Express: Uostalom, cijelo čovječanstvo, od stare Grčke do danas, uči nas da evolucija nije uvijek progresivna. I da to vrijeme budala vrlo često smjenjuje vrijeme pameti i vrijeme napretka. Imate dosta djece u podjeli. Što je bilo presudno za taj izbor?
Ta priča ne bi bila kompletna bez onih koji će doći. A oni koji će doći naslijedit će upravo ovakve države kakve im ostavljamo. Naravno, ta djeca iz svog porodičnog okruženja nose mnogo drugačiji svijet i nisu realna slika onoga što je presjek mladih ljudi u Bosni, Srbiji ili Hrvatskoj, prosto su otvorenog duha, nenaučeni mržnji… Nužno je da su tu jer s njima će se završavati predstava. Oni su ti koji će masovno napuštati ove zemlje. S ovim raseljavanjem ljudi, s ovakvim politikama, s ovom nemogućnošću da se normalno i dostojanstveno živi, a više nije samo stvar financijskih mogućnosti, stvar je elementarnog zdravog razuma da više nećete živjeti tamo gdje vas neko evidentno pravi budalom iz dana u dan – oni su posljednji stanovnici ovih zemalja. I ja vjerujem da će ta djeca vrlo brzo imati neke strane adrese i da će njihova djeca s teškom mukom govoriti naše jezike i da njihovi unuci nikad više neće doći ovamo. I to je realna slika ovih naših zemalja i ja tu djecu potpuno razumijem. Ne vidim ni jedan razlog zašto bi netko živio ovdje i sudjelovao u ovolikom zlu.
Express: S tim da nam je korona donijela osjećaj da ni negdje drugdje nije bolje.
Nama je manje teško jer smo mi toliko dugo izolirani, zatvoreni. Živimo mimo svijeta. Mi smo u novu normalnost ili nenormalnost ušli prije trideset godina.
Express: To novo normalno predsjednik Srbije iskoristio je za prezentaciju nove faze ludila za koju smo možda mislili da je i njemu nedostižna. Od početka pandemije korona virusa ponaša se kao da iz vlastitih resursa nabavlja respiratore, vakcine... Pokapa sve pravoslavne velikodostojnike unatoč nepoštovanju epidemioloških mjera, on je i na masovnim ukopima i u vrtićima te se čini da se ne namjerava zaustaviti.
Moja mama radi na psihijatriji i ja sam kao jako mali saznao za jedan fantastičan fenomen koji se zove pseudologija fantastika. To je jedan od najtežih oblika ludila gdje ličnost sama sebi izmisli kompletan svijet, kreće se unutar tih koordinata i duboko vjeruje da je najznačajnija figura baš takvog svijeta. Aleksandar Vučić je brilijantan primjer pseudologije fantastike. Mnogo je veći problem što je on demokratski izabran predsjednik mojeg naroda i što većina ljudi u Srbiji glasa za tu vrstu moralne nakaze. Ne samo dajući mu legitimitet, nego i stavljajući do znanja koliko je mizerno naše poznavanje demokracije. Tog čovjeka treba hapsiti jednom dnevno, i to ne zato što ga ja ne volim, nego što on tako frapantno krši svoje ustavne ovlasti svakoga dana. Devedeset posto stvari koje taj čovjek radi ne bi smio raditi po zakonima zemlje čiji je predsjednik. To nije stvar simpatija i antipatija, to je stvar elementarnog poštovanja zakona. Ali mi u tom stadiju stada iznova ne umijemo ništa drugo nego da tražimo sebi vođe kroz cijelu noviju povijest. Pa kad nije Milošević, onda je Vučić... To sve zajedno stvara mnogo ružniju sliku o tom narodu, nego o njemu samom. On je čovjek koji dnevno ima potrebu da upozna stanovništvo s vlastitim dijagnozama. Kao što sad postoji engleski soj virusa, tako se kod njega pojavi nova nijansa ludila s kojom on ima želju da upozna vlastito stanovništvo. I on to radi vrlo zdušno. Ali narod koji to trpi, ti Ibijevi podanici, to neko pleme na možda najnižem stupnju intelektualnog razvoja otkad taj narod postoji je nešto što me mnogo više brine, nego što je Aleksandar Vučić to što jest.
Express: Zabrinjavajuća je i atmosfera koja u aktualnom saborskom sazivu podsjeća na početak devedesetih, gdje oni i to malo neovisnih medija u Srbiji i ljude koje u njima rade označavaju kao nacionalne neprijatelje i izdajnike.
U Srbiji je završen progon onih koji drukčije misle. Sad je hajka na one koji uopće misle. Očigledno je po tome kako trenutačno izgledaju Srbija i naša javnost, sfera informiranja, naš parlament, sve u našem političkom sistemu upućuje na to da je došlo do trijumfa nemislećih. Ovo je hajka na one posljednje koji nešto misle u Srbiji. Nije više važno što, važno je da misle. I ja vjerujem da će i to s uspjehom biti završeno i da će sljedeći saborski saziv biti aboliran od svakog razmišljanja u bilo kojem pravcu.
Express: I još jedna mučna tema za kraj koja bi mogla biti nagovještaj promjena i drugačijeg odnosa prema žrtvama seksualnog zlostavljanja. Neko tko je bio jako uvažavan trenutačno je u pritvoru pod optužbama za višestruka silovanja maloljetnih djevojaka u školi glume koju je vodio. Može li u današnjoj Srbiji takva situacija donijeti neki pravni epilog koji bi bio katarzičan i za žrtve koje su prijavile, ali i za one žrtve koje još ne govore, ne samo u slučaju Miroslava Aleksića, nego i u bilo kojem drugom?
Mislim da je ta priča mnogo šira. Naravno, ne možete da se ne zgrozite i ne osudite kad vidite što je taj čovjek radio djeci u vlastitoj školi. Ali mi zaboravljamo da je taj čovjek Leni Riefenstahl Arkana i njegovih Tigrova. Da je on od ratišta do ratišta snimao i dokumentirao nasilja i zlodjela. Da je on umjetnički kreator te svadbe vijeka, videokasete vjenčanja Arkana i Cece, koju svaka srpska kuća mora da ima običaja radi. Kad takvu moralnu nakazu ostavite da odgaja djecu, gdje njegovi časovi počinju s ‘Oče naš’ i gdje je njegov sistem ponašanja tako strašan, ovo su samo neke ne baš mnogo logične, ali nužne posljedice te vrste dopuštenog ponašanja. Zemlja u kojoj je Mika Aleksić dopušteni predavač glume već sama po sebi nije normalna i glupo je očekivati da poslije toga dođu neke normalne stvari. A nije on ni tako važna figura u kulturnom životu kao što se to piše. Mnogo je toga pokrenuto sad, ne samo u Srbiji, nego i regionalno. Pitanje etike, pitanje suštinskog nemorala, pitanje može li njegova supruga da predaje u njegovoj školi i da prima tu istu djecu u svoju klasu na Fakultetu dramskih umetnosti. I može li neko nakon suprugova hapšenja, uz njeno pravo da vjeruje u njegovu nevinost, da otključava mjesto zločina i da se tamo igra neke lijepe umjetnosti, kao što je gluma koja je bazirana na čestitosti i ljepoti. Srbija je puna raznih Aleksića. Mislim da ih ima u svakom poduzeću, na svakoj akademiji, na svakoj visokoj školi. Ako ovo pokrene neko veliko raščišćavanje, ja bih bio jako sretan, ali to se naprosto neće dogoditi jer bi onda moralo da se penje prema vrhu, a onda bi se došlo do toga da se netko tko se pita kako je moguće da su trpjeli što taj čovjek govori toj djeci i kako ih ponižava, onda bi morao da uključi bilo koji program bilo koje televizije i da vidi onu osobu o kojoj smo ranije razgovarali kako svakog dana vrijeđa vlastiti narod kako je lijen, glup i nesposoban. To je Mika Aleksić u predsjedničkoj funkciji. Ta piramida ima svoje bolesne temelje i teško će je itko srušiti.
Express: Je li nastavak dovođenja djece u školu na satove kod Aleksićeve supruge dok je on u pritvoru pod strašnim optužbama potvrda normalizacije kulture nasilja koja se živi desetljećima.
Dobar dio roditelja u Srbiji i dalje misli da je batina iz raja izašla. Samim tim su im vjerojatno djeca na pravome mjestu kod Mike Aleksića. A s druge strane, postoji jedna jagma za jeftinim uspjehom, popularnošću koji nam je nametnula kultura realityja, nešto što tjera roditelje da ne biraju sredstva da njihova djeca uspiju pod svaku cijenu. Tako da je tih Little Miss Sunshine prepuna Srbija. Naša djeca više nisu djeca. Mi imamo male stanovnike koji su svi odreda zvjezdice Granda.
