Rad na projektu ‘Radnička cesta’ umalo me koštao života

Početkom 2020. godine, Borut Šeparović spremao se krenuti u realizaciju novog projekta, predstave temeljene na tekstu škotskoga dramatičara Gregoryja Burkea, crnoj komediji o otmici koja se izjalovi. Komad s četiri muška protagonista koji problematizira nužnost stvaranja novog političkog identiteta u kolebljivim vremenima, namjeravao je postaviti sa svojim umjetničkim kolektivom Montažstrojem u koprodukciji s Teatrom Exit. A onda se dogodila pandemija. Odjednom, sve je ukinuto. Nestalo je pozornica, svjetlo se ugasilo. Izvedbena je umjetnost učinkovito suspendirana do daljnjega. Ali slobodni umjetnici nisu mogli naprosto prestati disati i jesti, prestati raditi da bi preživjeli. Promišljajući nove oblike stvaranja umjetnosti u takvim okolnostima, želeći u vremenima krize dati smislen umjetnički odgovor na društvene anomalije koje je ona razotkrila, Šeparović je, zajedno s dramaturginjom Anom Prolić, kreirao novi autorski tekst koji preuzima osnovnu situaciju i strukturu dramskoga predloška, njegove likove i tematske smjernice, ali koji nije ni kazalište ni film, već oboje istodobno. Projekt "Radnička cesta" sniman je uređajem iPhone 12 Pro Max i to praktički bez ikakvoga budžeta: u bezimenoj hali, četvorica glumaca, Bernard Tomić, Domagoj Janković, Matej Đurđević i Goran Grgić, s jednom stolicom, jednim pištoljem i jednom kapom kao jedinim rekvizitima isporučuju vrhunsku glumu u 15 zasebnih kratkih filmova koji zajedno čine otprilike dvoipolsatnu cjelinu autorskoga projekta. Premisa je preispitivanje pozicije radnika u post-kapitalističkom društvu: likovi koje njih četvorica glume žive u suvremenom svijetu outsourcinga i globalizacije, dijeleći istu društveno-političku povijest i zajedničku svijest o posljedicama nestanka njezina nasljeđa. Ali te posljedice nisu za sve iste. Kao što ni posljedice pandemije nisu za sve iste. Kako poslati poruku koja će odjeknuti? Na istome mjestu gdje su prije samo nekoliko generacija njihovi očevi i djedovi srčano ugrađivali svoje živote u istu socijalističku utopiju – Radničkoj cesti koja je nekada bila industrijsko srce Zagreba a danas je posh poslovno središte – njih četvorica naći će se nerazmrsivo povezani. Netko će biti otmičar, netko će biti otet, netko će tu biti slučajno, a pokazat će se da izlaznoga rješenja nema ni za jednoga od njih: ni za revolucionara staroga kova, ni za nasilnoga nihilista, ni za kolebljivog studenta politologije, a ni za ciničnog korporativnog savjetnika. "Radnička cesta" odnedavno se potpuno besplatno može pogledati na istoimenoj poveznici kreiranoj pod egidom Montažstroja, u kompletu s tekstualnim i audiovizualnim sadržajima vezanim uz pitanja koja taj komad otvara, bilješkama koje omogućuju pristup materijalima korištenima i nastalima tijekom procesa umjetničkog istraživanja, te Dnevnikom rada, kronikom cijelog procesa pisanom iz osobne perspektive autorice i dramaturginje Prolić. Sa Šeparovićem, koji je usred rada na ovome projektu doživio teški infarkt i jedva ostao živ, razgovaramo o premisama njegova novog umjetničkog pothvata, pitanjima koja postavlja i odgovorima za kojima traga.