Prvog dana travnja orwellovske 1984. godine, mediji su objavili da je Marvin Gaye ubijen hicima iz pištolja koje je ispalio njegov otac na obiteljskom imanju u predgrađu Los Angelesa. Premda su mnogi prvo pomislili da je riječ o prvoaprilskoj šali, legendarni američki pjevač, skladatelj i producent doista je ubijen, i to dan prije svog 45. rođendana. Poznat kao ‘Princ soula’, Gaye je do tada ostvario izniman glazbeni opus. Objavio je dvadesetak studijskih albuma i više od 80 singlova, a kao autor i izvođač potpisao je niz vrhunaca R&B glazbe, među kojima i klasike poput “Let’s Get It On”, “I Heard It Through the Grapevine”, “Ain’t No Mountain High Enough” i “Mercy Mercy Me”, kojima je bitno oblikovao zvuk Motowna i definirao moderni soul šezdesetih i sedamdesetih godina. Dobitnik je dvaju Grammyja te nagrade za životno djelo, a njegov je album iz 1971. godine “What’s Going On” kultni časopis Rolling Stone nedavno proglasio najboljim u povijesti popularne glazbe.
Zaboravite Beatlese, Stonese, Dylana ili Elvisa, najbolji je Marvin Gaye. Istodobno, on je u javnosti izazivao kontroverze ovisnošću o drogama, financijskim problemima i sukobima s poreznim vlastima, ali i turbulentnim ljubavnim odnosima, izvanbračnim vezama i emotivnim slomovima koji su pratili njegove brakove. Gayeovo djetinjstvo obilježili su strogi, nasilni obiteljski odnosi i duboko konfliktan odnos s ocem, propovjednikom pentakostalne crkve čija su rigidna pravila ostavila trajne posljedice. Osjećaj tjeskobe i nesigurnosti pratio ga je čitav život, ispunjen depresijom i stalnim unutarnjim lomovima. Njegova tragična smrt od ruke vlastita oca u tom kontekstu nije djelovala posve neočekivano.
Gaye se 1956. u dobi od 17 godina prijavio u američko ratno zrakoplovstvo. Međutim, ni tamo nije pronašao mir. Brzo se umorio od neprestanog ponavljanja rutinskih zadataka i počeo se buniti protiv stroge discipline. Na kraju je časnicima slagao da boluje od psihičke bolesti kako bi dobio otpust, što se i dogodilo početkom 1957.
“Bilo mi je važno da imam muško dijete i nazvao sam ga po sebi. Na dan kada se rodio, osjećao sam da mu je suđeno da postane velik. Zahvaljivao sam Bogu na blagoslovu njegova života. Zahvaljivao sam Bogu na Marvinu. Znao sam da je posebno dijete”, rekao je jednom prilikom otac Marvina Gayea, Marvin Gay stariji. Majka Alberta imala je pak potpuno suprotna sjećanja: “Moj muž nikad nije htio Marvina i nikad mu se nije sviđao. Govorio je da ne misli da je on zapravo njegovo dijete. Rekla sam mu da su to gluposti. Znao je da je Marvin njegov. Ali iz nekog razloga nije ga volio, a što je još gore, nije htio ni da ga ja volim.” Premda su ove ocjene izrečene post festum, čini se da u obitelji Gay nikada nije bilo previše harmonije. Rođen 2. travnja 1939. godine u glavnom gradu Washingtonu kao Marvin Pentz Gay mlađi - slovo e svom je prezimenu dodao puno kasnije kako bi se distancirao od oca i homoseksualnih konotacija - slavni soul pjevač ne bi imao puno izgleda u životu da nije bilo glazbe.
Sedmeročlana obitelj Gay - Marvin je imao dvije sestre, brata i polubrata - živjela je u relativnom siromaštvu u washingtonskoj četvrti Southwest Waterfront, u malom stanu koji se nalazio u trošnoj zgradi izgrađenoj u sklopu projekta javnog stanovanja. Većina zgrada u četvrti, poznatoj kao Simple City, bila je u lošem stanju, bez struje i tekuće vode. Osim siromaštvom, Gayeovo djetinjstvo i odrastanje bili su obilježeni autoritarnim odgojem i brutalnim zlostavljanjem od strane njegova oca Marvina starijeg, svećenika, kasnije biskupa pentakostalne religijske denominacije po imenu Božja kuća. Vjerska pravila u obitelji Gay bila su izuzetno stroga, uključujući striktno poštivanje šabata koje je trajalo od petka navečer do subote navečer, što je Gaye kasnije opisao kao vrijeme posvećeno Bogu i pjevanju. Iako je u crkvi počeo nastupati kao solist već s četiri godine, religiozno okruženje u kojemu je odrastao nije bilo ispunjeno veseljem i duhovnim mirom, naprotiv - otac bi djecu često okrutno kažnjavao, primjerice kad ne bi znali točno odgovoriti na biblijska pitanja.
Gayeov odnos s ocem bio je duboko problematičan od najranijih dana: prema svjedočanstvu njegove sestre Jeanne, trpio je fizičko nasilje za najmanje sitnice, poput pogrešno odložene četke za kosu ili kašnjenja iz škole od samo jedne minute. Od sedme godine pa sve do tinejdžerskih dana, njegov se obiteljski život sastojao od niza brutalnih premlaćivanja. Marvin se kasnije prisjećao da nije bilo dijela tijela koji otac nije izbatinao. Trauma je bila dodatno pojačana očevim psihološkim mučenjem - odugovlačio bi s kaznom, tjerajući sina da se skine i sluša zvuk kopče remena prije nego što udarci počnu: Gaye je imao osjećaj da njegov otac u tome zapravo uživa. Vjerojatno nije bio u krivu. Svog je oca opisivao kao “osebujnog, okrutnog i svemoćnog kralja promjenjiva raspoloženja”. Utjehu je pronalazio u majci Alberti koja ga je tješila i poticala njegov glazbeni talent. Gaye je jednom izjavio da bi bez njezine ljubavi vjerojatno postao tragičan slučaj o kojem se čita u novinama. Ironičnim obratom sudbine, to je nakon smrti i postao.
Osjećaj tjeskobe i nesigurnosti pratio ga je čitav život
Sve te traume utjecale su na razvoj njegove ličnosti: kad god mu je bila potrebna pažnja tražio ju je kroz sukobe i nasilje. U očajničkom pokušaju da pobjegne iz toksičnog doma, Gaye se 1956. u dobi od 17 godina prijavio u američko ratno zrakoplovstvo. Međutim, ni tamo nije pronašao mir. Brzo se umorio od neprestanog ponavljanja rutinskih zadataka i počeo se buniti protiv stroge discipline. Na kraju je časnicima slagao da boluje od psihičke bolesti kako bi dobio otpust, što se i dogodilo početkom 1957. Rane iz djetinjstva ostavile su neizbrisiv trag na njegovoj psihi, gurajući ga prema kroničnoj depresiji, ovisnosti o drogama i osjećaju manje vrijednosti koji ga je pratio čak i na vrhuncima slave.
Glazba je za Marvina Gayea od početka bila način bijega, kako od nasilnog oca i skučenog obiteljskog okruženja, tako i od unutarnjih napetosti koje su ga pratile još od mladosti. Nakon izlaska iz vojske s prijateljem Reeseom Palmerom osnovao je vokalni sastav Marquees. Bio je to prvi pokušaj da pronađe vlastiti glas, no početak je bio daleko od glamuroznog: jedini singl grupe prošao je nezapaženo i sastav se brzo raspao. Taj ga je neuspjeh potaknuo da počne pisati vlastitu glazbu, tražeći način da izrazi ono što mu izmiče u svakodnevnom životu. Slučajan susret s poznatim R&B glazbenikom Harveyjem Fuquom omogućio mu je ulazak u profesionalni svijet glazbe. Fuqua je prepoznao njegov talent i odveo ga u Chicago, gdje ga je naučio disciplini rada u studiju. Kao dio sastava Harvey and the New Moonglows, Gaye je prvi put ozbiljno snimao i nastupao, ali još važnije - učio je zanat.
Pjevao je prateće dionice za druge, među njima i za Chucka Berryja, svirao bubnjeve, promatrao kako funkcionira industrija. Nije još bio u središtu pozornosti, ali bio je prisutan.
Kao dio sastava Harvey and the New Moonglows, Gaye je prvi put ozbiljno snimao i nastupao, ali još važnije - učio je zanat. Pjevao je prateće dionice za druge, među njima i za Chucka Berryja (na fotografiji), svirao bubnjeve, promatrao kako funkcionira industrija. Nije još bio u središtu pozornosti, ali bio je prisutan
Sljedeći prijelomni trenutak dogodio se kad je - ponovno na poticaj Harveyja Fuque - otišao u Detroit i potpisao za legendarnu diskografsku kuću Motown. Gaye je u početku odbijao slijediti dominantni zvuk kuće: želio je pjevati jazz standarde, zamišljao je sebe kao sofisticiranog croonera. Njegovi prvi singlovi prošli su slabo, a 1961. je uglavnom proveo kao studijski bubnjar, radeći za druge izvođače za skromnu naknadu od pet dolara tjedno. Taj period, iako naizgled neuspješan, oblikovao ga je možda presudnije od kasnijih uspjeha, naučio ga strpljenju, preciznosti i kontroli, ali i granicama vlastitih ambicija. Preokret je uslijedio 1962. kad je napisao hit “Beechwood 4-5789” za grupu Marvelettes. Odjednom je postao autor. Iste godine objavio je “Stubborn Kind of Fellow”, prvi veći solo uspjeh koji ga je doveo na top-ljestvice, a slijede “Hitch Hike” i “Pride and Joy”, pjesme koje su ga promovirale kao novo, svježe lice Motowna. Najveći dio njegovog tadašnjeg repertoara pisali su drugi autori, poput braće Holland, Lamonta Doziera i Smokeya Robinsona, dok je Marvin još uvijek tražio vlastiti zvuk.
Sredinom šezdesetih ipak počinje nizati hitove - singlovi “I’ll Be Doggone” i “Ain’t That Peculiar” prodavali su se u milijunskim nakladama - no globalnu slavu postigao je tek vokalnom suradnjom s genijalnom pjevačicom Tammi Terrell. Njihovi dueti, poput već spomenute “Ain’t No Mountain High Enough”, “Your Precious Love” i “If I Could Build My Whole World Around You” - donose im ne samo komercijalni uspjeh nego i priznanje umjetničke zajednice. Gaye i Terrell počeli su zajedno nastupati, a talentirana mlada pjevačica postala je vokalna i izvođačka inspiracija za inače sramežljivog i povučenog Gayea, koji je mrzio nastupe uživo. Marvin je došao najbliže tome da bude sretan, no upravo u razdoblju kad mu karijera počela dobivati puni zamah, osobni život mu se ponovno urušio. Tammi Terrell je od djetinjstva patila od glavobolja, no tih su mjeseci one postale sve učestalije. U listopadu 1967. godine, tijekom nastupa s Gayeom u gradiću Farmvilleu u Virginiji, onesvijestila se na pozornici i srušila u njegovo naručje. U bolnici su joj liječnici dijagnosticirali maligni tumor na mozgu. Sljedećih mjeseci i godina operirana je nekoliko puta, no zbog raznih komplikacija povezanih s bolešću kretala se u invalidskim kolicima. Težina joj je spala na samo 42 kilograma, bila je poluslijepa i izgubila je gotovo svu kosu. Ubrzo je pala u komu iz koje se više neće probuditi. Umrla je 16. ožujka 1970. u dobi od samo 24 godine.
Gaye nikada nije u potpunosti prebolio njezinu smrt. Do tada je - zahvaljujući između ostaloga i njihovim duetima - postao globalna glazbena ikona. Umjetnički i financijski bio je na vrhu, a emocionalno tamo gdje i uvijek - na dnu. Destruktivni obrasci u životu Marvina Gayea razvijali su se postupno. Već u ranim fazama karijere, dok je još nastupao s Moonglowsima, redovito je konzumirao marihuanu, a ubrzo je počeo uzimati i kokain. Ono što je isprva bilo eksperimentiranje preraslo je u tešku ovisnost koja će obilježiti njegove kasnije godine. Do kraja sedamdesetih uz nju se razvijaju paranoja i psihička rastrojenost. Ta nestabilnost postaje osobito vidljiva početkom osamdesetih, tijekom turneje povodom albuma “Sexual Healing”, kada Gaye nastupa u pancirnom prsluku, okružen naoružanim tjelohraniteljima. Uvjeren je da ga netko želi ubiti. Najdramatičniji odjek tog unutarnjeg raspada vidljiv je u nizu pokušaja samoubojstva. Godine 1970., shrvan smrću najbolje prijateljice i glazbene inspiracije Tammi Terrell, pokušao si je prvi put oduzeti život vatrenim oružjem. Drugi put je pokušao samoubojstvo na Havajima 1979. kad je namjerno progutao trideset grama kokaina. “Odustao sam. Problemi su bili preveliki za mene. Samo sam želio da me ostave na miru i raznesu mi mozak visokooktanskim drogama. Bila bi to spora, ali relativno ugodna smrt, svakako manje prljava od pištolja”, rekao je kasnije. Godinu dana prije smrti, dao je intervju u kojemu je sebe opisao kao manično-depresivnu osobu uvjerenu da nije voljena i da samim time nema nikakvu vrijednost. Prema riječima njegove sestre Jeanne, četiri dana prije smrti ponovno je pokušao samoubojstvo iskočivši iz jurećeg sportskog automobila. Zadobio je samo lakše modrice.
Uz iznimku njegove pjevačke partnerice Tammi Terrell (na fotografiji), s kojom je imao isključivo platonski odnos, čini se da Gayeu veze sa ženama nisu donosile previše sreće
Uz iznimku njegove pjevačke partnerice Tammi Terrell, s kojom je imao isključivo platonski odnos, čini se da Gayeu veze sa ženama nisu donosile previše sreće. Barem ne dugoročno. Prvi brak s Annom Gordy - sestrom osnivača Motowna Berryja Gordyja i ženom sedamnaest godina starijom od njega - započeo je kao neravnopravna veza: on je bio mladi glazbenik željan priznanja, a ona utjecajna producentica i vlasnica vlastite diskografske kuće Anna Records. Flert koji je trebao privući pozornost pretvorio se u brak obilježen stalnim sukobima. Svađe su bile česte i glasne, a prema nekim svjedočenjima navodno je Anna bila fizički i verbalno nasilna prema svom puno mlađem suprugu. Glasine o obostranim nevjerama dodatno su narušile njihov odnos i inspirirale hit “I Heard It Through the Grapevine”. Posvojili su sina, Marvina Gayea III, kojeg je zapravo rodila Annina 16-godišnja nećakinja Denise Gordy.
Prije dječakova rođenja, tada 43-godišnja Anna je u javnosti glumila trudnoću jer sama nije mogla začeti. Denise Gordy je tek 1998. godine javno priznala da je ona biološka majka Marvina III. Marvin je sinu dao ime po sebi kako bi “nastavio tradiciju”, unatoč lošem odnosu s vlastitim ocem. Razvod Anne i Marvina trajao je godinama i na kraju je završio nagodbom koja je Gayea obvezala da bivšoj supruzi ustupi dio tantijema od sljedećeg albuma. Rezultat je bio “Here, My Dear”, ploča puna optužbi, ironije i gorčine. Ni drugi brak Marvina Gayea nije bio ništa sretniji.
Janis Hunter, kćer poznatog jazz glazbenika Slima Gaillarda, upoznao je 1973. godine kada je ona imala samo 17 godina. Vrlo brzo dobili su dvoje djece: kćer Nonu Aishu rođenu 1974. i sina Frankieja Christiana rođenog godinu dana kasnije. Janis je svojevremeno tvrdila da ju je Marvin ponekad prisiljavao na seksualne odnose s drugim muškarcima. Njihov brak bio je obilježen obiteljskim nasiljem i teškom ovisnošću o drogama. S Janis se oženio tek 1977., navodno zbog nekih problema s poreznom službom. Dogovorili su se da imaju otvoreni brak, no s vremenom su se njihovi odnosi toliko pokvarili da je Janis podnijela zahtjev za razvod koji je finaliziran 1982. Gaye je u ljubavi tražio potvrdu i smirenje, ali su oba njegova braka propala po istom obrascu. Je li problem bio u njemu? Početkom osamdesetih bio je u ozbiljnoj vezi s britanskom plemkinjom Edith Foxwell, s kojom je planirao brak. Njegova posljednja djevojka Deborah Decker bila je u toliko lošim odnosima s Gayeovom obitelji da ju je on morao preseliti u poseban stan u West Hollywoodu kako bi izbjegao stalne sukobe u kući. Ona je tvrdila da je nosila njegovo dijete u vrijeme njegove smrti. Kasnije je imala spontani pobačaj. Kako bilo, čini se da Marvinu Gayeu osobni odnosi nisu uspijevali ispuniti život i dati mu smisao. Njegov tragičan kraj od ruke vlastita oca kao da je stavio točku na jedan privatno promašen život, premda će javni lik glazbenog genija trajati sve dok bude trajala ljudska civilizacija kakvu poznajemo.
Ipak, njegov je fizički život okončan prvog dana travnja orwellovske 1984. godine. Gaye je u to vrijeme živio kod roditelja u losangeleskoj četvrti Western Heights, na velikom imanju koje im je kupio desetak godina ranije. U kuću se uselio u kolovozu 1983. kako bi njegovao majku Albertu koja se oporavljala od operacije bubrega. S ocem Marvinom starijim, koji nikada nije odobravao njegovu glazbenu karijeru, od djetinjstva je imao napete odnose koji su često bili na granici fizičkog sukoba, a ponekad bi i prelazili tu granicu. Sljedećih mjeseci dvojica muškaraca pokušavala su držati distancu jedan od drugoga, no to nisu uvijek uspijevali. Tijekom jedne svađe, Marvin stariji pozvao je policiju kako bi natjerao svog sina da napusti imanje, no nakon kraćeg boravka kod jedne od sestara, Gaye se vratio. “Uostalom, imam samo jednog oca. Želim se s njim pomiriti”, rekao je tada jednom prijatelju. Na Božić 1983. ocu je kupio pištolj Smith & Wesson.38 Special kako bi se mogao obraniti od mogućih provalnika. Prijatelji i članovi obitelji tvrdili su da je u to vrijeme često bio suicidalan i paranoičan te da se bojao izaći iz svoje sobe. Nije govorio ni o čemu osim o smrti. Nosio bi tri kaputa i obuvao cipele na pogrešne noge.
Večer prije ubojstva, Gayeovi su se roditelji posvađali zbog nekog zagubljenog pisma osiguravajućeg društva. Marvin je stao na stranu majke i istjerao oca iz prostorije u kojoj su se svađali. Sljedećeg dana, pola sata nakon podneva, Marvin stariji ponovno je počeo verbalno napadati svoju ženu zbog nestalog pisma, na što je Gaye pobjesnio i izgurao oca iz sobe u hodnik, a zatim ga počeo udarati nogama i šakama. “Marvin ga je udarao. Vikala sam mu da prestane, ali nije obraćao pažnju na mene. Zadao je mom mužu nekoliko snažnih udaraca nogama”, rekla je kasnije Alberta. Naposljetku je uspjela odvojiti Gayea od oca i vratiti ga u njegovu spavaću sobu. Nakon toga, Marvin je zgrabio kofer i rekao majci da će “uzeti svoje stvari i izaći iz ove kuće”. “Otac me mrzi i nikad se neću vratiti.” Nekoliko minuta kasnije, Marvin stariji vratio se s pištoljem koji mu je kupio sin, uperio ga u Gayea i pucao mu izravno u srce. “Stajala sam oko dva i pol metra od Marvina kada je moj muž došao do vrata spavaće sobe s pištoljem. Nije ništa rekao, samo je uperio pištolj u Marvina. Vrisnula sam, ali sve se dogodilo vrlo brzo. Moj muž, pucao je - i Marvin je vrisnuo. Pao je na pod nakon prvog pucnja”, prisjetila se kasnije Alberta.
Prvi hitac, koji se pokazao smrtonosnim, ušao je u desnu stranu Gayeovih prsa, probivši mu desno plućno krilo, srce, dijafragmu, jetru, želudac i lijevi bubreg. Marvin stariji prišao je bliže nakon prvog pucnja i pucao još jednom iz neposredne blizine. Gayeov brat Frankie, koji je živio u pansionu na imanju, čuo je pucnjeve i majčine krikove: “Ustrijelio je Marvina. Ubio je mog sina.” Otrčao je do kuće i pažljivo zakoračio u hodnik do bratove sobe, ne znajući što se točno dogodilo. Ušao je u spavaću sobu, vidio teško ranjenog Gayea kako obilno krvari i zagrlio ga. Kasnije je svjedočio da mu je Marvin, govoreći jedva glasnije od šapta, rekao: “Dobio sam što sam htio... Nisam to mogao sam učiniti, pa sam ga natjerao da to učini... dobro je, istrčao sam svoju utrku, nemam više snage.” Policija je stigla dvadeset minuta nakon pucnjave. Gayeovo tijelo izneseno je iz kuće i poslano u California Hospital Medical Center. Odmah po dolasku u bolnicu - u 13:01 sati - Marvin Gaye proglašen je mrtvim. Sutradan je trebao proslaviti svoj 45. rođendan.
