen o privremenosti i prolaznosti ovog našeg raznolikog, dekadentnog i krhkog svijeta
Zbirka 'Kraj kraja zemlje', u prijevodu Igora Buljana objavljena u izdanju V.B.Z.-a, obujmljuje šesnaest eseja dužeg i kraćeg metra u kojima se autor čvrsto ukotvljen u aktualnom trenutku i dubinski zaokupljen kolopletom lokalnih i globalnih problema javlja jasnim glasom, u neformalnom, nerijetko autoironičnom tonu
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
