Nova knjiga Krune Lokotara je virtuozno dubljenje intime

U knjižnicu Bogdana Ogrizovića u Zagrebu predstavljena je u ponedjeljak knjiga Krune Lokotara "Limited edition". To je djelo izdao Buybook, a predstavljali su ga književna kritičarka Jagna Pogačnik i aktualni laureat nagrade Fric, pisac Kristian Novak. 
Kako je to ranije za Expressov prilog Bestbook napisao Alen Galović, Kruno Lokotar je u knjizi Limited Edition uspio pokazati što sve dnevnik može i što dnevnik smije biti, kako se svakodnevica pretvara u različite žanrove, kako se žonglira s rečenicama koje mogu biti čak i stihovi, ali i formama koje nalikuju na žurnalističke oblike, kako osobna bilješka postaje literarna konstrukcija, a za čas i novinarski tekst, autobiografski fragment, zapis s autorskom maskom, njegova je knjiga pravi mali laboratorij stila, ali i ogledalo jedne duše.  
Lokotar je uredio bezbroj sjajnih knjiga koje su pobrale pregršt nagrada, može ga se nazvati i pravim izdavačko-knjževničkim udarnikom, pokretao je nagrade, natječaje i festivale, pa nije čudo da se Limited Edition čita i kao vrlo precizan dokument o našoj literarnoj sceni, ali se lako preobražava i u portret jedne kvartovske birtije, stvarnih ili metaforičkih utočišta. Njegovo uredničko iskustvo, vizura iz koje je sagledavao stotine i stotine tuđih rukopisa, nedvojbeno je imala utjecaja i na strogu strukturu ove knjige, izvedenu vrlo disciplinirano, zaključio je Galović, dodavši da ova dnevnička proza ipak nije u tom smislu predvidljivo zadana nadnevcima (na jednom će mjestu Lokotar reći: "Dnevnik se valjda smije pisati koji dan u rikverc, pa nemoguće je događanja artikulirati, integrirati u iskustvo i kontekstualizirati istog časa. Moći izdvojiti vrijeme za dnevno pisanje jest povlastica. Pisanje je naknadna gesta, sova koja nije nužno Minervina, ali svejedno polijeće u sumrak"). Ne svodi se ta knjiga, dakako, ni na opise uredničkog posla (premda i toga ima) ili nabrajanje banalnih zbivanja kroz dane i noći. Ne, to se prilično inovativno izdanje, ispunjeno s četrdesetak fotografija, čak i qr kodovima za glazbu ili video, može doživjeti i kao sjajna zbirka mikroeseja. 
Intimističkim dnevnikom svaki autor riskira svoju ranjivost, a Lokotar ni od te spoznaje ne bježi: "Kad si mlad, kad si mlad starenje se događa nekom drugom, a smrt je samo riječ od četiri frekventna suglasnika zahvalna za križaljke u kojima se ipak ne pojavljuje, to je pojam koji ne uključuje bolest ni patnju, nešto kao isključivanje svjetla na najbližem šalteru, klik, ćao.".