Žanr znanstvene fantastike kontinuirano je prisutan u hrvatskoj književnosti od početka 20. stoljeća i objave romana "Na Pacifiku god. 2255." Milana Šufflaya, a intenzivnije se razvija od šezdesetih godina tog stoljeća. Jedno od imena vezanih uz hrvatsku znanstvenu fantastiku i ono je Veronike Santo, zadarske autorice s rimskom adresom, koja od osamdesetih godina piše na hrvatskom i talijanskom te objavljuje na dva spomenuta, kao i na engleskom jeziku. Dosad je objavila mnogo kratkih priča u različitim izborima znanstvene fantastike i specijaliziranim časopisima za taj književni žanr. Objavila je i nekoliko romana, od kojih je onaj naslovljen "Granice na vjetru" nagrađen nagradom Sfera 2017. godine.
Novi, treći, roman Veronike Santo, "Venecijanski sat", objavio je ogranak Matice hrvatske u Bizovcu ove godine. Roman je napisan na temelju istoimene priče koja je prvi put objavljena u zbirci "L'orizzonte di Riemann", u talijanskoj izdavačkoj kući Edizioni Della Vigna.
Radnja ovog znanstvenofantastičnog romana počinje na neimenovanom dalmatinskom otoku na kojem žive Ivan, izbjeglica iz ratom poharane Bosne, i njegova sedmogodišnja kći Miha. Udovac Ivan preživljava baveći se ribolovom i građevinskim radovima, a njegov se život mijenja u trenutku kad u jednoj udaljenoj uvali nađe olupinu potopljene mletačke galije. Tijekom nekoliko zarona u olupini broda pronalazi različite vrijedne predmete koje prodaje antikvaru u Rijeci. Oni potom dospiju do Italije, gdje privuku pozornost povjesničara Iacopa koji boluje od neizlječive bolesti i želi zaustaviti vrijeme dok se ne pronađe učinkoviti lijek koji mu može spasiti život. Iacopo je upoznat s pričom o galiji imenovanoj Zvijezda mora i kamenom sunčanom satu, iz vremena Kandijskog rata, koji se nalazi na rtu jednog dalmatinskog otoka te omogućuje zaustavljanje vremena.
Sat postaje svojevrsna poveznica između likova romana (Ivana, Mihe, Iacopa, kapetana galije, časnika Lorenza te turskog astrologa i čarobnjaka) i okosnica oko koje se gradi intriga ove napete priče smještene u razdoblje koje se proteže od 17. stoljeća do suvremenosti, na prostoru od Dalmacije do Venecije. Zahvaljujući satu te umetnutim ulomcima časnikova dnevnika, likovi i čitatelji premještaju se iz jednog razdoblja u drugo.
Jedno od imena vezanih uz hrvatsku znanstvenu fantastiku i ono je Veronike Santo, zadarske autorice s rimskom adresom
"Venecijanski sat" prati nekoliko zanimljivih i dobro ocrtanih likova, čije se sudbine isprepleću na neočekivan način. Temelji se na ideji postojanja više paralelnih svjetova i različitih razdoblja. U prvom se redu bavi pitanjem ljudskog straha od nezaustavljiva prolaska vremena i onoga što budućnost nosi. Može li se umaknuti sudbini? Može li se zaustaviti tijek vremena? Može li se dosegnuti besmrtnost? Možemo li putovati kroz vrijeme? Likovi "Venecijanskog sata", svaki na svoj način, pokušavaju pronaći odgovore na ta, ali i mnoga druga, važna i zanimljiva pitanja kojih se dotiče ovaj pomno strukturirani roman.
