Serijski ubojica te suočavanje policijskog inspektora s unutarnjim demonima i naporima da mu zbog posla obiteljski život što manje pati s nizom neočekivanih obrata formula je kojom se koristilo niz autora krimića i trilera. No Šveđanin Stefan Ahnhem ove je sastojke, po mojemu mišljenju, najbolje složio u niz izvanrednih i uzbudljivih trilera. Njegov glavni junak Fabian Risk, za razliku od junaka drugih autora, nije neustrašiv, ne ganja stvari do kraja kad ih nadležni pokušavaju pokopati, a i glazba koju sluša (po mojim sklonostima) nije dobra kao ona koju sluša Hary Hole Joa Nesbøa. Nije uvijek timski igrač, promiču mu stvari koje muče njegovu traumatiziranu djecu, a brak mu je na ivici.
No ima Risk i dobrih osobina. Pedantan je, razmišlja izvan okvira i ne drži se uvijek propisa. "Motiv X" četvrti je u nizu s Fabianom Riskom. U njemu proživljava noćnu moru: kći mu je teško ranjena u pucnjavi i leži u bolnici u komi. Za to vrijeme grad Helsingborg proživljava kolektivnu noćnu moru. Sve počinje zvjerskim ubojstvom dječaka Sirijca, a onda se niz nasilnih smrti nastavlja.
Policija mora riješiti nerješivo: ne može otkriti obrazac ubojstva ni bilo kakav motiv počinitelja koji za sobom ne ostavlja nikakve forenzičke tragove. Osim toga, propadaju svi pokušaji njegova psihološkog profiliranja. Fabian Risk mora privatni život ostaviti po strani kako bi otkrio ubojicu. A možda je riječ i o više ubojica? Jasno je samo da u Helsingborgu nitko više nije siguran, a nešto se čudno događa i s Fabijanovim timom suradnika.
Kratak je to sadržaj ovoga trilera. U njemu se pojavljuju likovi koji nisu nužno vezani za radnju ovoga romana pa čitatelj shvaća da su se pojavili u prethodnim knjigama i naslućuje kakve su uloge imali. Nakon što sam pročitao "Motiv X", otišao sam u knjižnicu i posudio "Žrtvu bez lica", "Deveti grob" i "Osamnaest ispod ništice" te ih doslovno progutao. Pročitao sam stotine krimića i trilera, pratim serijale kako se objavljuju i nije mi jasno kako mi je promaknuo Ahnehm. Oduševio me je. Preporučujem da se knjige čitaju po redu jer su radnje povezane i nadopunjuju se. Ahnhem odlično žonglira s likovima - policajcima i ubojicama. Prikazuje nam o čemu razmišljaju i što ih motivira pa naizmjence pratimo što se kod njih događa, čime roman dobiva na dinamici, a to čitatelja tjera da nestrpljivo okreće stranicu za stranicom.
