Srbija je danas u ropstvu jasenovačkog narativa

Glavni protagonist romana “Pas i kontrabas” beogradskog pisca Saše Ilića pomalo je kontroverzna persona: Filip Isaković bivši je jazz-glazbenik i srpski ratni veteran iz pomorskog rata u Hrvatskoj, obolio od PTSP-a. Poslan na rehabilitaciju u specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Kovinu, gdje susreće plejadu “zaboravljenih”, predvođenih enigmatičnim doktorom Juliusom, suočen s potpunim gubitkom slobode i odlučivanja, Isaković kreće na unutarnje putovanje intimnim prostorima boli, gubitaka i propitivanja, okrećući se prošlosti kako bi prikupio u njoj pogubljene krhotine sebe, ne bi li ih pokušao ponovno sastaviti u novoj sadašnjosti, kao dehumanizirani subjekt u proklamirano demokratskoj Srbiji, u kojoj se kultura nasilja isprepliće s histeričnim imperativom eurointegracija. Srpski “anti-mainstream književni aktivist”, kojemu je ova knjiga donijela prestižnu NIN-ovu nagradu, Ilić u romanu progovara o tragičnim posljedicama raspada Jugoslavije, sugestivno dočaravajući različite, međusobno suprotstavljene vizije čitave jedne epohe kroz priču o potrazi njegova junaka za ponovnom uspostavom osobnog integriteta, koji je za njega neodvojiv od tzv. jugoslavenskog arhipelaga. Dodjela NIN-ove nagrade knjizi “Pas i kontrabas” izazvala je prošle godine u Srbiji žestoke polemike u javnosti, skupina književnika i akademika čak je pozvala na bojkot te ugledne književne nagrade, a Ilić je zbog svojeg pisanja o srpskim ratnim zločinima nad Hrvatima i Bošnjacima dobio etiketu ratnog huškača. Saša Ilić (1972.) objavio je dosad tri knjige pripovijedaka, “Predosećanje građanskog rata” (2000.), “Dušanovac. Pošta” (2015.) i “Lov na ježeve” (2015.), te tri romana, “Berlinsko okno” (2005., objavljen u Hrvatskoj 2006.), “Pad Kolumbije” (2010.) i “Pas i kontrabas” (2019.). Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Gradeći emotivni mozaik svojeg “novog čovjeka”, Ilić u romanu “Pas i kontrabas” pomno rekonstruira vrijeme i prostor bivše Jugoslavije, odlazeći još dalje, unatrag stotinjak godina, zahvaćajući duboko i u društveno-političko tkivo suvremene Srbije, u izvanredno pisanoj, kompleksnoj povijesnoj sagi o društvu zarobljenom u raljama ratne prošlosti. Knjiga je premrežena motivima, citatima i referencama koji su dio kolektivne povijesti ne samo srpske ili jugoslavenske, nego i europske i svjetske kulture, glazbe, književnosti, nudeći široku kulturološku i svjetonazorsku identifikaciju temeljenu na principima humanizma i etike, kao ključ izlječenja od bolesti društva katatonično zarobljenog u post-vremenu. Sloboda ne dolazi kroz zaborav - pojedinca ne možemo liječiti ako ne liječimo društvo, poručuje Ilić u ovoj knjizi, filozofsko-poetskoj politički moralnoj historiografiji naših prostora koja sasvim sigurno spada u sam vrh post-jugoslavenskih književnosti. Knjiga je odnedavno dostupna i u Hrvatskoj u izdanju nakladnika MeandarMedia, a tim povodom popričali smo s autorom.