Književnost i kultura
464 prikaza

W.R. - Misterije organizma ili misterije mikroorganizma

1/4
Ove godine pada pedesetogodišnjica dvaju bitnih umjetničkih djela, filma Dušana Makavejeva i romana Vidosava Stevanovića ‘Nišči’, djela koja nisu samo sinkrona, nego i komplementarna. A i sudbina im je bila slična

Svake godine pada stogodišnjica ili pedesetogodišnjica nekoga ili nečega. U Srbiji ove godine pada pedesetogodišnjica dvaju vrlo bitnih umetničkih dela, filma Dušana Makavejeva “WR Misterije organizma” i romana Vidosava Stevanovića “Nišči”, dela koja nisu samo sinhrona, nego i komplementarna. A i sudbina im je bila slična. To je uzgred i sjajna prilika da izađem iz šinjela mitskog penzionisanog zastavnika i da konačno nešto napišem o romanu koji sam (više puta čitao) i filmu koji sam (triput) gledao, a koji je vrlo verovatno upravo onaj koji zastavnik nije gledao, a koji je “najoštrije osudio”. Nije zastavnik bio jedini koji nije gledao “Misterije organizma”. A sigurno nije jedini koji ga je “najoštrije osudio”. S izuzetkom redatelja, ekipe filma, nekolicine privilegovanih filmadžija i nepoznatog broja članova ideološke komisije, film “WR Misterije organizma” Dušana Makavejeva niko nije video sve do 1986. godine, kad je premijerno prikazan u bioskopima. Dobro se i danas sećam s kolikim sam nestrpljenjem (i kolikim očekivanjima) čekao početak prikazivanja filma koji je godinama uživao kultni status “na neviđeno”. “WR Misterije organizma” je i tako negledan, zabranjen, odgurnut u tamu najkrajnju famoznog “bunkera” Jugoslovenske kinoteke, bio tema intelektualnih sporenja, o njemu se pričalo (i mistifikovalo), nije preterano reći ni da je bio neuporedivo popularniji, a u izvesnom smislu i “gledaniji” od sivog mnoštva onovremenih konfekcijskih uradaka, od kojih su, istini za volju, oni s tematikom iz NOB-a bili još i ponajbolji. Ništa čudno. U represivnim društvima dozvoljeni stepen “umetničkog” uvek ispadne estetski gori od ideološkog i propagandnog. Već posle prva dva-tri kadra koja sam pogledao na krajnje ironičnome mestu - u užičkom bioskopu “Partizan” (o kome će biti još reči) - postalo mi je kristalno jasno da ono čudesno u “Misterijama organizma” nije to što je film zabranjen, nego što je uopšte snimljen. Te, recimo, 1986., WRMO već ne bi mogao biti snimljen - ne bi se našao producent spreman da finansijski podrži tako provokativan i nesrpski projekt - a samo se apsolutnim gubitkom svakog interesovanja za visoku umetnost može objasniti zašto 1996. “Misterije organizma” nisu vraćene natrag u “bunker”.

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.