Sve glave okrenule su se prema ulazu. Odande se približavala opaka tutnjajuća glazba. Unutarnje dvorište povijesnog muzeja treslo se od buke i vibracija. Jedan za drugim u nizu ulazili su mladi momci nalik na gusare. Puhali su u rogove, udarali u bubnjeve i držali ritam starinskim šumprešima ispunjenim kamenjem i željezom. Momci su prošli među stolovima snažno bučeći, vođeni drskim predvodnikom u fraku i s palicom, koji se nije libio ni čučnuti, ni kreveljiti se, ni skočiti na stol pred zabezeknutim gostima u kavani predvorja.
Bila je to Tovareća mužika iz Sali na Dugom otoku, a ljupke Ukrajinke s kapama i cvjetnim ukrasima u kosi, koje su pjevale naše pjesme, djelovali su iskreno oduševljeno. Saljani su nastupili u sklopu ovogodišnjih Dana Hrvatske u ukrajinskom Lavovu i ostavili snažan dojam i publiku "izuli iz cipela". Navodno su i otjerali zle duhove te blagoslovili nove brakove udovaca. Tovareća mužika je, valjda otkad je i Saljana, bila skupina nasumičnih zvukova s ciljem stvaranja buke da bi otjerali duhove, da bi se veselili, ali i rugali, pogotovo udovicama i udovcima koji bi se ponovno vjenčavali.
U isto vrijeme ih se tako "štitilo" da im se ponovno ne dogodi tragedija da ostanu bez supružnika. Buka je počela dobivati oblik 1959. godine, kad je nekoliko mladića sa saljskog porta pograbilo instrumente i postrojilo se u dvored te intoniralo koračnicu Šjora Mare, jer se selu događala vela batarela, vjenčanje stare cure Paškvale. Tako su anarhistička buka i kaos zvukova polako dobili disciplinu i postali nešto uhu ugodno.
To se mještanima svidjelo jer su zvučali kao prava glazba, pa se dalje išlo u tom smjeru. Uveli su mali i veliki bubanj u povorku te su ubrzo počeli nastupati umjesto limene glazbe i dobili naziv Tovareća mužika.
"Puhanje u volovske rogove ograničenih je tonalnih mogućnosti, ali smo tad imali trojicu 'rogištov' dobro uvježbanih u puhanje u rog prilikom ribolova na Kornatima u vrijeme magle, i dvojicu mladića koji su svirali u limenoj glazbi. Rog i šumpreš odavno su u otočnim predajama i legendama imali moćna i magična svojstva da štite od uroka i brane od zala i drugih nevolja. Svečana odjeća odabrana je po uzoru na blagdansku odjeću ribara s početka 20. stoljeća. Sastoji se od ribarske kape raškete, bijele košulje bez kragne, crnog prsluka, crnih hlača s remenom, bijelih čarapa i crnih cipela. Po želji, može se staviti i zlatna naušnica na desno uho ili džepni sat. S druge strane, kapelnik ima cilindar umjesto raškete, crnu leptir-mašnu ili maramu oko vrata, bijeli prsluk, po želji bijele cipele te u ruci štap. Postoji i mornarska varijanta. Kapelnik je vođa, dirigent, koji upravlja kojim putem će se Mužika kretati, koje će skladbe izvoditi te koliko će nastupati. On kruži oko ostatka grupe, raspoređuje ih u parove ili u kolonu po jedan, a 2008. godine osnovali smo i udrugu Tovareća mužika", rekao nam je Paško Bonja, član Tovareće mužike, te dodao da je Tovareća mužika proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske, a smiješi im se i UNESCO-vo priznanje.
Štoviše, toliko su se dojmili ukrajinske umjetnice Olge Bezpalkiv da je napravila skulpturu Tovareće mužike te će ići u projekt oblikovanja takvog velikog spomenika koji će biti otkriven sljedeće godine, na 60. obljetnicu osnutka tog kulturnog otočnog fenomena u Salima. Prije nastupa 15 mladića u 20-im godinama truckalo se puna 22 sata na 1200 kilometara dugom putu od Zadra do Lavova, s klapom Leut i slikaricom Mirtom Boban, kako bi bili dio kulturne i gospodarske razmjene te sportskih natjecanja s domaćinima iz Ukrajine.
Andrina Luić izložila je svoje fotografije, a chef Renato Kraljev spremao je domaće specijalitete. Ukrajinski domaćini djelovali su kao da im je zaista stalo, a pokazali su nam i da znaju lijepo pjevati naše pjesme. Čak su i poeziju čitali na ukrajinskom te prevodili na hrvatski i obrnuto. Od 21. do 23. rujna bilo je iznimno ugodno, ako ne i dirljivo, biti Hrvat u Ukrajini.Ne samo zato što smo, za promjenu, bili mnogo bolje platežne moći nego doma nego i zato što kultura na koju si navikao, pa je manje-više uzimaš zdravo za gotovo, postiže tako jak učinak u tako dalekoj zemlji. Pa što nas to veže s drugim krajem Europe?
"Hrvati su, seleći od drugog do 17. stoljeća od iza Karpata do naše obale, ostajali putem u četiri migracijska ciklusa. I dan danas, primjerice, postoje Popovići i Mitrovići, dva sela jedno do drugoga u Ukrajini, baš kao i kod nas u Bukovici. 'Bila Hrvatska' je projekt povezivanja Hrvatske s narodima koji žive na područjima na kojima su nekad živjeli Hrvati prije doseljenja na Jadran. Projekt je međunarodni, a zasad se odvija kroz suradnju dvije udruge, hrvatske i ukrajinske. Potičemo znanstvena istraživanja i kulturno povezivanje, kao i gospodarsko i sportsko. Izdali smo jedini ukrajinsko-hrvatski rječnik, jer 1976. izdan je prvi tadašnji ukrajinsko-hrvatskosrpski, a ukrajinsko-hrvatskog nije bilo. Poveznice među dva naroda su mnogobrojne jer imamo zajedničke pretke, Bile Hrvate. Projekt je pokrenut iz Zadra, ali je realiziran u Lavovu, a nastoji ljude iz malih dalmatinskih mjesta prezentirati u velikom gradu. Festival Dani Hrvatske traje već pet godina, u sklopu kojeg je osnovana škola hrvatskog jezika u okviru Sveučilišta Ivana Franka, brojne godišnje izložbe, likovne kolonije, izgradili smo odnose prijateljstva i povjerenja na kojima možemo graditi buduće mostove kvalitetne suradnje, uspostavljena je infrastruktura i partnerstva koja traju. Trenutačno se sastavlja ugovor o Hrvatsko-ukrajinskom kulturno-znanstvenom centru Bila Hrvatska u Lavovu, u koji ćemo prikupljati građu o Bilim Hrvatima, da je znanstvenici mogu obrađivati. Htjeli bismo pojačati njihov udio suradnje kod nas, pa smo dogovorili festival Lavov u Zadru, koji će predstaviti bogatu kulturu toga grada. Primjerice, u Ukrajini upravo završavaju snimanje filma o njihovom kralju Danilu, povijesnog spektakla koji će izrasti u serijal. Dobar dio serijala snimat će na zadarskom području, a dogovaramo i distribuciju tog filma u hrvatska kina", rekao nam je Marin Lerga (42), predsjednik hrvatske udruge.
Obišli smo i lokaciju na kojoj je pri kraju snimanje povijesnog spektakla nalik na "Igru prijestolja" i "Sulejmanu Veličanstvenom". U Ukrajini će biti u kinima u studenom. Došli smo u pogon napuštene tvornice asfalta baš kad se u jednoj od hala spremalo krunjenje kralja Danila, koji je grad Lavov sagradio kako bi njime mogao vladati njegov sin Lev. Ukrajinski entuzijasti sagradili su pravi pravcati zamak, ne samo kulise za igrani film i serijal.
"Zamak je samo dva metra niži od originalnog, drugo je sve isto. Ugradili smo 120 kubnih metara drva. Krenuli smo u projekt bez novca, ali uz silnu podršku ljudi koji su željeli da to uspije. Namjerno nismo htjeli uzimati novac od političkih grupacija kako ne bi imali utjecaj na nas, ali ni od sponzora koji prodaju, primjerice, alkohol ili cigarete jer promoviramo zdrav život. Kako je u požaru uništena povijesna dokumentacija iz tog vremena, uključili smo u projekt povjesničare i znanstvenike da bismo imali što točnije podatke", kazao nam je redatelj filma Taras Himič (42). Kostime su posudili iz nacionalnog muzeja povijesnih kostima, a za srednjovjekovni izgled i rane nakon bojeva brine se Janka Fajad (38), glavna vizažistica filma.
U Ukrajini je nadaleko poznata po svom umijeću.
Nastavak na sljedećoj stranici...
