S okom u oblacima na naslovnici i velikim nazivom "Buđenje" koji lebdi na nebu iznad trepavica, ne treba nas čuditi što je knjiga o "racionalnoj duhovnosti" ateista Sama Harrisa prije nekoliko godina završila u hrvatskim poštama, prodajući se između religijske literature i igračaka. Zvuči i izgleda kao da tamo i pripada, onako, na prvu. Na istim policama sad možemo pronaći i knjigu Harrisova intelektualnog suvremenika i debatnog partnera Jordana Petersona.
Postaje li Hrvatska pošta glavni distributer Intelektualnog Dark Weba, a da toga uopće nije ni svjesna? Bez obzira na ishod, kritike i antiklimaks, bilo je užitak vidjeti kako se svijet okupio i grupirao oko jedne filozofske debate kakva je bila susret Žižeka i Petersona. Interes je lijepa pljuska općem pesimizmu o intelektualnoj letargiji novih generacija uronjenih u retardaciju plastične svakodnevice.
Razočaranje kod mnogih fanova obojice širokog je spektra, ali činjenica jest da gomila okupljena oko melodrame sukoba socijalizma i kapitalizma nije dobila krv kojoj se veselila. Nema je ni kod Harrisa i Pettersona, ali činjenica jest da su Sam Harris i Jordan Peterson rođeni za zajedničku polemiku.
Stilom, znanjem, brzinom, ubojitom staloženošću i smislom za humor znaju potegnuti ozbiljan show javne rasprave, što su i dokazali u maratonskom serijalu debata dostupnim na YouTubeu - više od osam sati nezaustavljivog verbalnog pingponganja pred publikom u dvoranama od Vancouvera preko Dublina do Londona. Za razliku od Žižeka i Petersona, neslaganje Harrisa i Petersona nije na performerskoj razini jednokratne predstave, verbalni ekvivalent uzmi-novce-i-bježi meča Mayweather vs. McGreggor, nego duboki odnos raskoraka u nastavcima, koji iskri iz jezgre neobične bliskosti. Ideološki nisu previše udaljeni.
Iako je Harris hladnokrvni racionalist i ateist, a Peterson uštogljeni emotivac i kršćanin, obojica potpisuju suvremene klasike "drugačije" self-help literature ("Buđenje" i "12 pravila za život") i obojicu trpaju u tzv. Intelektualni Dark Web. Ovaj pomalo idiotski, ali nedvojbeno "seksi" termin skovao je biznismen Eric Weinstein upravo u razgovoru sa Samom Harrisom, hvatajući u mrežu termina niz akademika i zvijezda internetskih podcasta, koji su voljni voditi rasprave izvan kanona političke korektnosti.
Etiketu je raširio The New York Times, a pod taj se kišobran trpa sve i svakoga pa su tako kontroverzni intelektualci istodobno Ericov brat i biolog Bret Weinstein, voditelji Ben Shapiro i Dave Rubin, pa čak i Joe Rogan, kao i, naravno, najveća zvijezda "scene", Jordan Peterson. I Sam Harris, naravno, koji je doživio da ga se proziva intelektualnim divom 21. stoljeća, ali i napada sa svih strana, kao neokonzervativca, cionista, islamofoba i transfoba, iako je gotovo svaki od tih napada odbijao oklopom znanja i argumenata.
Jedan od incidenata koji je Harrisa katapultirao u zvijezdu popularne kulture jest svađa s Benom Affleckom u TV emisiji "Real Time with Bill Maher" 2014. godine. Affleck je ni s čim izazvan nazvao Harrisa rasistom, ali se u osnovi osramotio kao histerična baba, upala u razgovor kojem jednostavno nije dostojna. "Islamofobija je propagandni termin stvoren kako bi se islam zaštitio od sila sekularizma, poistovjećujući svu kritiku s rasizmom i ksenofobijom", pisao je Harris kasnije u svojoj "obrani".
Sam Harris je, pojednostavimo stvari, često puno pametniji i obrazovaniji od mnogih svojih površnih napadača - diplomirao je filozofiju na Stanfordu, a potom doktorirao kognitivne neuroznanosti na UCLA, na temu kako znanost može definirati ljudske vrijednosti, autor je niza publicističkih bestselera prevedenih na više od 50 jezika diljem svijeta, s temama ateizma, psihologije, neuroznanosti i politike.
"Buđenje", podnaslovljen "Vodič kroz duhovnost bez religije", udžbenik je za meditaciju bez perla, mirisnih štapića i kupljenih mantri. Remek-djelo neuroznanosti meditativnog procesa i trenutačni vrhunac Harrisova publicističkog opusa, čega je bio svjestan i sam autor, koji je nakon godina provedenih u debatiranju o besmislu i opasnostima religije i vjere odradio rebranding kroz "Buđenje", oko kojeg je izgradio istoimeni hit-podcast (od kraja 2018. preimenovan u Making Sense) i aplikaciju (Waking Up), školu meditacije na mobitelima.
Možete li zamisliti da Dawkins ili Hitchens u svojem opusu imaju knjigu i aplikaciju kojima slave vrijednosti starih budističkih praksi? Harris je uvijek bio pomalo drugačiji od ostatka Novog ateizma i zapravo je jedini koji i dalje ima snagu zadržati svoj glas u mainstreamu. Istodobno, Harris je probao MDMA, učio duhovne vještine u Indiji i Nepalu, aktivno prakticirao meditaciju i šiljio jezik za sudjelovanje u antireligijskim debatama s kime god da je stigao.
Izgleda kao Ben Stiller, a šala o dvojnicima još se bolje uklapa u priču ako znamo da su Harrisovi roditelji glumac Berkeley Harris i TV producentica Susan Harris (producirala je poznatu seriju "Zlatne djevojke"), razvedeni od njegove druge godine. Odrastao je s majkom koja je financirala intelektualna i "duhovna" putovanja svojega sina, fakultet i duge boravke u meditacijskim centrima Dalekog istoka.
Nastavak na sljedećoj stranici...
