Poseban broj BestBooka na kioscima: Vrijeme je za čitanje

Čitanje je jedna od rijetkih aktivnosti koja je ujedno i samotna i društvena. Čitač čita sam, među zidovima svoje sobe, sam u svojoj glavi probavlja pročitano, ili čita vani, među strancima, u vrevi grada ili kafića. Ono što se u njegovoj glavi događa dok čita duboko je intimna, gotovo nepodjeljiva stvar. No opet, ako se književnost čita naglas, ako se izgovara u kakvom prostoru, ako više slušača sluša izgovoreno, ona je dijeljena. Ili ako se o njoj piše i ako drugi čitatelji reagiraju na napisano, polemiziraju i iznose suprotna stajališta, ako se oko nečega šuška, javno ili potiho, nije li književnost kolektivna, dijeljena? Kad vam poznanik kaže da ga je oduševila ta i ta knjiga, nije li s vama podijelio nešto njemu bitno, intimno, i time vam ustupio dio sebe? Nema ničeg prirodnijeg nego upitati čitatelja: “A što to čitaš?”. To pitanje otvara cijeli bazen raznolikih mogućnosti. Čitatelj možda čita kakvu publicistiku, ekonomski priručnik, vodič zdrave prehrane, knjigu o emotivnom zdravlju, dnevničke zapise, znanstvenu fantastiku prošlog stoljeća, distopiju, kriminalističke kratke priče ili političke eseje. Koliko je knjiga na ovom svijetu, toliko je i mogućnosti.Kad smo počeli sastavljati poseban broj BestBooka (uredio Miljenko Jergović), jedinog hrvatskog magazina za knjige, pokušavali smo sve naše teme o knjigama, intervjue s važnim piscima, eseje o poeziji i ulomke novih romana domaćih autora svesti pod zajedničko pitanje koje povezuje znance, prijatelje, ali i potpune strance. Ispostavilo se sasvim logičnim da to bude: “A što čitaš?”. U tom pitanju krije se puno toga, a ponajviše intelektualna znatiželja i želja da sudjelujemo.