Tavernier nikad nije postao prava festivalska zvijezda

Moj prvi susret s jednim Tavernierovim filmom zbio se sredinom sedamdesetih u bivšem kinu Jadran u Ilici, pred skretanjem u Frankopansku. To malo kino za male filmove, bivša kinoteka prije preseljenja u Kordunsku, za mene je i danas, iako više ne postoji, prostor u kojemu sam gledao Tavernierov prvi film, “Urar iz St. Paula” (L’horloger de St. Paul, 1973.). Mala priča o ocu i sinu, koja se zbiva u Tavernierovu rodnom gradu Lyonu, snimljena prema romanu Georgesa Simenona, bila mi je otkrivenje, susret s redateljem koji bira najizazovniji put za suživot sa svojim junacima i publikom. “Urar iz St. Paula” je film koji prvo polako, strpljivo, trezveno i snošljivo pokazuje sve što se zbiva, a tek na kraju osuđuje. Ako uopće osuđuje, jer to je najlakši put za rulju željnu slogana i linča, a Tavernier je po prirodi svojih filmova sudionik i promatrač, nikad sudac. Tavernierov film bavi se motivom sukoba generacija, starijih i mladih, očeva i sinova, onih koji vladaju i onih koji su žrtve vlasti. Bavi se sukobom pojedinca i institucija te gubitkom iluzija o pravdi i sreći u tadašnjem francuskom društvu. Bolje nego ijedan drugi francuski film, “Urar iz St. Paula” kirurški precizno secira krvotok društvenih promjena nakon pariških prosvjeda u svibnju 1968., poslije kojih ništa više nije bilo isto. Većina novovalovaca tim su zbivanjima bili ili zbunjeni ili ravnodušni, osim Godarda koji je godinu ranije, 1967., filmom “Weekend” najavio propast buržoazije i kraj filma te postao sljedbenik Mao Ce-tunga, za tolerantnog ljevičara Betranda Taverniera, najvećeg  masovnog ubojice 20. stoljeća. Truffaut, Chabrol i Rohmer nastavili su se u svojim filmovima baviti životom buržoazije, a filmski pustolov Jacques Rivette preuzeo je od tada politički pomahnitalog Godarda istraživanje moći i granica filma ne obazirući se pripadaju li njegovi junaci nekoj društvenoj vrsti, jer za njega film ima važnijeg posla od podastiranja staleških stajališta pojedinaca. Ni Taverniera nisu zanimala staleška stajališta jer svi su staleži podjednako sapeti u istome mehanizmu društvenih institucija i zaslijepljeni u nesnošljivosti zasnovanoj na neznanju i odbijanju međusobnog upoznavanja. Umjesto endemske nesnošljivosti i odbijanja upoznavanja, Tavernier u “Uraru iz St. Paula” nudi intelektualno izazovniju i emocionalno uzbudljiviju pustolovinu upoznavanja i razumijevanja. Miran, ugledan urar Michel Descombes (Philippe Noiret) ima sina Bernarda (Sylvain Rougerie) o kojem umjesto njega brine jedna starija žena.