Himna i zastava nisu jestive, ali haringa jest. Rečenica je to iz prologa novog romana Roberta Međurečana pod naslovom “Domovina to go”. Priča je to o nezaposlenom profesoru hrvatskog koji, nakon razočaranja u hrvatsko pravosuđe i ekonomiju, odlazi na gastarbajterski posao u Njemačku. U Munchen. Uz manje ili više detalja, poznata je to priča povelikom broju naših sugrađana koji su, u potrazi trbuha za kruhom, otišli u obećanu zemlju Švabiju. Nakon što glavni lik Šimun Nikolić završi u svojevrsnom getu, s ostalim imigrantima koji pokušavaju živjeti i preživjeti u novom i potpuno nepoznatom okruženju, naći će se u pravom vrtlogu emocija i spletki.
Od čistačice Nusrete iz Bosne, koja doktoru Lenhardtu objašnjava da on nema pojma što je prava kava: “Prava kava spravlja se od kave, a ne od neke tvorničke mješavine. Mi u Bosni pržimo i meljemo pravu kavu”, pa sve do Ukrajinca Sergeja, koji se brine za majku koja je u bolnici u Kijevu. Ubojstva i policijska istraga mogu čak i poslužiti kao pozadina slike iz života prve generacija migranata koji pokušavaju ostvariti novi život u inozemstvu. Razgovor o posjetu crkvi nedjeljom, gdje glavni lik govori kako je atetist i ne plaća crkveni porez, samo je detalj u životu novih “Švaba”. “Ionako će crkva biti prepuna bogobojaznih Hrvata koji nariču za domovinom, usidreni na sigurnom, u obećanoj zemlji Njemačkoj.
Na ovim zemljopisnim širinama, umjesto Biblije, naš čovjek radije viri u štednu knjižicu, u iznosu traži ufanje”. I dok se negdje usput ne spomene Udba i ubojstva za jugoslavensku državu, roman o emigraciji nije i ne može biti potpun. “Znam o čemu sad razmišljaš: koliko sam ih? Trojicu. Jedan je bio iz susjednog sela, skupa smo išli u školu. Zato od propasti Juge nisam bio dolje, bojao sam se osvete. Ne bih mogao podnijeti da ti se osvećuju zbog mene. Zato sam od tvoje pokojne majke tražio da ne nosiš moje prezime”, govori jedan lik drugom pri kraju romana, kad je već vrijeme da se tajne raspliću. I u tih nekoliko rečenica je sažeta čitava tragedija hrvatske ili jugoslavenske emigracije. Neki su bili najgori zločinci i ubojice, drugi su bili potpuno zaštićeni od svih tih zločina. Ali svi su morali na ovaj ili onaj način nositi teret Jugoslavije. Zapleti i raspleti možda jesu malo predvidivi, ali roman “Domovina to go” vrijedi pročitati barem zbog vjernog prikaza emigranata u Švabiji.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A bugojanska grupa