U Hrvatskom narodnom kazalištu u petak i subotu gostovala je predstava “Amor /Ljubav” znamenite kazališne grupe Pippa Delbona, jednog od najoriginalnijih i najmaštovitijih talijanskih i europskih kazališnih umjetnika, koji je s “Tišinom” i “Poslije bitke” gostovao na Festivalu svjetskog kazališta. Također je s našom najvećom kazališnom kućom ostvario autorski projekt “Evanđelje” o ratu i izbjeglicama, u kojemu su sudjelovali, uz marginalce i hendikepirane osobe iz njegove kazališne grupe, i zagrebački glumci, plesači i pjevači. Sve tri predstave izazvale su, kao malo koje gostovanje, oduševljenje i ovacije gledatelja.
U ovom najnovijem projektu “Ljubav”, premijerno izvedenom prošle godine u kazalištu Storchi u Modeni, nagrađivani suvremeni redatelj, glumac i pisac Pippo Delbono istražuje različite vidove ljubavi, odnosno, kako pojašnjava, dvostruku viziju ljubavi. “Dok slušamo glasove i riječi, svatko od nas traga za tom ljubavlju koja nas ispunjava i strahom, tako da joj pokušavamo pobjeći”, smatra Delbono objašnjavajući da je predstavu inicirao njegov susret s kazališnim producentom Renzom Barsottijem, koji već godinama živi u Portugalu. Iz tog susreta nastala je ideja o zajedničkoj realizaciji projekta u kojem će istraživati pojam ljubavi, ali ne samo kao osjećaj, nego i kao stanje duše i pokretač ljudskoga djelovanja. Treba reći i to da su na Delbonovu poetiku utjecali umjetnici i ljudi s društvenih margina, primjerice, gluhonijemi Bobo, ali i glazba, slikarstvo, poezija, ples te razni drugi impulsi.
To se osjeća i u ovoj predstavi, koju su kritičari definirali kao glazbeno i poetično putovanje zemljama i osjećajima kroz Portugal, Angolu i Kapverdske otoke.
Express: Što vas je najviše potaknulo i inspiriralo da nakon predstave ‘Radost’ i ‘Evanđelje’ počnete istraživati ljubav? Je li to bio susret s Portugalom, zemljom ljubavi i strasti, fada, melankolije i raznih rasa?
Predstava ‘Ljubav’ je procesiranje, zapravo nastavak rada na nečemu što je već bilo. Naime, i ‘Evanđelje’ i ‘Radost’ govore o ljubavi. U ‘Evanđelju’ je riječ o većoj ljubavi, a u drugom projektu o ljubavi koja se otkriva dok tragamo za radošću, a počinje sa spoznajom boli. Portugal i njegova glazba sadrži sve to - ljubav, strast i bol.
Express: Je li predstavi prethodilo istraživanje o odnosu ljudi prema ljubavi? Naime, ljubav je na neki način istjerana iz javnog diskursa, više se cijene racionalnost i pragmatičnost, teži se uspjehu i novcu. No ljudi ipak stalno tragaju za ljubavlju, ali istodobno osjećaju i strah bez obzira na to što je ljubav osnovni pokretač u životu i što nam daje snagu i boju.
Predstava u sebi donosi unutrašnje istraživanje glumaca na temu ljubavi, ali također i boli, koja je neizbježna. Također smo tragali za poetskim tekstovima i pjesmama koje obuhvaćaju razne oblike ljubavi, njezinu nužnost, a također i nasilje koje se ponekad javlja.
Express: Vjerujete li da bi svijet bio bolje mjesto za život kad bi se ljudi manje bojali emocija?
Da, čak i u slučajevima kad postoji previše emocija koje ponekad mogu ubiti. Ljubav za mene znači slobodu.
Express: S obzirom na to da u svojim predstavama kombinirate glazbu, performans, ples, poeziju, film i vizualne umjetnosti, možete li nam reći tko je na vas utjecao, odnosno što vas najviše inspirira i kako zapravo nastaju vaše predstave?
Najviše glazba, zatim slikarstvo. Moja djela se rađaju iz mnogih utjecaja, a neki od njih dolaze upravo iz glazbe i slika, mnogi iz iskustava i prijedloga glumaca, glazbenika, ljudi koji sa mnom rade nekoliko godina ili od novih ljudi koji donose nova iskustva, nove kulture. Otvoren sam za sve što dolazi na moj put, ne ulazim u kreaciju s unaprijed stvorenom idejom. Želim pristupiti temi i načinu kreiranja predstave kao dijete koje otkriva svijet pun tajni.
Express: Jednom ste izjavili da je predstava ‘Barboni’,koju ste radili 1997. godine s društveno marginaliziranim i hendikepiranim osobama, među kojima je bio i Bobo, bila prekretnica u vašem životu? Zašto?
Susret s Bobòm bio je izvanredno iskustvo za mene, doživljaj koji je promijenio moje kazalište i moj život. Njegova odsutnost za mene je još vrlo bolna.
Express: Kako ste se vi i vaše kazalište nosili s pandemijom korona virusa s obzirom na to da je Italija bila jedna od najpogođenijih zemalja? Kako se pandemija odrazila na kulturnu klimu? Je li pandemija imala i neki pozitivni aspekt, primjerice, usmjerila ljude prema brizi o zdravlju?
Kazališta i drugi kulturni prostori posljednji su otvorili svoja vrata gledateljima. Pandemija nas je sve učinila jednakima pred strahom za vlastiti život i pred osjećajem gubitka, što nas je paraliziralo i ošamutilo.
Express: Živimo u svijetu koji ne prihvaća različitosti, posebno ljude s posebnim potrebama, stare i nemoćne, gay populaciju itd. Je li se odnos društva tijekom zadnjih desetljeća ipak promijenio prema njima?
Biti drugačiji u ovom svijetu, u našim društvima kako su ona strukturirana i zamišljena, zahtijeva stalnu borbu.
Express: Kako tumačite rusku invaziju na Ukrajinu? Je li to pokušaj zatiranja identiteta i kulture ukrajinskog naroda? Vidite li Putina kao novog Hitlera?
To je još jedna eksplozija netolerancije u svijetu. Rat je neprihvatljiv, nisam mogao vjerovati da se događa. Sva ljudska bića moraju zajednički raditi na uspostavljanju mira. Nadam se da će ovaj rat uskoro završiti i da će se uspostaviti novi put prema miru i slobodi.
Express: U prošlom razgovoru rekli ste mi da već 27 godina prakticirate budizam. Kako je došlo do toga da vi kao Talijan iz prilično katolički jake zemlje prijeđete na budizam? I što je to promijenilo u vašem životu?
U novije vrijeme nije se težilo razdvajanju religija, nego njihovu zbližavanju. Svatko se otvara prema drugima kako bi zajedno bili protiv rata i zajedno se borili za mir. Razlike su ostavljene po strani kako bismo istražili srce učenja, temelj ljudskosti.
Express: Također ste izjavili da političarima nedostaje realno životno iskustvo i da bi trebali ići na tečajeve duhovnosti te to iskustvo primijeniti u svom radu. Mislite li da bi takvi tečajevi uspjeli promijeniti, primjerice, konzervativne i agresivne političare poput Orbana, Marine Le Pen i Putina?
Naravno, to djeluje na svakoga.
