Opustošena radioaktivna zemlja dom je seksom i ubijanjem opsjednutog para

Američki pisac Fritz Leiber (1910. – 1992.) unatoč značajne popularnosti unutar SF, horor i fantasy žanra i dvije nagrade „Hugo“, nikad nije prevođen kod nas. Nakladnik Krug knjiga prošle godine je objavio romane „Veliko vrijeme“ i „Noć dugih noževa“, popularne SF klasike koji su prvotno izišli 1960. i 1961. godine i time donekle ispravio nepravdu. Iako „Noć dugih noževa“ direktno asocira na istoimenu nacističku operaciju, u ovom romanu na sreću nema nacista, nego su čitatelji bačeni u vrlo neprijatan radioaktivni krajolik u kojem ljudi imaju dvije velike strasti, ubojstvo i seks, i obilato ih prakticiraju. Sve što Leiber ispisuje u ovom kratkom romanu izravna je aluzija na Drugi svjetski rat. Ne želeći ga imenovati, on govori da njegovi junaci žive u vremenu poslije Posljednjeg rata te da se kreću „Smrtozemljem“, opustošenom radioaktivnom zemljom koju natkriva narančasto nebo. Leiberovi junaci su lešinari koji ne ubijaju iz obijesti, nego iz potrebe, upražnjavajući svoj poriv za ubijanjem i potrebu za hranom. Hodaju krajolikom poput pustinjaka, defetistički raspoloženi i nemilosrdni prema svemu što se kreće. Čak i nakon što prakticiraju potrebu broj dva, seks, ni onda se ne uspijevaju istinski prepustiti ljubavniku, nego su u strahu da im taj isti ne zabije nož u vrat nakon što ljubavna ekstaza mine. Tu Leiber vuče analogiju između odrpanih i neuglednih ubojica iz Smrtozemlja i čovječanstva koje se od postanka hrani ratovanjem, bez mogućnosti da nadvlada svoju prirodu. U svoje ubojice Leiber je utkao svijest o tome što rade, znaju da su toplina i prijateljstvo ljepše od ubojstva, ali ne mogu si pomoći.