Teško je naći pisca poput Ire Levina (1929. - 2007.), koji je s poprilično skromnim opusom, koji se sastoji od šest knjiga proze, desetak kazališnih komada i nekoliko filmskih scenarija, ostavio neizbrisivi trag u popularnoj kulturi druge polovice 20. stoljeća. To se prije svega odnosi na romane “Rosemaryna beba” iz 1967., koji je nedavno objavila izdavačka kuća Vorto Palabra u prijevodu Martine Pranić, i “Dječaci iz Brazila” (1976.). Oba ova romana doživjela su filmsku adaptaciju, pri čemu treba izdvojiti “Rosemarynu bebu” u režiji Romana Polanskog, kome je to bio prvi holivudski projekt u kojemu je pokazao svu raskoš redateljskog talenta. Riječ je o filmu koji mnogi smatraju najboljim horor filmom svih vremena, iako nije riječ (samo) o hororu. (Polanski je 1999. godine snimio “Deveta vrata”, još jedan film o sotonizmu koji je po izvedbi i koncepciji sličan “Rosemarynoj bebi”.)
174
prikaza
Kultne knjige "Rosemaryna beba" i "Momci iz Brazila" govore o neuništivosti zla
’Rosemaryna beba’ Ire Levina je prodana u više od četiri milijuna primjeraka, a ekranizacija Romana Polanskog važna je i zbog toga što je značajno utjecala na filmsku industriju u cjelini, filmom je začet jedan poseban žanr horora koji govori o sotonizmu
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
