Kapitalizam je ideja da postoji samo jedna vrijednost – cijena

Glavni lik romana “Odlazak sa stanice Atocha” američkog književnika Bena Lernera, neurotičan je i krajnje nepouzdan mladi američki pjesnik s prestižnom stipendijom u Madridu. Adam Gordon malo piše, uglavnom puši, šeta, ide u muzeje, čita Tolstoja, Lorcu i Ashberyja, očijuka s Isabel, a pomalo i s Teresom, i istražuje mogućnosti umjetnosti te autentičnost uopće u današnjem svijetu. Pomoću sitnih laži, dizajnerskih lijekova, hašiša i drugih opijata, eksperimentira sa svim vrstama granica, posebno onima u sebi, među ljudima i u poeziji. Meandrirajući između komičnoga i tragičnoga, samoprijezira i nadahnuća, Adam izrasta u jedinstven portret umjetnika u mladosti u dobu Google-pretraživanja, farmaceutskih proizvoda i spektakla, u knjizi koja istražuje tanku liniju između unutarnjeg iskustva, “iskustva vlastitog iskustva” i stvarnosti kao takve. I, naravno, poezije. Pjesnik, romanopisac, esejist i urednik Ben Lerner (1979.) književnosti pristupa kao mjestu susreta obilja jezika koji čine naše ‘ja’, koje on vidi kao tkivo sastavljeno od mnoštva jer, kako kaže, ‘ja’ znači govoriti puno različitih jezika istodobno. Zanima ga autentičnost tako nastaloga narativa – autentičnost iskustva i mogućnost pretakanja toga iskustva u riječi, u jezik. Svoj romaneskni prvijenac, “Odlazak sa stanice Atocha” (2011.), pronicljivo istraživanje sjecišta umjetnosti i stvarnosti u suvremenom životu s lažljivom protuhom kao pripovjedačem, napisao je kao već etablirani 32-godišnji pjesnik s tri objavljene zbirke poezije, “The Lichtenberg Figures” (2004., nagrada Hayden Carruth), “Angle of Yaw” (2006., finalist National Book Award) i “Mean Free Path” (2010.). I Adam je pjesnik – pjesnik koji pripovijeda o poeziji: u romanu “Odlazeći sa stanice Atocha”, Lerner istražuje mogućnosti romana – proze – kao sredstva promišljanja o poeziji i umjetnosti općenito. List The New Statesman njegov je debitantski roman proglasio jednom od najboljih knjiga godine, The New Yorker ga je uvrstio u popis kritičarskih favorita u 2011. godini, a autori poput Jamesa Wooda, Paula Austera, Jonathana Franzena i Johna Ashberya, po čijoj je istoimenoj pjesmi knjiga dobila naslov, opisali su “Odlazak sa stanice Atocha” kao originalnu, inteligentnu i duhovitu prozu koja zaslužuje sav uspjeh koji je postigla. Roman je autoru donio nagradu Believer Book Award. Lernerova sljedeća dva romana, “10:04” (2014.) i “Topeka School” (2019., finale Pulitzerove nagrade), nagrađena su nizom nagrada i potvrdila pohvale kritičara da je “najtalentiraniji pisac svoje generacije”. Profesor na Odsjeku engleskog jezika Brooklyn Collegea, kritičar umjetnosti i književnosti publikacija poput Art in America, Frieze, Harper’s, London Review of Books i The New Yorker, Lerner pripovjedača svoje knjige “Odlazak sa stanice Atocha” opisuje kao “neurotičnu verziju mojeg prilično neurotičnog ‘ja’”. I doista, Adam Gordon u određenoj mjeri dijeli Lernerovu biografiju: i on je pjesnik na stipendiji u Španjolskoj, i on je, kao i Lerner, rođen u mjestu Topeki u Kanzasu. No, Adam je i lažljivac i dokoličar koji, istina, promišlja međuljudske odnose, ali samo kako bi se pitao jesu li i oni lažni kao i, kako strahuje, njegova poezija. Hoće li, nakon 11. ožujka 2004. i krvavog terorističkog napada na stanicu Atocha, Adam proživjeti nedvojbenu, dramatičnu transformaciju? U intertvjuu koji vodimo u povodu hrvatskog prijevoda njegove knjige (Fraktura, Marina Leustek), s autorom razgovaramo o mogućnostima transformacije, o književnosti kao esencijalnoj umjetničkoj formi i “iskustvu iskustva” privilegiranog života Amerikanca na privremenom boravku u inozemstvu.