Pascala Ramberta sam upoznala na prilično neobičan način, zato oboje još živo pamtimo taj susret. Avignon u ljeto 2011., jutro nakon festivalske praizvedbe predstave "Clôture de l'amour". Prijatelj me opskrbljuje njegovim brojem telefona, zovem i sastajemo se tog popodneva u Grand hotelu u blizini željezničke stanice. Prvo što čestitam na predstavi, a potom pitam - biste li je mogli režirati s hrvatskim glumcima u mom kazalištu, potom se još ispričavam da nisam možda u potpunosti razumjela tekst s obzirom na moje ne baš odlično poznavanje francuskog jezika. Taj se kratki monolog izrečen tog srpanjskog dana često anegdotalno prepričavao svih ovih godina na raznim festivalima kad bi Pascal pojašnjavao poznatim ili nepoznatim slušačima svjetski uspjeh predstave koja je doživjela četrdesetak lokalnih adaptacija, zahvaljujući mom prilično smionom prijedlogu izrečenom u avinjonskom Grand hotelu prije 12 godina.
208
prikaza
Kad je ljubav u pitanju, Pascal Rambert se uvijek u razgovoru vraća Zagrebu
1/5
Nekoliko ljeta zaredom putovao je ovim dijelom Europe i na neobičan način su mu postali bliski krajolici od Mljeta, Sarajeva, nekih dijelova Crne Gore, Makedonije...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
