Nije bitno koja je meni najdraža predstava, nije ovo razgovor za Gloriju, odgovorio je krajem prošle godine novoizabrani član Kazališnog vijeća HNK, doktor Zlatko Hasanbegović, na legitimno pitanje novinara s obzirom na tad preuzetu funkciju. Znate i sami, riječ je o časopisu koji se najčešće lista na plaži, u frizerskim salonima, a obraća se pretežito publici koja traži laki intelektualno-estradni poticaj dok čita o najnovijem triježnjenju Mladena Grdovića.
Dakle, pitanje o najdražoj predstavi, ne tako često viđenog posjetitelja kazališta, u većoj mjeri ljubitelja tribina, doktora Zlatka, iz njegovih usta, usta člana Kazališnog vijeća, jasno je svedeno na tematski okvir nesretne Glorije. Sve što bi se moglo i trebalo reći o ozbiljnom radu redatelja, glumaca i čitave kuće, za bivšeg ministra kulture očito znači da treba stati u onu fotopriču, tko je tko na premijeri, kao u pravi kontekst za razgovor o predstavi.
No u slučaju najnovijih događanja vezanih uz kulturu, kazalište i vijesti s kraljevskih dvora, prolog, vrlo sažet, ali bitan, išao bi ovako. Prvo je bio Karamarko, a onda je došao Tihomir Orešković (što reći, povijest će suditi) te potvrdio, dotad široj javnosti nepoznatog povjesničara Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture. Protiv imenovanog podigla se gotovo cijela kulturna javnost, a on se odmah uhvatio eliminiranja pojedinaca i udruga prepoznatih kao pseudoljevičarski agitprop (sve onako naglašeno u slogovima).
Kako su zbog već poslovičnih HDZ-ovih malverzacija, a tradicionalno vezanih uz sukob interesa, otišli dobri Tim i Tom, s njima je i Zlatko spakirao svoje arhive i nestao iz prve podjele. Iako je trajao izuzetno kratko, iz tog perioda još se zbraja šteta. Ubrzo je umiveni Plenković došao na čelo HDZ-a te je zbog nedostatka žestine prema bivšem komunističkom režimu i njega doktor Hasanbegović ocijenio kao pseudo, para i ostalo te se, ponesen jakim desničarskim vjetrovima, odlučio osamostaliti.
Tako je osnovana neophodna 166. politička stranka u Republici Hrvatskoj pod nazivom: Bruna Esih crtica Zlatko Hasanbegović dvotočje Neovisni za Hrvatsku. Točno tako se zove, prema registru Ministarstva uprave, upisana je i ne znamo što će se dogoditi s imenom stranke ako jedno od njih dvoje izbaci jedno od njih dvoje. Na našoj napučenoj političkoj sceni samo su se još četiri stranke tako personalizirale, dvije koje nose imena pokojnika (Starčević i Radić) te živućih, sve velikan do velikana, Željka Keruma i Milana Bandića.
Točnije, stranka se zove Bandić Milan 365, od koje su, kao što dobro znamo, upravo Neovisni za Hrvatsku neovisni. Iz te kuhinje neovisnosti i svakodnevnog pogibanja za principe i ideale ovih je dana vruće posluženo još jedno imenovanje koje je ponovno uzdrmalo kulturnu javnost, barem onaj dio koji je prepoznat i izvan granica neovisne Republike Hrvatske.
Ana Lederer, bivša intendantica HNK, koja se, svjetonazorski bliska, učlanila u Brunu i Zlatka, prema mnogima je, pod neobičnim okolnostima, izabrana za novu pročelnicu Ureda za kulturu Grada Zagreba.
Upravo zato što je u kratkom, ali gorkome mandatu Zlatka Hasanbegovića uništeno toliko toga što se dugo postavljalo na noge i donosilo konkretne rezultate kao, primjerice, Hrvatski audiovizualni centar, zbog činjenice da su knjižni sektor kao i navike čitanja u Hrvatskoj na veoma niskoj razini, kazalište ostaje kao važno područje kulture, možda i jedno koje može motivirati građane i imati upravo onu ulogu koju bi umjetnost i trebala imati u društvenom životu: ne podilaziti publici, podići umjetničku razinu djela i potaknuti kritičko razmišljanje građana.
Ukratko, činiti društvo boljim, tolerantnijim, a građane pametnijim. Nakon imenovanja Ana Lederer, kao druga glavna protagonistica u resoru kulture dala je nekoliko intervjua iz kojih bi se dale iščitati tri markacijske linije na njezinu putu prema vrhu, i naravno, još ponešto osobnog animoziteta. Prva je na udaru Dubravka Vrgoč kao aktualna intendantica zagrebačkog HNK, koja je na to mjesto došla godinu dana nakon mandata Ane Lederer.
Dug koji je ondje zatekla, o kojem se puno priča, a malo zna kako je nastao, prema riječima Dubravke Vrgoč - iznosio je osam milijuna kuna. Posjećenost kazališta bila je vrlo niska, gotovo da se prašina sa zgrade protezala do Zdenca života, a publika koja je očekivala malo više od klasičnoga kroja i tvida radije je odlazila u druga gradska kazališta.
U mandatu Dubravke Vrgoč broj posjetitelja HNK povećao se s 92.000 na 192.000, a to se teško može oprostiti, pa je u tom kontekstu smiješna izjava Neovisnih kako je to sve dio vješte samopromocije intendantice. Druga, još opasnija i ozbiljnija izjava, već u prvim intervjuima, išla je na račun redatelja Olivera Frljića, koji, za razliku od mnogih, već dugo režira na inozemnim pozornicama. Lederer smatra kako se Frljić bavi političkim aktivizmom koji se ne bi smio financirati iz gradskog proračuna.
Važno je ovdje postaviti pitanje što bi to danas bio politički aktivizam, a posebno u režiji Neovisnih, koji se u svom programu (stoji na njihovoj službenoj stranici) zalažu za, naprimjer, život od začeća do smrti? Bi li bio politički aktivizam, u nekoj doglednoj budućnosti, nakon još kojeg referenduma, napraviti predstavu o ženinu pravu na pobačaj ili njezinoj možebitnoj smrti koju su direktno uzrokavale akcije platforme "obiteljaša", "naroda" i sličnih? Čime bi se teatar trebao baviti i što bi grad trebao finacirati?
Možda samo Histrione i njihovu "Kći Lotrščaka", koja u svakoj rečenici časti Majku Božju? Treća obračunska linija u izjavi pročelnice također je povezana s društvom i kulturom, a tiče se nedavno održane Povorke ponosa. Pročelnica jasno kaže da niti za takve aktivnosti ne bi trebalo biti mjesta u gradskom proračunu, dok već u drugoj rečenici naglašava kako je "kultura ključni mehanizam za društvenu toleranciju i zato je važno da kultura bude dobro financirana jer je to važno područje ljudskog života".
Dok stranka pri Ministarstvu uprave ne promijeni ime u Neovisni od logike, možemo samo čekati što će se iduće dogoditi, iako, u puno ozbiljnijem kontekstu od doktora Zlatka, čak i Anja Šovagović, osvrćući se na imenovanje, kaže kako se nada da će Ana Lederer biti bolja pročelnica nego intendantica uz citat: "To joj ne bi trebalo biti teško."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Tuga i nevolja. I sada, pukom koincidencijom, Bodrožićkin tekst skinut iz "jednog zagrebačkog kazališta"...